Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Jugokomunističke i velikosrpske laži SABA-e i VEDRA-e

SABA RH izvršila juriš: Osma “neprijateljska” ofenziva na hrvatske branitelje i dragovoljce Domovinskog rata!

 

Ne mireći se s gubitkom Jugoslavije, SABA uporno nameće svoje jugokomunističko titoističko nasljeđe kao temelj Republike Hrvatske, a pridružuje im se i udruga VEDRA iz Splita. Podsjećam da je 8. listopada 1991.godine, izglasana Odluka Sabora Republike Hrvatske od 8. listopada 1991. godine  o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ

  1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
  2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
  3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ.

Ovom odlukom točka 3, sve je rečeno, ali SABA RH i VEDRA se nikako sa time ne mogu pomiriti i onda pišu nebuloze.

„Uostalom, da Republika Hrvatska nije utemeljena na tekovinama NOB-a, ne bi imali što braniti“ VEDRA hrvatski antifašistički web magazin

NETOČNO

Hrvatski branitelji sa hrvatskim narodom branili su svoju zemlju od  JNA, velikosrba i pobunjenih Srba, na kojoj obitavaju tisuću godina  prije vaših stečevina, koja bi da je nisu obranili zajedno sa vašim tekovinama završila u Velikoj Srbiji. I to je nepobitna činjenica. I zato su bili SPREMNI i život dati!

Udruga VEDRA na svom portalu iznosi  teze „dvojbe koje to nisu“  A jesu! https://www.vedra.hr/teme/obljetnice/dvojbe-koje-to-nisu/62y

Stečevine NOB-a o kojima piše VEDRA, što se tiče hrvatskoga pitanja, ustvari su stečevine Andrije Hebranga, jer je za njih zaslužan Andrija Hebrang kojega je Tito upravo zbog tih stečevina dao likvidirati. Hrvatska je pobjegla iz Jugoslavije, radi represije zbog tih stečevina.

Ustav RH definira da je Republika Hrvatska nastala – na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućugodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Licemjerno, javno predstavljanje SAAB RH

SAAB-ovi „borci“ me preko svog portala https://sabh.hr/ progone zbog mojih stavova koji su dijametralno suprotni njihovim, ja sa prohrvatskim,  oni totalno titoističkim jugoslavenskim, sa namjerom da me „smire“. Da su neka druga vremena vjerojatno bi me već za svagda „smirili“, poznatim metodama iz njihove neprežaljene Jugoslavije. Hrvatska je ipak članica EU-a, usvojene su mnoge Deklaracije o ljudskim pravima, civilizacijskim dosezima koji osuđuju komunizam kao totalitaran, zločinački i represivni režim, pa  me pokušavaju zaplašiti preko nekog ostarjelog mentalnog titoiste, koji mi prijeti s 30 godina zatvora i 200 tisuća kuna kazne, misleći da će me to „smiriti“!?

A u prvom članku  Statuta SABA RH piše: „zalaganje za ostvarenje ljudskih prava, jednakosti ljudi pred zakonom i za vladavinu  prava, pravo na različitost i na međuljudsku toleranciju, a protiv diskriminacije: rasne, nacionalne, vjerske, spolne i kulturne te protiv organiziranog kriminala, korupcije i mita“. Znači „pravo na različitosti i na međuljudsku toleranciju“ je mrtvo slovo u Statutu SAABA RH.

U tom smislu licemjerstva i lažnog predstavljanja, izdavanje ove knjige Prva hrvatska republika 1945. godine, da su autori samostalno izdali knjigu, smatrala bih je povijesnim istraživanjem, ali kada je u izdanju Udruge antifašista i antifašističkih boraca grada Splita, uz financijsku potporu SABA RH, a pisac je član udruge VEDRA, dr. sc. Josip Milat, predsjednik Nadzornog odbora, onda je to čista manipulacija sa namjerom nametanja jugo-komunističkog, titoističkog naslijeđa kao temelja Republike Hrvatske. Da je to točno potvrdila je i udruga Vedra: https://www.vedra.hr/teme/obljetnice/dvojbe-koje-to-nisu/62y U nepotpisanom tekstu, znači da iza teksta stoji cijela udruga, jer nitko svojim potpisom ne želi javno biti odgovoran za napisani tekst, odgovaraju na  moje zaključke kao „politikantsko negiranje vrijednosti stečevina antifašističke borbe, time i formiranja Vlade Federalne Hrvatske, kao upravno-pravnog temelja suvremene hrvatske države“. Udruga VEDRA poziva se na stavke  Preambule Ustava RH, a to su odluke ZAVNOH-a. https://www.vedra.hr/teme/obljetnice/dvojbe-koje-to-nisu/62y

Odluke ZAVNOH-a spominju se u preambuli u nabrajanju povijesnog slijeda izražavanja tisućljetne nacionalne samobitnosti i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, u različitim državnim oblicima  i  povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost.

