Politički diletantizam IDS-a
IDS, odnosno njegovo rukovodstvo osramotilo se pred cijelom hrvatskom javnosti, uspoređujući Istru i Vukovar. To je velik ljudski i politički promašaj, kojim su pokazali ljudsku neosjetljivost i političko neshvaćanje Domovinskog rata i današnjeg stanja u Vukovaru. „Propisani udio od 30 posto od ukupnog broja stanovnika potpuno je nebitan, jer pravi i istinski suživot ne poznaje postotke, njega se ili živi ili ne. Zato su manjine uvijek dobrodošle u Istri, jer na svakom metru njezine zemlje ima mjesta za svakog čovjeka dobrih namjera“, kaže Dalibor Paus.
Eto nije bitan Ustav RH, nisu bitni zakoni, nisu bitne deklaracije i Povelje, IDS provodi svoju samovolju mimo svih zakona i propisa, jer oni su ljudi dobrih namjera kojima su manjine dobro došle za zatiranje hrvatskog identiteta Istre. IDS je uveo dvojezičnost na bazi Statuta Istarske županije koji su oni kao vladajuća stranka usvojili, a Ustavni sud ukinuo im je 36 članaka, pa im 18 vratio. Uspoređujući stradanja Istre u Drugomu svjetskom ratu s vukovarskom žrtvom u Domovinskom ratu pokazali su nepoznavanje povijesti i potvrdili njihovu tezu iz 90-ih da to nije bio njihov rat. Vukovar je stradalnik i Drugoga svjetskog rata i velika žrtva velikosrpske agresije, odnosno Domovinskog rata, dok je Istra bila pošteđena razaranja i ljudskih žrtava u Domovinskom ratu.
I sada nadobudno, arogantno i s visoka, Dalibor Paus, ne poštujući i zanemarujući kao nebitan postotak manjina, izigravajući moralnu veličinu, poziva i to provokativno na talijanskom jeziku „Vieni in Istria“, dijeleći istodobno lekciju iz demokracije, Ivana Penavu da dođe vidjeti kako je IDS zaslužan za suživot u Istri. Sramotno, politički neprimjereno i nekorektno ponašanje.
O kojem i kakvom suživotu govori Dalibor Paus?
- Zar o nametnutoj dvojezičnosti koju je IDS na inicijativu Furija Radina proveo u Istri: „IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“, izjavio je u Glasu Istre https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893
- Zar u pravima koje bi dali mimo svih zakona i Srbima u Vukovaru kao što su dali Talijanima u Istri? Ne sjećam se da sam nigdje u literaturi i u svjedočenjima naišla da su se istarski Talijani u vrijeme Mussolinija zalagali i tražili od njega da ne provodi prisilnu talijanizaciju. Naprotiv, mama mi je pričala da bi joj kada bi progovorila svojim čakavskim narječjem vikali da je schiava – robinja, a maestra bi ih u školi tukla šibom po dlanovima kada bi međusobno razgovarali hrvatskim jezikom. Zar o takvom suživotu?
- Zar o tom suživotu u kojem patrijarh Porfirije dolazi u Vukovar na dan pogibije junaka Vukovara Blage Zadre?
- Zar o suživotu koji srpska nacionalna manjina ne želi, već želi vladati nad hrvatskim narodom, kao što je IDS Hrvate u Istri pretvorio u manjinu?
- Zar o suživotu u kojem se obrambeni i nametnuti Domovinski rat, od velikosrpskog agresora potpomognutog upravo od srpske nacionalne manjine, kvalificira kao građanski rat, da bi izbjegli odgovornost za agresiju?
- Zar o suživotu u kojem Srbi ne će nikako ispoštovati Erdutski sporazum i integrirati školstvo po hrvatskim programima? Vojislav Stanimirović izjavio za Večernje novosti 13. lipnja 2013.: „Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat!”
- Zar o suživotu u kojem Srbi ne žele otkriti gdje su masovne grobnice ili posmrtni ostaci nestalih?
Očito da IDS pokazuje totalno nerazumijevanje uzroka i posljedica Domovinskog rata. Zašto se onda godinama Boris Miletić stavlja na čelo kolone sjećanja u Vukovarskoj ulici u Puli kada im do žrtve Vukovara nije stalo, kada Domovinski rat nije bio IDS-ov rat? I ne samo rat, nego IDS nije htio 1991. godine primiti u Istru prognanike i izbjeglice iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske, jer bi oni po Ivanu Jakovčiću narušili postojeći odnos etničkog sastava stanovništva, i sada se još nađu pozvani Ivanu Penavi dijeliti lekcije iz humanosti i demokracije?! Ivan Jakovčić – Glas Istre, br. 199., 23. srpnja 1991., str. 15.
