Sekularizacija javnih škola koja je započela prije gotovo jednog stoljeća danas je učinila učionicu posebnom opasnošću za moralnu vrlinu i vjersku vjeru američke mladeži
Prije nešto više od jednog stoljeća Južna jurisdikcija za škotski obred slobodnog zidarstva u SAD-u izradila je plan za sekularizaciju američkih javnih škola i indoktrinaciju umova američke mladeži kroz nametanje prirodne religije unutar zidova učionice. Taj je plan trajao desetljećima, a njegovi rezultati danas se otkrivaju. Ako se žalosno intelektualno i moralno stanje nacionalnih škola ikada želi ispraviti, moraju biti poznati politički manevri, politike i sudske presude masona, koji su Ameriku doveli u sadašnju krizu. Ptičji pogled na krajolik u obrazovanju bit će samo početak u pokušaju rješavanja problema.
Trenutna kriza u obrazovanju
Javno obrazovanje posljednjih je godina već dugo na naslovnicama vijesti. Značajno je da je Virginia velikim dijelom vidjela promjenu guvernera zbog skandala školskog zataškavanja silovanja koje se dogodilo u javnoj školi tijekom školskih sati. Guverner Youngkin pronašao je dovoljno materijala za svoju kampanju u preziru Ljevice prema roditeljskim pravima i nadzoru obrazovanja njihove djece. Vodio je braneći prirodnu ulogu roditelja kao odgajatelja svoje djece i zalagao se za odgovornost prema roditeljima od strane školskih odbora, fakulteta i uprave. Ne iznenađuje da je uvjerljivo pobijedio.
Opet, izloženost djece svakoj vrsti seksualne perverzije kroz drag queen emisije sada progoni škole, knjižnice, pa čak i crkve diljem zemlje. Pornografski materijal koristi se za seksualnu nastavu u učionici. Kurikulumi koji indoktriniraju nevine umove u homoseksualnoj i transrodnoj ideologiji nameću se već u vrtiću. Država za državom raspravlja o zakonu o ženskom sportu i korištenju svlačionica, kupaonica i tuševa od strane muškaraca koji su “prešli” ili se “identificiraju” kao žene. Blokatori puberteta daju se osnovnoj djeci bez znanja roditelja. A djeci je rečeno da uskrate roditeljima svoju navodnu želju za “prijelazom” na suprotni spol, ako se sumnja da se njihovi roditelji protive sakaćenju koje je uključeno u takav proces.
“Teorija kritičke rase” gura se u školama u ponovnom čitanju američke povijesti u potpunosti interpretirano prema marksističkim teorijama rasne dominacije i klasne borbe. Djeca su naučena mrziti svoju zemlju, njezinu povijest i njezine heroje.
Dok se pornografija prikazuje u javnim školama, a povijest podučava podređena ateističkom marksizmu, čitanje Biblije je zabranjeno, javna molitva zabranjena, a prikazi Deset zapovijedi ili blaženstava strogo propisani. Religiji nije mjesto u javnom obrazovanju, jer se radi o potpuno privatnoj aferi, uspostavljenoj kao takvoj, kažu nam, Ustavom, kroz “zid odvojenosti crkve i države”.
Financiranje vjerskih škola putem zakona
Iako je takvo trenutno stanje javnog obrazovanja u SAD-u, to nije uvijek bio slučaj. Zapravo, prije manje od 80 godina savezna vlada donijela je zakon kojim se financira visoko obrazovanje za sve veterane Drugog svjetskog rata, za bilo koju školu po njihovom izboru – javnu ili privatnu, sekularnu ili vjersku – suprotno ideji da vjerske škole ne može financirati vlada u Americi. “G.I. Zakon o pravima” iz 1944. nije uključivao nikakva ograničenja u tome kakvu školu veteran može pohađati dok se kvalificira za vladino financiranje. Američki kongresmen, sen Aiken, kasnije je primijetio da je to kao rezultat toga značilo da savezni gov zapravo “plaća … obrazovati svećenike, protestantske ministre i rabine.”
Zanimljivo je da u kongresnoj raspravi održanoj o Prijedlogu zakona o G.I.-u nije bilo sugestije da razdvajanje crkve i države, ili prvi amandman, sprječava saveznu vladu da financira obrazovanje koje provode vjerske institucije ili crkve.
