Čovjek je u suludoj strci izopačio život
Trčeći kroz život i ne osjetimo
Kako nam usput iz duše izmiču
Osmijeh, radost, mir, sreća i dobrota.
Ako i primijetimo, rijetko tko se vrati,
Da pokupi te plemenite blagodati života.
U toj silnoj utrci za prestižem, moći i vlasti,
Zaboravili smo živjeti život namijenjen čovjeku.
A život je jedan i neponovljiv, sve što imamo.
Iako je njegovo krilo puno blagodati i topline,
U sljepilu egoizma teško razlučujemo manu od vrline.
Nažalost, čovjek je u suludoj strci izopačio život,
Želeći, svojem egu podrediti ovozemaljski vrt.
Taj bijednik u ljušturi čovjeka zaboravio je
Da će mu na koncu sve uzeti smrt.
