Hrvatski Fokus
Hrvatska

Inflacija petica u školi

Mlade nastavnike uništavamo, tako da im oduzimamo temeljno pravo odlučivanja i ocjenjivanja učenika

 

Dogodilo se ovog ljeta u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Nakon zaključenja ocjena i svih rokova žalbi, u toj nekad eminentnoj školi dignute su ocjene nekim učenicima tek tako. Kažu nastavnici da je to bilo pod pritiskom ravnateljice te škole. Među tim učenicima kojima su četvorke (dvije) dignute na petice, bio je sin predsjednika Milanovića. Da njega ovdje nema sve bi prošlo ispod radara. Ne bi se o tomu pisalo tri mjeseca, s raznih i različitih gledišta, uglavnom osuđujući cijeli neregularni postupak. Svemu tomu je uzrok mail profesorice Sanje Milanović, čime je vodstvo škole upozoreno na neke manjkavosti u nastavi, posebice u nastavi matematike. Gospođa Milanović u svojem dopisu nigdje ne spominje podizanje ocjena njezinom sinu. Ona je to i nedavno pojasnila. Htjela je samo upozoriti na neke propuste i manjkavosti u nastavi, sa ciljem da se to preko ljeta popravi. Ravnateljica škole je to drugačije čitala, razumjela i protumačila, te krenula linijom manjeg otpora, postupkom koji gotovo uvijek upali. Povisile su se ocjene. Kojim pravom? Ušlo se u domenu nastavnika. Pogriješilo se. Mimo svih zakona i pravila digle su se ocjene. Prosvjetni inspektor je to smatrao ispravnim, jer su ocjene potvrđene na Razrednom i Nastavničkom vijeću. Ravnateljici škole je izrekao kaznu, naredio ispraviti neke nužne propuste i manjkavosti, posebice u vođenju pedagoške dokumentacije, te izreći opomenu nastavnici matematike. Revna ravnateljica je ovo posljednje odmah ispunila. Mlada i neiskusna nastavnica matematike dobila je opomenu pred otkaz. Koje li sramote i licemjerja. Najprije narediš da se dignu ocjene, a onda zbog toga kazniš onoga tko je pod pritiskom to učinio.

To je izazvalo bunu i gnjev u školstvu, javnosti i struci. Školski odbor je tu opomenu pred otkaz nastavnici suspendirao i protuslovio je ravnateljici škole. Mislim, da to nije dovoljno. Tu gospođu ravnateljicu, koja očito ima negdje gore (HDZ) obligatnu zaštitu i potporu, bi trebalo smijeniti. Ona ne zna svoj posao i podilazi nekim uglednicima, javnim i političkim osobama, koje imaju primjedbe na rad škole i pojedinih nastavnika. Naivno misleći kako će podizanje ocjene na petice, stvar riješiti i slučaj skinuti s dnevnog reda, što je često tako, iskoristila je svoju moć i naredila podizanje ocjena. Slučaj je došao u medije, ušao u kafiće, na plac i kotrljao se ulicama. Školstvo je palo na niske grane. Nastavnicima se rušio autoritet. Prevladao je zakon jačega, ali…

U tom ali krije se puno toga izrečenog i neizrečenog. Bi li gospođa Musić Milanović pismeno ukazivala na propuste škole, nastave i nastavnice, da je njezin sin imao iz svih nastavnih predmeta peticu ? Bi li ravnateljica škole reagirala kako je, da u pitanju nije bio sin predsjednika države. Osim tih pitanja ima još puno važnih pitanja, iz prava, struke, etike…

Resorni ministar kaže da je ovdje u pitanju “siva zona” štogod to značilo. Bilo bi dobro da se to objasni, s osvrtom na navedeni slučaj.

Takvih slučajeva ima svake godine, gotovo u svakoj školi. Njezino veličanstvo, umjetna ocjena “pet nula” caruje u školskom sustavu, nadvija se nad sve druge ocjene, usmjerava, određuje životni put, rješava sva probleme,…a u stvari samo prekriva, zamagljuje, vara učenika, roditelje, nastavnike i cijeli sustav.