U razdoblju obrane od neprijateljske velikosrpske agresije koja je otimala hrvatske krajeve i tjerala na progon civilno stanovništvo Hrvatske: žene, djecu, bolesne i nejake, zabrinutost IDS-a ograničava se samo na strah od gubitka identiteta Istre. Tako u pismu upućenom predsjednicima istarskih općina predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracionom (hrv. imigracijskom, useljeničkom, op.a.) politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“. Kada sam to napisala Ivanu Jakovčiću na twitteru, optužio me da lažem i blokirao me. Srećom u Istri se kaže “carta canta“, pa je arhiv Glasa Istre dostupan i sve njihove izjave su tiskane. I mi obični građani Istre s nevjericom i zaprepaštenjem gledamo bešćutnost IDS-a i ne želimo da nas Istrane izjednačavaju sa njihovim stavovima. Istra nije IDS, kao što IDS nije Istra i ne predstavlja sve Istrane.
Ovom izjavom predsjednik IDS-a Dalibor paus pokazao je zaprepašćujuću bešćutnost prema žrtvi Vukovara koju je prouzročila srpska nacionalna manjina.
- bešćutnost prema pobijenima uslijed granatiranja, poginulo 1000 civila, od toga 86 djece,
- bešćutnost prema pobijenima na Ovčari, 255 do 264 ubijenih,
- bešćutnost prema višestruko silovanim ženama i muškarcima,
- bešćutnost prema logorašima koji su prošli neviđene torture u srpskim logorima, njih oko 7000,
- bešćutnost prema rodbini koja još traži svoje nestale, gdje Srbi šute i ne odaju gdje su, oko 500 Vukovaraca još nisu pronađeni.
Nevjerojatno da IDS dijeli savjete o suživotu u Istri koja nije prošla ratna razaranja, ubijanja i obiteljske tragedije. Kako im uopće padne na pamet uspoređivati Istru i Vukovar? Totalno političko neznanje i sljepilo!
Dalibor Paus, kojemu nitko nije poginuo, kojemu kuća nije srušena, kojemu sestra, majka ili baka nisu silovane, proziva gradonačelnika Penavu neka se ugleda na Istru? Nevjerojatno, neprimjereno, ljudski i politički nekorektno! Očito IDS-ovci imaju jako visoko mišljenje o sebi kao uzoru prema kojem bi se i svi ostali politički akteri trebali ugledati i ponašati, što naravno ne odgovara stvarnosti. Ovo nije prvi takav ili sličan istup stranačkog vrha IDS-a.
Da podsjetim na istupe bivšeg predsjednika IDS-a, a sadašnjeg župana Borisa Miletića, koji je na sličan način dijelio lekcije iz ponašanja predsjedniku Vlade Plenkoviću i kardinalu Bozaniću. To je kao javna izjava ponašanja koju je naslijedio i Dalibor Paus. IDS-ovci i Boris Miletić ponašaju se kao apsolutistički gospodari svega živog i neživog u Istri, napisala sam 16. veljače 2019.! Koja demokracija, koja tolerancija, koji suživot, koja sloboda mišljenja? Zar pored IDS-a da bilo tko smije drugačije misliti, drugačije govoriti, drugačije pjevati i sa drugačijima ljudima se družiti?
IDS je uništio egzistenciju 4500 Uljanikovih radnika, njihovih obitelji i njihove djece! Uništio je djetinjstvo njihovoj djeci, koja su IDS-ovom pogrješnom politikom došla na rub gladi, rasturio je obitelji i raselio ih po svijetu u potrazi za poslom i egzistencijom. I ne samo živote Uljanikovih radnika. Bez posla su prije njih, ostali radnici Puljanke, Istre-Veletrgovačkog, Mljekare, Mehanike, građevinskog diva Istragradnje, svjetski poznate trikotaže Arena, i to samo u Puli, a gdje je cijela Istra? Da ne spominjem u bescjenje prodan Arenaturist, promašeni projekt Brijuni-rivijera u puljskom zaljevu, kojemu je smetalo brodogradilište Uljanik i zato ga je trebalo uništiti. Sve to nije bitno za IDS i Borisa Miletića, ni vapaj Uljanikovaca u pismima koje je predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac uputio kardinalu Bozaniću i papi Franji, ni odgovor koji je u svojoj uskršnjoj propovjedi uputio radnicima kardinal Bozanić! Bitno je da se Boris Miletić nađe pozvan da svima određuje što će govoriti, kako će govoriti i kada će govoriti, jer on je “neprikosnoveni vladar Istre”, pa bi sada htio zavladati cijelom Hrvatskom, pa i Katoličkom Crkvom!