Kao što se spominju odluke ZAVNOH-a, spominje se i srednjovjekovna samostalna država Hrvatska u IX. stoljeću; spominje  se i osnutak  Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji. Njezinom uspostavom stvorena je zasebna jedinica sa širokim ovlastima u području zakonodavne, upravne i sudske vlasti s obilježjima državnosti, koja  statusu federalne jedinice. U njezine su ovlasti preneseni poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, tjelesnog odgoja, pravde, prosvjete i unutarnje uprave, osim vanjskih, vojnih i sigurnosnih te onih poslova koji su osiguravali jedinstveni gospodarski i novčarski sustav. Predviđena je potrebna financijska samostalnost iz autonomnih prihoda kako bi Banovina uspješno mogla obavljati poslove iz svojih ovlasti. Organizacija vlasti u Banovini Hrvatskoj predviđala je da zakonodavnu vlast u ovlastima Banovine obavljaju zajednički kralj i Sabor. Sabor je vrhovno zakonodavno i predstavničko tijelo u poslovima iz ovlasti Banovine. Upravnu vlast imao je ban, koji je morao supotpisati svaki pisani čin kraljevske vlasti u Banovini. Bana je imenovao kralj, a odgovoran je Saboru i kralju. Banska se vlast ostvarivala preko 11 odjela kojima su na čelu bili odjelni predstojnici što ih je postavljao ban. Prvi ban Banovine Hrvatske bio je Ivan Šubašić. Znači ZAVNOH je jedna od dionica tisućljetnog puta hrvatskog naroda k ostvarenju samostalne države Hrvatske.

VEDRA na svojoj stranici tvrdi „tu dvojbe nema“ Hrvatska je nastala na stečevinama NOB-a. Ima dvojbe, itekako ima, jer manipuliraju zaključcima koji se ne temelje na činjenicama i to iz novije povijesti.

Manipulira sa priključenjem Istre Hrvatskoj tvrdeći da je ZAVNOH  20. rujna 1943. poništio Rapallski i Rimske ugovore.

Odluka ZAVNOH-a o priključenju Istre Hrvatskoj, bila je bez ikakvog značaja na  Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.-1947. godine. Italija je kapitulirala 8. rujna 1943. Rodoljubi Istre već su se organizirali  i bez Komunističke partije, 13. rujna 1943.,  Ljubo Drndić samoinicijativno je u zgradi “questure” u Pazinu napisao proglas „Istarski narode“. Proglas “Istarski narode” koji je pročitao Joakim Rakovac, imao je snažan politički učinak na Istrane. Danas priznaju da je poznati proglas od 13. rujna 1943. “Istarski narode”, djelo Ljube Drndića, a ne Okružnog NOO-a. Dušan Diminić o tomu piše: „Koliko se sjećam, na put u Istru krenuo sam 14. rujna 1943. u društvu s drugom Ljubom Drndićem, koji se zatekao ondje.  On je iz Istre došao štampati velike proglase u kojima se objavljuje oslobođenje Istre s Hrvatskom i Jugoslavijom”. I odnio taj Proglas u Otočac gdje je bilo 2. zasjedanje ZAVNOH-a.

Istarski rodoljubi na čijem su čelu su već ojačali komunisti, preradili u Proglas od 13. rujna 1943., u kojem nije bilo Tite i Jugoslavije, pa 25. rujna 1943. u Pazinu donose proglas o sjedinjenju Istre s Hrvatskom, u okviru  buduće Jugoslavije. Te se odluke potom potvrđuju u Jajcu na zasjedanju AVNOJ-a dva mjeseca kasnije.

Istine radi treba napomenuti da je dr. Ante Pavelić također donio odluku o ništetnosti ugovora s Italijom, tako da prvo pripojenje Istre Hrvatskoj dolazi 10. rujna 1943., kada prvi čovjek obnovljene hrvatske države poglavnik Ante Pavelić ukida sve sporazume s Italijom (tj. Rimske ugovore) te pripaja Istru NDH, što nije imalo nikakvog učinka, jer je uslijedila Rommelova ofenziva kada su Nijemci nahrupili i uveli novi teror u Istri.

Istra je oslobođena od Nijemaca u svibnju 1945.godine, Titova vojska ušla je u Trst i onda se zbog velikog broja likvidacija lokalnog stanovništva, što je izazvalo bijes Saveznika, morala povući, pa je formirana Slobodna zona Trsta, Zonu A (saveznička uprava) i Zonu B (jugoslavenska uprava).