Nisu nikakva istraživanja, niti analize potrebne da bi se zaključilo kako je nenormalna pojava da tako velik broj učenika, naročito u završnim razredima, prolazi s pet nula. Ocjenjivanje učenika je izgubilo svaku vezu sa stvarnošću i svaku pravu mjeru. Neki nastavnici da ne bi imali problema s roditeljima i nadzornom službom, obligatno dijele petice. Među tim peticama su ogromne razlike. Čemu i komu treba takvo ocjenjivanje? Koga zavaravamo. Kao i uvijek sami sebe. Umjesto da djecu naučimo učiti, mi ih “šopamo” peticama. Puno i dugo pišem o ocjenjivanju učenika i ocjenama. Ocjena bi trebala biti povratna informacija o stečenom znanju, razvoju sposobnosti i vještina, svakog pojedinog učenika u svakom nastavnom predmetu. Ocjena bi trebala pratiti razvoj učenika, napredovanje, stagnaciju, nazadovanje, sa ne biti predmet prestiža i predmet trgovine. Za svakog učenika bi trebala biti druga ocjena, najbliža procjeni njegovog uspjeha. Teško i ponekad gotovo nemoguće je trideset učenika smjestiti u pet kategorija, ocjenama od 1-5.  Tu postoje mnoge nijanse. Neki učenici s lakoćom usvajaju znanja u redovnoj nastavi, dok drugima treba puno više vremena i truda. Nikada ne će biti svi jednaki, ni po čemu, a kamoli po ocjeni. Svaki rad i trud bi trebalo nagraditi. To se ponekad radi višom ocjenom što mnoge dovodi u zabludu. Tomu je pridonijela integracija i inkluzija učenika s poteškoćama u rastu i razvoju u redovnoj nastavi. Nije se to baš dobro odradilo. Kriterij ocjenjivanja se poremetio. Tom se složenom problemu moralo drugačije prići.

Bilo kako bilo u školstvu ima puno problema i puno toga bi se moralo uskladiti i riješiti, što bolje i što prije, kako ovakvih afera ne bi bilo.

Zanima me nastavak spomenutog slučaja. S vremenom će se zaboraviti. Motivirat će druge roditelje, diljem Lijepe naše, da se bune protiv nastavnika, a zapravo žele veće ocjene za svoju djecu. U pozadini gotovo svih takvih prigovora na nastavu i pojedine nastavnike je borba za veće ocjene. To je neprihvatljivo, ali shvatljivo. Borba za petice, odnosno uspjeh pet nula je ispred svega. Veliki su pritisci da se to postigne. Trpe učenici, nastavnici i škola.  Njih sve bi trebalo zaštiti od takvog pritiska.  Postoje određene stručne službe kojima je to posao. Postoje i ravnatelji škola koji bi to trebali regulirati i spriječiti. Međutim, neki od ravnatelja škola, da bi sačuvali svoju fotelju podilaze roditeljima i učenicima. Vrše pritisak na nastavnike. Po cijenu bilo čega, te i otkaza, nastavnici ne bi smjeli dozvoliti uplitanje u njihovo ocjenjivanje i narušavanje svojeg integriteta, kao osobe i stručnjaka. Ima puno nastavnika koji su kompetentni u svojem poslanju i ne daju nikome da im se upliće u rad i djelovanje.  Međutim ako nisi dovoljno dobar u svom radu, ako nisi samopouzdan, samodostatan, siguran,  stručan, pedagoški, psihološki i socijalno kompetentan, nedovoljno iskusan, prestrašen, povodljiv, lako ćete “obrlatiti” spretna i podobna ravnateljica da umjesto tebe daje ocjene iz tvojeg nastavnog predmeta. Kad se to jednom dogodi, događati će se i ubuduće. Onima kojima se to dogodi najbolje je otići iz škole i potražiti neko drugo zaposlenje i zanimanje. Tako će sačuvati svoj integritet, čast i poštenje. Mlade nastavnike bi trebalo podržavati u tome da sačuvaju svoju cjelovitost, da se obrane od svih pritisaka i da inzistiraju na svojoj odluci u pogledu donesene ocjene. Kad se ocjena nekom učeniku podiže iz bilo kojih i kakvih razloga predmetni nastavnik bi se od toga morao ograditi, inače on gubi dio sebe.

Veseli činjenica kako su kolege nastavnici stali u “obranu” profesorice matematike u ovom slučaju. Mislim da bi i struka tu morala imati svoju riječ. Ove školske godine je jako malo studenata upisalo matematiku, fiziku i kemiju, nastavni smjer. To puno govori o našem društvu i školskom sustavu. Umjesto da potičemo upis u te studijske grupe, mi mlade nastavnike uništavamo, tako da im oduzimamo temeljno pravo odlučivanja i ocjenjivanja učenika.

Ankica Benček

Povezane objave

Pa zar Vi ne čitate Glas Koncila!?

HF

Krešo Beljak u dijaspori bi bio kruha gladan

HF

Lijeska

HF

Kongres EPP-a bez hrvatskih znakovlja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više