Hrvatski Fokus
Feljtoni

Politika razboritosti Kirka Russela (2)

Dok još isprazno razgovaramo o slobodnom poduzetništvu, industrijski i komercijalni konglomerati kreću se prema oligopolu

 

Jedan od uzora konzervativne misli Kirku Russelu je Donald Davidson (1917.-2003.), filozof s juga SAD-a. Citirajmo Davidsona: “U naše doba kritičari iz glavnoga grada… u jednoj nas rečenici uvjeravaju kako je industrijsko ujedinjenje Amerike poželjno i neizbježno, ali u slijedećoj tvrde da nam tako dobivena civilizacija nameće nepodnošljivo duhovno ropstvo iz kojega umjetnik ne može pobjeći osim kroz krilatice marksizma i frojdizma. Umorno proglašavaju Ameriku standardiziranom; ali ljutito preziru ruralnu zaostalost regija koje se pokazuju ipak manje urbanima od New Yorka. Samouvjereno najavljuju kako Amerika mora biti industrijalizirana; ali rugaju se g. Babbitu sa Srednjeg zapada, stvorenju industrijalizma. Pozivaju provincije da usvoje intelektualnu sofisticiranost istočne metropole; ali među sobom oplakuju siromaštvo modernog temperamenta koji u svojoj sofisticiranosti ne ostavlja ništa u čemu bi mogli uživati.”

“Naši veliki gradovi, stotinu Dugih ulica (ulica u Detroitu, simbol propasti i kriminala, op., T.T.), gotovo su uništeni opustošene kriminalom, njihova je populacija korumpirana ili ugrožena smrtonosnim narkoticima, zajedništvo je uništeno. Bogatstvo kojim smo se ponosili se lažnim, brzim i zlokobnim rastom istinskoga proletarijata, proždrljivoga i razuzdanoga, koji živi o javnom trošku.

Naši slojevi državne birokracije sve su više neučinkoviti i uznemirujući. Naša zakonodavna tijela, nacionalna i državna, čine se spremnima popustiti svakom zahtjevu interesnih grupa, bez obzira na istinski javni interes. Naši suci, ili mnogi od njih, postali su demagozi. Naš je zrak teško onečišćen, naša su sela poružnjena, javni je ukus pokvaren. Naša djeca odgajaju se razmažena uz prizore strašnoga nasilja i proste seksualnosti. Školovanje na svakoj razini svedeno je na njegu djeteta, dadiljanje adolescenata i studentsko združivanje: humanističko su pismo i povijest prezreni. Dok još isprazno razgovaramo o slobodnom poduzetništvu, industrijski i komercijalni konglomerati kreću se prema oligopolu (vrsta monopola klike, grč. oligos = kratak) golemih razmjera. Vjerska uvjerenja i obredi svedena su na etos društvenosti, a zatim na neuke rasprave o evoluciji.

Levijatan, to mostruozno društvo, progutao je svoje bezbrojno mnoštvo.”

Toliko o Donaldsonu. Njemačko švicarski ekonomist Wilhelm Roepke (1899.-1966.) bio je blizak prijatelj i uzor Russelu. Roepke tvrdi da specijalizacija često čini zlo.

“…neki američki farmeri postali su toliko specijalizirani i ovisni o svojim trenutačnim novčanim  primanjima da su kada je došla kriza bili na rubu gladi, poput industrijskog radnika. S druge, uspješnije strane, vidimo industrijskog radnika u Švicarskoj koji ako je potrebno može svoj ručak pronaći u vrtu, svoju večeru u jezeru, a može zaraditi za svoju zalihu krumpira u jesen pomažući svom bratu da očisti njegovu zemlju.” 

“Ekonomija opsjednuta navodnim BDP-om – bez obzira na –  to što se proizvodi i kako, postaje nehumana. Društvo koje misli samo na navodnu Učinkovitost, bez obzira na ljudska bića, izaziva vlastitu propast.”