Prema detaljnom izvješću Paula Fishera o tom pitanju u Behind the Lodge Door, “ni u jednom trenutku tijekom rasprave o mjerama koje uključuju pomoć crkvenim školama, uključujući Zakon o pravima G.I. i druge zakone o kojima se raspravljalo u kongresnim odborima prije Eversona, nijedan kongresnik ili senator – od kojih su većina bili odvjetnici – nije sugerirao da je takav zakon prekršio Ustav.” (str.180)
Fisher pokazuje da je “cjelokupna pravna povijest savezne potpore crkvenim institucijama koje obavljaju javne usluge pokazala da su takvi vladini smještaji očito ustavni i da ih je Vrhovni sud više puta potvrdio”. (str.180)
Bio je toliko snažan osjećaj da bi religiji vlada trebala pomoći i podržati je u nekom obliku, da je nakon značajne odluke Vrhovnog suda Eversona iz 1947. kojom je ukinuto savezno financiranje vjerskih škola, profesor na Sveučilištu u San Franciscu Peter Dunne pisao sucu Hugu Blacku na Vrhovnom sudu u znak prosvjeda da je presuda u suprotnosti s američkim načelima.
“Američki narod”, napisao je Dunne, “uvijek je pomagao religiji na mnogo različitih načina i pomagao je svim religijama. Za vaše prosvjetljenje o tome što je dobar amerikanizam, pročitajte Anale Kongresa Sjedinjenih Država, prvi svezak, gdje se daje rasprava o formulaciji Prvog amandmana. Iz proučavanja ovog zapisa postaje očito da su podmetači Amandmana željeli da se religiji pomogne; da su se bojali samog tumačenja koje ste tako nelogično dali.”
Ako je takav bio američki osjećaj i pravna povijest, kako je zemlja došla do preokretanja tog razumijevanja? Kako su svi tragovi religije, a sada, svi tragovi moralne pristojnosti, sustavno uklonjeni iz američkog javnog obrazovanja?
Masonski plan za javno obrazovanje u Americi
Namjera unutar slobodnog zidarstva da preuzme kontrolu nad javnim obrazovanjem ne bi iznenadila one upućene u masonsku povijest u Francuskoj i Europi. Kao što Paul Fisher primjećuje, “Bratstvo je uspješno vodilo kampanju u Francuskoj za promicanje univerzalnog obveznog laičkog obrazovanja i korištenja školskih tekstova s masonskim vrijednostima.” (p.54) Pojedinosti o masonskoj umiješanosti u francusko javno obrazovanje mogu se naći u članku Mildred Headings pod naslovom”Francusko masonstvo pod trećom republikom”, Sveučilište John Hopkins studira povijesne i političke znanosti, svezak 64.
No, većini Amerikanaca priča unutar američke vlade o presudama masonskog suda i utjecaju na javno obrazovanje uglavnom je nepoznata. U svjetlu aktualnih kulturnih bitaka za umove i srca male djece – bitke koje se sve više vode unutar zidina naših škola – bilo bi dobro razumjeti pozadinu sadašnjih kriza, a to su masonsko preuzimanje javne politike i zakonodavstvo koje uređuje obrazovanje. Samo potpuno razbijanje struktura i zakona koje su masoni postavili omogućit će revitalizaciju obrazovanja američkih umova.
Sljedeći detalji proizlaze iz javne evidencije zakonodavnih akata, sudskih odluka, masonskih časopisa i objavljenih pisama.
Godine 1871. škotski slobodni obred Albert Pike napisao je moral i dogmu drevnog i prihvaćenog obreda slobodnog zidarstva, djelo koje će se priznati kao osnova za masonsku filozofiju za južnu jurisdikciju škotskog slobodnog zidarstva obreda u SAD-u, jurisdikciju koja tvrdi da je članstvo mnogih predsjednika i sudaca Vrhovnog suda. U knjizi Pike tvrdi: “Provincija masonerije je podučavati sve istine, ne samo moralne istine, već političke i filozofske, pa čak i vjerske istine.” (str.148)
Godine 1920., u Colorado Springsu, Škotsko vrhovno vijeće obreda izradilo je plan za budućnost javnog obrazovanja u Ujedinjenim staesima. Prema Fisherovim riječima, to je bio “sveobuhvatan plan obrazovanja mladih u zemlji. Planom se poziva na slanje sve djece kroz javne škole na određeni broj godina, te se preporučuje pažljiv odabir školskih povjerenika i nastavnika, kao i nadzornika školskih udžbenika i knjižnica kako bi se isključila ‘sektaška propaganda'”. (p.55) Po sektaškoj propagandi masoni su značili vjerske materijale, vjeronauk i vjersku praksu bilo koje vrste.
