Izložba Kuzme Kovačića u Podrumima Dioklecijanove palače
Izložba „Kiparevo svjedočenje vjere“ akademika Kuzme Kovačića otvorena je u četvrtak 13. listopada 2022. u Podrumima Dioklecijanove palače u Splitu.
Kovačićeva izložba prva je u nizu zamišljenog ciklusa izložbi, nazvanog Strossmayerovim putom, u počast velikanu hrvatske kulture, neponovljivom promicatelju umjetnosti, đakovačkom biskupu Josipu Juraju Strossmayeru. Nakon Đakova, Kripte Đakovačke katedrale (26. svibnja – 11. rujna 2022.), izložba je postavljena u Dioklecijanovim podrumima u Splitu u organizaciji Splitsko-makarske nadbiskupije i Muzeja grada Splita – u gradovima koji simbolički povezuju hrvatski sjever i jug i u prostorima koji simbolički govore o položaju vjere u našem „naprednom“ svijetu i njegovu vremenu.
O kiparevu djelu govorio je autor izložbe Milan Bešlić, a nazočnima su se obratili mons. Vladimir Dugalić, akademik Radoslav Tomaić te sam autor. Izložbu je otvoriti splitsko-makarski nadbiskup Dražen Kutleša.
Izložba čini tridesetak slobodnih skulptura („kiparskih pjesama“) i dvadesetak velikih fotografija sakralnih kiparskih djela, koja retrospektivno pokazuju da je kiparski opus Kuzme Kovačića, nastao u razdoblju od gotovo pola stoljeća, izrazito kršćanskog nadahnuća, da je niknuo i izrastao iz vjere – od prvih radova stvaranih za studentskih dana sedamdesetih godina, pa do ostvarenja iz posljednjeg razdoblja. On zorno svjedoči autorovo svjedočanstvo vjere umjetnošću u onom nesklonom totalitarnom komunističkom državnom ustrojstvu te istodobno obranu dostojanstva (same naravi)! kiparske umjetnosti, što se proteže, prikriveno odnosno prilagođeno, sve do naših dana. Tu bitnu odrednicu Kovačićeva kiparstva važno je istaknuti upravo u čitanju njegova cjelokupnog opusa u recentnom izboru i dugoj kronološkoj liniji, od skulptura izrazito lirskog diskursa oblikovanih u „apstraktnoj“ formi do monumentalnih figuralnih kipova i drugih kiparskih djela postavljenih u sakralnome prostoru. Ona promiču izvornim govorom umjetnosti kršćansku nadu i hrvatsko nacionalno jedinstvo u živoj vjeri izraženoj u živom likovnom jeziku kipareva djela.
Prof. dr. Vladimir Dugalić, izaslanik đakovačko-osječkog nadbiskup mons. Đure Hranića naglasio je kako u izloženim skulpturama otkrivamo vjeru kao način razmišljanja, pogled na sam život, na nas same i svijet oko nas. „Naime, uronjen u Kristovo otajstvo i Božju logiku ljubavi, vjernik sve promatra očima vjere. Razum, prosvijetljen vjerom, vidi i promišlja svijet i samoga sebe na način koji nadilazi našu ovozemnost i otvara se onomu nadiskustvenom, transcendentalnom. U svjetlu osobnog iskustva vjere, nadilazimo našu ograničenost osjetila koja je uvjetovana našom tjelesnošću i otvaramo se djelovanju Božje misli“, rekao je prof. Dugalić, dodajući kako Crkva stoga od samih početaka cijeni umjetnost kao izričaj osobnog iskustva vjere, ali i kao način prenošenja vjere u kulturi.
„Ne treba stoga čuditi da je i biskup Strossmayer umjetnosti posvećivao posebnu pozornost“, kazao je prof. Dugalić, ustvrdivši kako je i ovaj projekt stoga naslovljen Strossmayerovim putom, a prva u tom smislu je ova izložba jer akademik Kovačić upravo spaja oba Strossmayerova cilja: religioznu tematiku i odgaja narod, a istovremeno postavlja i nove standarde hrvatskoj umjetnosti, o čemu svjedoče i mnoge nagrade i priznanja. „On svjedoči da vjera oplemenjuje umjetnost i daje snagu za nove izričaje. Pred izloženim skulpturama moramo zastati jer mnoge su apstraktne, ali upravo u toj apstrakciji dotičemo transcendentalno. On zahtjeva od posjetitelja razmišljanje da se uživi u umjetnikov doživljaj, da kroz formu apstrakcije, ali i jednostavnost izričaja, dotakne ono nevidljivo, nebesko, nadnaravno“, rekao je prof. Dugalić.