Ako ne počnemo razmišljati o humaniziranju naše američke ekonomije, naši će se gradovi i dalje raspadati, a američki narod postajat će sve dokoniji i nasilniji, piše Russel.

Malcolm Muggeridge (1903.-1990.), engleski novinar i satiričar bio je blizak prijatelj Russelov. U mladosti socijalist Muggeridge je doživio užasno iskustvo stvarnosti izvještavajući za Manchester Guardian iz SSSR-a. List je odlučio ne objaviti istinu, Muggeridge se našao bez posla, SAD -u i Britaniji istina nije pasala.

Nije mogao naći posao ni u jednim engleskim novinama, jer  se “previše ekstremno izražavao o diktaturi proletarijata.” To je pomoglo Muggeridgu da spozna tko su tzv. liberali.

Kardinal Newman je davno kazao: “Liberalizam je bio oznaka teološke škole, suhoga i odbojnoga karaktera, ne pretjerano opasnoga sama po sebi, no opasnog jer otvara vrata opačinama koje sam nije predvidio ili shvaćao.”

Muggeridge tvrdi: “Dva buržuja Freud i Marx… potkopali su cijeli temelj zapadne europske civilizacije kako ga nijedan … ustanički pokret nikada … ne bi mogao potkopati… promicanjem ideje determinizma, u jednom slučaju u moralu, u drugom u povijesti, te na taj način oslobađajući muškarce i žene svih odgovornosti za njihovo osobno i kolektivno ponašanje.”

Muggeridge piše 1970.: “Za liberalni um obrazovanje pruža univerzalni lijek za sve. Bez obzira na problem obrazovanje će ga riješiti. Zakon i red se raspadaju? – dajte još statistike nakon još više obrazovanja; spolna se bolest širi… – zaboga, dajte više spolnoga odgoja  – kako bi sitni mališani frfljali što se događa sa mamičinom vaginom…, ovisnost o drogama u naglom je porastu… – zasigurno je očito da djeci treba dodatna nastava u kojoj će ih …poučiti o razlozima i povodima uporabe narkotika.”

“Ovo su naša tri jahača Apokalipse – napredak, sreća i smrt. Pod njihovim okriljem potraga za potpunim bogatstvom pridonosi potpunom lišavanju; za potpunim mirom potpunim ratom; za potpunim obrazovanjem potpunom nepismenošću, za potpunim seksom potpunom sterilnošću, za potpunom slobodom potpunoj podčinjenosti.”

Trijumf televizije pečati našu sudbinu, masivna beživotnost i manipuliranje javnim mnijenjem, uništavanje pristojnog ukusa, propast knjiga i školovanja…”

Amerika je žrtva tiranije manjina – ali agresivnih, netolerantnih, dobro financiranih i lukavo usmjerenih… Mislim na feminističku manjinu, crnu militantnu manjinu, manjinu koja živi od socijalne skrbi, manjinu naoružanu pištoljima, manjinu industrijskih udruženja, manjinu zatiranja JAR-a, cionističku manjinu, homoseksualnu…, manjinu koja se bori za prava životinja.”

“Važno je (da) kada neokonzervativci žele upropastiti bilo kojeg konzervativca koji je zatražio novčana sredstva od konzervativne zaklade, upraviteljima zaklade kažu da je  konzervativac “fašist.” (etiketu dobiješ, pa se pravdaj ako ti dopuste, op., T.T.)

“Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju? Gdje je znanje koje smo izgubili u informacijama?”(T. S. Elliot)

Zajedljivo duhoviti Cyril Northcote Parkinson (1909.-1993., britanski pomorski povjesničar) nudi 6 faza koje civilizacije prolaze do raspada.

1. prevelika centralizacija 2. neumjereno visoki porezi 3. rast birokracije 4. promoviranje pogrešnih ljudi 5. prekomjerno trošenje 6. liberalizacija

“Tako će američki doprinos sveopćem demokratskom kapitalizmu biti upravo ovo: bescjenje, najjeftinija glazba i najjeftiniji stripovi i najjeftiniji moral koji se mogu pružiti. To bi doista bila revolucija svih revolucija, Gehena (hebr. pakao) univerzalne monotonije i osrednjosti.”