Planom se također poziva na uspostavu nacionalnog Ministarstva obrazovanja čiji će tajnik biti imenovan za člana kabineta predsjednika. To bi osiguralo da bi masonski predsjednik, ili onaj prijateljski nastrojen prema loži, lako mogao nametnuti sekularni program koji je škotski obred želio proširiti diljem zemlje.
Samo dvije godine nakon što je 1920. izrađen masonski plan za javno obrazovanje, država Oregon, uz pomoć Vrhovnog vijeća škotskog obreda i masonskog carskog vijeća plemića mističnog svetišta, proglasila je katoličke i druge župne škole nezakonitima. Zakon je 1925. godine Vrhovni sud SAD-a proglasio neustavnim u Pierce protiv Društva sestara, ali slučaj je jasno dao do znanja dvije stvari. Prvo, očitovalo se koliko daleko masoni žele ići u svojoj mržnji prema vjeronauku. Drugo, to je značilo da će se mišljenje Suda morati promijeniti, što je loža naknadno nastojala ostvariti iz Suda tijekom sljedećih nekoliko desetljeća.
Napori za osnivanje Ministarstva obrazovanja i nametanje prirodne religije
Deset godina prošlo je nakon Piercea protiv Društva sestara, a masonski program sekularnog javnog obrazovanja još nije vidio opipljive plodove na nacionalnoj razini. Značajno je da masoni tek trebaju osnovati Ministarstvo obrazovanja unutar savezne vlade. Prema vlastitom priznanju u masonskom časopisu New Age, to je uglavnom bilo zbog protivljenja većine u Odboru za obrazovanje Zastupničkog doma, koji su bili katolici. “Sve dok ovaj uvjet postoji u Kongresu”, navodi dnevnik, misleći na katoličku većinu u Odboru za obrazovanje, “bit će malo mogućnosti za stvaranje Ministarstva obrazovanja”.
Komentirajući posljedice situacije unutar Kongresa – koju bi na kraju bez premlatilo nekoliko presuda Vrhovnog suda – Fisher pretpostavlja da je “sada očito, da šačica katoličkih članova Odbora za obrazovanje Zastupničkog doma nije prevladala, a nakon toga su je naslijedili jednako postojani katolički kongresnici i senatori u vrlo ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, svako dijete u javnoj školi (uključujući ovog pisca) moglo je biti propagandizirano naturalizmom kao uspostavljenom nacionalnom religijom, mnogo prije nego što je Vrhovni sud u kojem dominira masonski učinkovito nametnuo taj kurikulum nacionalnom javnom školskom sustavu kada je zabranio čitanje Biblije i školske molitve 1962. i 1963. godine.” (str.56)
Da je nametanje prirodne religije kroz javne škole bila namjera masona vrlo je jasno priznato sredinom dvadesetog stoljeća u časopisu New Age. U članku publikacije iz 1948. pod naslovom Religija u javnim školama, Henry Ware Allen napisao je: “Dramatična prezentacija 32Nd stupanj škotskog obreda izražava etički kodeks koji je u biti prirodna religija … U ovoj podršci prirodnoj religiji, škotsko rite zidanje predstavlja izvrstan primjer onoga što bi se moglo slijediti u našim javnim školama … Ne može biti utemeljenog prigovora na predstavljanje prirodne religije.”
Prema djelu Richarda Gabela, Javna sredstva za crkvene i privatne škole, 1937., Horace Mann – mason i jedan od velikih zagovornika slobodnih, javnih škola – nastojao je unaprijediti “obrazovanje karaktera bez ‘vjera'”, budući da je Mann smatrao da “prirodna religija stoji[s]… istaknuta nad otkrivenom religijom.”