Osobito su mu na meti predstavnici Katoličke Crkve, kojima određuje tko sve smije ili ne smije održavati predavanja u crkvenim prostorima, što sve smiju ili ne smiju raditi i propovijedati župnici u svojim župama i crkvama, pa mu nije dovoljno naređivati samo lokalno, već treba i samom vrhu Katoličke Crkve i kardinalu Bozaniću određivati što treba govoriti, da se “njegovo veličanstvo” Boris Miletić ne osjeti pogođen. A našao se očito pogođen u propovjedi kardinala Bozanića, što ova njegova reakcija i jasno pokazuje. I trebao bi biti pogođen, jer on redovno svaki mjesec prima plaću iz Proračuna kojeg svi mi punimo, a povrh plaće razne druge naknade za članstvo u nadzornim odborima, dnevnice, plaćene troškove službenog mobitela, službenog vozača itd… Međutim ne pogađa Borisa Miletića tragedija radnika Uljanika, kao što ni Pausa tragedija Vukovara, pogađa ga istina koju je izrekao kardinal Bozanić, istina koju su kardinalu napisali radnici Uljanika i na koju je Kardinal reagirao: “Vapaji govore o tomu da radnici ondje mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću i to u dijelovima domovine za koje sa kaže da su najrazvijeniji. Kako je to moguće? Sigurno da o tomu znaju ljudi iz politike, kako iz lokalne tako i one najviše. Moguće je da se trebaju rješavati problemi koji su se dugo skrivali pod tepih zbog interesa moćnika, no u takvim igrama i računicama na kraju strada mali čovjek”, rekao je kardinal Bozanić i pozvao odgovorne da u rješavanju ne lakih zadataka ne izgube iz vida malog čovjeka koji nije zaštićen.
To je istina kojom se našao pogođen puljski gradonačelnik Boris Miletić. Istina je sve što su radnici u ovom pismu poručili, osim onog dijela u kojem političari sjede u prvim redovima u Crkvi, to na Borisa Miletića ne odnosi, naime njega u Crkvi na misama nema. I ne mora biti, ako je ateist, no to mu ne daje pravo napadati predstavnike Katoličke Crkve, kao što je to učinio u svojem priopćenju: „Ovim putem želimo iskazati žaljenje što je kardinal Josip Bozanić veliki vjerski blagdan Uskrsa instrumentalizirao za slanje pristranih političkih poruka i ciničnu prozivku naših regija, Istarske i Primorsko-goranske županije, koje, kako kaže, predstavljaju „najrazvijenije dijelove domovine. Ovim putem apeliramo na crkvene autoritete da se suzdrže od političkog navijanja i diskriminacije regije koje im iz njima znanih razloga nisu po volji te da se u duhu Uskrsa aktivno založe za radnike brodogradilišta i doprinesu okončanju njihove višemjesečne patnje. Isto tako, koristimo ovu priliku da čestitamo Uskrs svim građanima Republike Hrvatske koji slave ovaj blagdan!”, piše u priopćenju za medije predsjednika IDS-a Borisa Miletića. Zamislite Boris Miletić kaže regije, naglašavam “regije”, a ne županije, da Istra i Primorsko-goranska županija nisu Katoličkoj Crkvi po volji? Moram se nasmijati, jer upravo je Katolička Crkva ta koja je sačuvala hrvatstvo u Istri i Primorju i zaslužna za pripojenje Istre i Primorja Hrvatskoj. To i je ono što ustvari smeta Borisu Miletiću, jer je i predsjednika Vlade Plenkovića žestoko napao, kada je Vlada Vilu Idolu u Puli darovala Porečko-puljskoj biskupiji u kolovozu 2017. godine. Prigodom darovanja puljske Vile Idola, Porečko-puljskoj biskupiji, 23. kolovoza 2017., Plenković je izjavio: „Naša Crkva ovdje njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, kulturu i baštinu, okuplja naše ljude i stoga mislim da na ovaj način rješavamo pitanje za koje se već desetljećima nastoji naći rješenje“. A Miletić se našao pogođen hrvatskim identitetom Istre, zato oni inzistiraju na pravima manjina, na dvojezičnosti i na istrijanstvu da ga ponište.
„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvrjeda je za sve građane regije“, Miletić poručuje Plenkoviću da se „potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”. Po Miletiću Istra ima svoj istarski identitet. Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“.
IDS je cjelokupnu svoju politiku gradio na odbacivanju hrvatskog identiteta Istre preko istrijanizacije i dvojezičnosti provedenu kroz Statut Istarske županije i kroz 4 Rovinjske deklaracije.
– O demokratizaciji Republike Hrvatske
– O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
– O autonomiji Istarske županije i
– O Euroregiji Istri.
Od same registracije koju su izveli krađom dokumenata, koje je pripremio Ivan Pletikos do danas IDS nije pokazao političku volju da prihvati hrvatski identitet u državi Hrvatskoj, već ga potkopava raznim smicalicama poput multikulturalnosti, prava manjina, dvojezičnosti za koju nema potreban postotak udjela manjina, kao što je ovaj slučaj u Vukovaru. Popis stanovništva jasno je pokazao neuspjeh takve politike. Iz podataka razvidan je veliki pad Istrijana. Godine 2011. bilo je 25.203 Istrijana ili 12,11 %, a 2021. godine 10.025 ili 5,13 %, što je pad od 15.178 stanovnika.
Veliki pad Istrijana i porast Hrvata u odnosu na pad ukupnog broja stanovnika Istre, znači da je ojačala nacionalna svijest u Hrvata. Godine 2011. bilo je Hrvata 68,33 %, a 2021. godine porastao je broj na 76,40 posto. To je poraz IDS-ove politike odnarođivanja Hrvata u Istri. I unatoč tomu što su im propale euro-regija Istra i istrijanstvo, IDS-ovci nadmeno i prepotentno prozivaju ostale političke aktere da se ugledaju na njih. Baš imaju u koga!