Russel smatra da će se i najprimitivnija društva očajnički boriti da očuvaju svoj identitet naspram agresivnom i plitkom “amerikanizmu.” Američka vojska koja bi nametala apstraktnu demokraciju ne bi bila ništa popularnija od Crvene armije.

Komentira Zaljevski rat: “Rat za Kuvajt? Rat za kantu nafte! Ostalo je taština, ostalo je zločin.”

Osobito se bojao Russel mržnje Arapa prema SAD-u i odmicanja Europljana od SAD-a koji bi se temeljio na vanjskoj sili.

Russel uviđa preveliku moć glavnih gradova, koji postaju osjetljivi na ratne, terorističke i ekonomske teškoće. Ujedno vidi da metropole na periferijama svojih država i u inozemstvu vole mlitavce i poslušnike.

Obrazovanje je Russelu poslije razboritosti najvažnije; tj. stvaranje karaktera, širenje vidika, discipliniranje, slijediti znanje prema moralu i mudrosti.

Iako ne odbacuje prednosti računala (umro 1994.) piše: ” čini se da su osmišljeni kako bi oslabili individualni razum i kako bi većinu nas učinili ovisnima o eliti…, oni bi mogli postati (elita programera ) žestoki neprijatelji filozofskoga stanja uma.”

“Čitajući nedavno … da bih pronašao dobar fakultet za svoju četvrtu kćer, otkrio sam da je danas na prosječnom fakultetu samo nekih 5 % studenata  upisano na “humanističke studije”, koje su nekada bile glavna disciplina američkih fakulteta!

Ako inteligentniji članovi nadolazećeg naraštaja ne steknu dovoljno znanja o velikoj književnosti, povijesti, jezicima i prirodnim znanostima – pa onda će se osoba i republika prije ili kasnije poremetiti.”

Russel se užasava proletera, za njega je proleter duhovna kategorija, radnike ,pa i dio siromaha (starci, fratri, filozofi) ne ubraja on u proletere.

“Dokon, neuk, a često i zločinački proletarijat može uništiti veliki grad, kao i naciju.”

Proleter ne može graditi, ali je kadar uništiti.”

“Proletarijat je masa ljudi koji su izgubili…zajednicu, nadu u boljitak, moralna uvjerenja, radne navike, osjećaj osobne odgovornosti, intelektualnu radoznalost, članstvo u zdravoj obitelji, imovinu, sudjelovanje u javnim pitanjima, vjersku udrugu i svijest o ciljevima ili svrsi ljudskog postojanja.”

Prema Russelu dio proletera spašava crkva, dio uništava droga i alkohol.

Po Russelu dio elite želi nas proletarizirati, pokoriti nečovječnim i dekultivirajućim strujama vremena.

“Mnogo je truda potrebno kako bi se očuvalo naslijeđe poretka, slobode i pravde, učenja, umjetnosti i mašte.”

“Kasnijih šezdesetih godina (XX. stoljeće, op., T.T.) neki iz nadolazeće generacije smatrali su da je zabavno rušiti ono što je prijašnja generacija strpljivo gradila.

Vjerujem da će ranih devedesetih mnogi iz nadolazećeg naraštaja pronaći zadovoljstvo u obnovi i iskupljenju svoje baštine – kako bi spasili svijet od samoubojstva.”

(Svršetak)

Teo Trostmann

Povezane objave

HRVATSKE AUTOCESTE I KONCESIJA – Moraju li se hrvatske autoceste dati u koncesiju? (1)

HF

Dalmaciju Talijanima prodao je dr. Ante Trumbić 1915., a ne dr. Ante Pavelić 1941. (9)

hrvatski-fokus

Sjećanja pomorca Ilije Perušine (4)

hrvatski-fokus

Bijela knjiga Europske komisije (17)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više