Slučaj Everson
U Kongresu su 1940-ih uslijedile razne pravne borbe u vezi sa zakonodavstvom o financiranju škola. Uvedeni su zakoni kojima su osigurana sredstva i za javne i za privatne škole, da bi im se trebalo suprotstaviti samo mjerama kojima se financiraju javne škole. Tada je s masonskim predsjednikom koji je slagao Vrhovni sud, dugo željena masonska većina na klupi napokon postignuta. Ta se većina zadržala od 1940-ih do 1960-ih, a s tom većinom, 1947. godine, u Eversonu protiv Odbora za obrazovanje, Vrhovni sud konačno je srušio čekić na svim kongresnim raspravama oko financiranja škola. Sud je davanje javnih sredstava za izravnu pomoć ili poticanje vjeronauka proglasio “neustavnim”, čime je zabranio vladinu potporu svim vjerskim školama. Time je Sud ozbiljno započeo i proces sekularizacije javnih škola veleprodajnim ograničavanjem svih tragova vjere prema masonskom planu iznesenom 1920. godine.
Presuda Suda odražavala je masonsko škotsko načelo obreda br.5 o pitanju javnog obrazovanja, načelo koje je spomenuo Justic Hugo Black – i sam mason i sudac koji je napisao većinsko mišljenje u Eversonu – u pismu od 5. travnja 1945., upućenom kolegi masonu, sen. Prema 5. načelu, jedan od ciljeva škotskog obrednog američkog slobodnog zidarstva bio je »cijelo razdvajanje Crkve i države i protivljenje svakom pokušaju prisvajanja javnog novca – saveznog, državnog ili lokalnog – izravno ili neizravno, za podršku sektaških institucija.«
Branite krunicu: Atlantik bi se trebao ispričati za antikatolički napad
Posebno napadajući katoličke škole, Justice Black je izjavio da “cijeli povijesni sukob u vremenskoj politici između Katoličke crkve i nekatolika dolazi u fokus u njihovoj školskoj politici”.
Niz sudskih presuda uslijedio je nakon slučaja Everson u sljedećih nekoliko desetljeća, ponajviše slučaja Engel iz 1962. i odluke Schemppa iz 1963., koja je zabranila molitvu i čitanje Biblije u javnim školama. Savjesnim pretraživanjem svih tragova kršćanstva iz javnih škola, Sud je uspio gurnuti naturalističku filozofiju skepticizma prema otkrivenoj religiji kroz politike koje će upravljati javnim obrazovanjem.
Već 1948. katolički biskupi u SAD-u izrazili su snažno protivljenje sekularizmu koji se gura u javnim školama, nazvavši ga “najsmrtonosnijom prijetnjom našem kršćanskom i američkom načinu života”. Biskupi su zadužili tumačenje vjerske klauzule Ustava visokog suda kao “novog” i izjavili da je nacionalna politika “ravnodušnosti prema religiji” koju gura klupa “krajnje iskrivljavanje povijesti i zakona”.
Nametanje strogo sekularnog kurikuluma javnim školama nakon slučaja Everson dalo je prednost filozofiji koja je pozitivno antitetska kršćanstvu. Kao što ističe Paul Fisher, “ta gledišta Suda u Eversonu (i njegovo potomstvo) učinkovito nalažu [d] filozofiju u javnim školskim učionicama koja je potpuno kompatibilna samo sa stajalištima nevjernika – skupine koja nije obuhvaćena ustavnom definicijom ‘religije’.” (str. 170.)
Sekularizacija javnih škola koja je započela prije gotovo jednog stoljeća danas je učinila učionicu posebnom opasnošću za moralnu vrlinu i vjersku vjeru američke mladeži. Ova sekularizacija bila je samo provedba masonskog plana za američko javno obrazovanje, plana koji je doživio svoj prvi uspjeh u slučaju Vrhovnog suda Everson koji je reinterpretirao vjersku klauzulu Ustava.
Prema Fisherovim riječima, “kao što su pokazale odluke nakon 1947. koje uključuju klauzulu [religija], Everson je označio prekretnicu u percepciji javnosti o ulozi religije u javnom životu. Ta povijesna odluka iz 1947. godine – koja se uglavnom temelji na skupu argumenata koje su prvi unaprijedili glasnogovornici škotskog slobodnog zidarstva obreda – započela je trend sudske prakse koji je masonsku religiju kabalističkog gnosticizma uzdigao na istaknutu poziciju u naciji koja je povijesno ukorijenjena u kršćanstvu. (str. 170.)