Akademik Radoslav Tomić je kazao kako je Kovačić najbolji lirik u hrvatskom kiparstvu punom simbolike, podsjetivši kako je autor preko stotinu spomenika i sakralnih kiparskih djela postavljenih u nacionalnim galerijama i muzejima diljem domovine i Vatikanu, među kojima je Oltar Domovine u Zagrebu. Akademik Tomić je ustvrdio kako u Splitu na javnim prostorima nije postavljeno ništa od njegovih kipova i skulptura te je poručio kako on zaslužuje da se i u Splitu na javnom prostoru postave njegova djela.
„Velika mi je radost i čast, kao kiparu i kao vjerniku, što mogu s vama podijeliti ovaj lijepi trenutak otvaranje moje izložbe u podrumima Dioklecijanove palače. U svojoj uvodnoj riječi u katalogu izložbe rekao sam da je moje kiparstvo niknulo i izraslo iz kršćanske katoličke vjere i da je kiparstvo po svojoj naravi umjetnost najbliža stvarnosti utjelovljenske tajne, po tome naročito blisko čovjeku. Dar vjere koji sam u djetinjstvu primio otvorio mi je oči za Nevidljivo, za pogled u Nebo kojim umjetnost gleda svijet. Naučivši, zatim, drevni kiparski jezik, nastojao sam kiparstvom svjedočiti za ‘Ljubav što je sazdala svu zemlju, more, zvjezdan svod…’, kako pjeva stari himan, i pokazati da to i umjetnost našega doba može dostojno činiti. Zato sam „kiparskim pjesmama“ ovdje izloženima, kao i sakralnim djelima po našim crkvama, ovdje prikazanim na fotografijama, nastavio putem kojim su išli i oni prije nas, tragajući za Svjetlom, braneći kiparsku umjetnost nastojeći joj obnoviti lice – da ‘svijetli u tami i odagna tminu’“, rekao je akademik Kovačić.
Otvarajući izložbu splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša je istaknuo kako je Kuzma Kovačić svojim radom pridonio povezivanju umjetnosti i Crkve. „Ova izložba je jedno ponovno otkrivanje dubine, duhovne i religijske dimenzije koja je u svakom vremenu obilježila umjetnost u njezinim najuzvišenijim izražajnim oblicima.
Ivan Pavao II. na Uskrs 1999. uputio je pismo umjetnicima: „Umjetnik je slika Boga stvoritelja. Nitko bolje od umjetnika – graditelja ljepote ne može naslutiti nešto od onog atosa kojem je Bog u zoru stvaranja pogledao na djelo svojih ruku. Bog je dakle u život pozvao čovjeka prenoseći mu zadaću biti stvaratelj. U umjetničkom stvaranju čovjek se očituje više nego ikada kao božja slika i tu zadaću ostvaruje oblikujući predivnu materiju vlastite ljudskosti. Zato umjetnik čim je svjestan svoga dara tim je snažnije potaknut promatrati sebe samoga i sve stvoreno očima koje su sposobne razmatrati i zahvaljivati uzdižući Bogu hvalu.
Nisu svi ljudi pozvani biti umjetnici. Čovjek od života treba napraviti umjetničko djelo, odnosno, remek djelo. Važno je shvatiti razliku i povezanost između ove dvije ljudske djelatnosti. Jedno je dar zahvaljujući kojem je ljudsko biće autor vlastitih čina i odgovoran za njihovu moralnu vrijednost, a drugo je dar zbog kojeg je čovjek umjetnik.
Važna je povezanost između moralne i umjetničke razine. One se uzajamno uvjetuju na dubok način. Umjetničko djelo tvori odraz umjetnikova bića, onoga što on jest i kakav jest. Umjetnik kada oblikuje umjetničko djelo očituje vlastitu osobnost. Pronalazi u umjetnosti novu dimenziju i za svoj duhovni rast. Pomoću djela umjetnik komunicira s drugim ljudima. Povijest umjetnosti nije samo povijest djela već i povijest ljudi i ljudskih sudbina.
Crkva treba umjetnost da bi prenosila poruku koja joj je povjerena od Krista. Želim zahvaliti akademiku Kuzmi Kovačiću koji je svojim radom doprinio povezivanju umjetnosti i crkve i ova je izložba jedno ponovno otkrivanje dubine duhovne i religijske dimenzije. Svojim djelovanjem nas je Kovačić stalno podsjećao na prisni savez između evanđelja i umjetnosti.” rekao je između ostalog mons. Dražen Kutleša I proglasio izložbu otvorenom.
Izložbu možete pogledati do 14. siječnja 2023. godine.