Pitanje Istre rješavalo se na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.-1947. godine i da nije bilo istarskog svećenstva i matičnih knjiga, kojima su dokazali Saveznicima da je 75 posto stanovništvo hrvatsko, Istra bi pripala  Italiji. Prema tomu u slučaju Istre odluka ZAVNOH-a je bila potpuno bez ikakvog značaja na Pariškoj mirovnoj konferenciji.

ZAVNOH političko tijelo NOB-a kojim se gradila nova vlast

ZAVNOH je bilo opće političko predstavničko tijelo sudionika antifašističke borbe na području Hrvatske u Drugomu svjetskom ratu. Na 3. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 9. svibnja 1944. donijeta  je odluka o ZAVNOH-u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom organu državne vlasti demokratske Hrvatske. Izglasana je Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske, po demokratskim principima i ljudskim pravima kakve i danas poznajemo, ali uz ograničenje slobode. Vrijednost slobode, odnosno oslobodilačkog pokreta (NOP-a) je norma novog  krivičnog prava. Iza vrijednosti slobode stoj represivni mehanizam novog  prava, kojim se štiti stvaranje i opstanak novog društvenog sistema. U tomu se očituje jednoumlje komunizma, legalizirana represija i sužavanje ljudskih  prava.

Predsjedništvo ZAVNOH-a povjerilo je Vladimiru Bakariću mandat za sastavljanje Narodne vlade Hrvatske, koja je bila osnovana u Splitu 14. travnja 1945. Mandat prve narodne Vlade demokratske Hrvatske trajao je do 21. srpnja 1945. Posljednje zasjedanje ZAVNOH-a održano je 24.-25. srpnja 1945. u Zagrebu. Tada je promijenio naziv u Narodni sabor Hrvatske. Sve to provedeno je nedemokratski, bez općih i demokratskih izbora.

Kratko je trajala demokratska Vlada u Titovoj komunističkoj Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji. Dokaz za to je političko ubojstvo Andrije Hebranga, Hrvata visokog dužnosnika Komunističke partije (sekretar CK SKH, član Politbiroa KPJ, ministar lake industrije u FNR Jugoslaviji) zbog sukoba s Titom oko hrvatskog pitanja.

„Andrija Hebrang je nezaobilazna figura novije hrvatske političke povijesti. Uspio je Hrvatsku prevesti iz tabora poraženih na stranu saveznika, pobjednika u Drugom svjetskom ratu. Stvorio je Federalnu Državu Hrvatsku koja je bila pravni temelj hrvatskog osamostaljenja 1990. godine. Hebrang je tvorac sadašnjih hrvatskih granica, a one, uzevši u obzir povijesne okolnosti i uvjete u kojima su povlačene, zasigurno nisu mogle biti šire nego što jesu. Ne može se nikako umanjiti ni Hebrangov odlučni zahtjev priključenju Baranje Hrvatskoj. Do 1945. godine Baranja nikada nije bila sastavni dio Hrvatske. Usprotivio se i izgradnji auto-ceste bratstvo i jedinstvo smatrajući to potrebnim, ali tek onda kada za takvu prometnicu budu postojala vozila i koja bi po njoj mogla prometovati. Također se zalagao za kasniju izgradnju kanala Dunav-Tisa-Dunav, znajući kolika su sredstva za to potrebna, koja tadašnja porušena privreda nije imala niti je mogla akumulirati. Tražio je objašnjenje zašto se sad (1945.) opet pokušava opljačkati Hrvatsku predloženim tečajem zamjene 100 kuna za 2,50 dinara, dok je u Srbiji bio predložen tečaj za razmjenu 100 prema 5,35 Jedini se u Politbirou usprotivio nacionalizaciji malih i srednjih poduzeća, smatrajući to neprimjerenim postojećem hrvatskom gospodarstvu.“ https://hrcak.srce.hr/file/155968

Andrija Hebrang smetao je Đilasu i Rankoviću, jer je u NOV, bilo više Hrvata od Srba. Hrvati su u velikom broju pristupali NOV, nakon Pavelićeve predaje Dalmacije Italiji (Rimski ugovor) i nakon kapitulacije Italije, pa su ga zbog svega optužili kao ustaškog špijuna i ubili. Njegov istražitelj, Mile Milatović, godinama se upinjao ne bi li dokazao kako je Hebrang bio ustaški špijun. Uhićeno je stotinjak nevinih ljudi, ali nitko nije htio Hebranga lažno teretiti. Knjiga koju je napisao uz pomoću Đilasa “Slučaj Andrije Hebranga”, tiskana je u 50.000 primjeraka, što samo po sebi govori da je bila predviđena kao propagandni materijal. (isto kao i ova knjiga). Pobio ju je argumentirano, rečenicu po rečenicu, Zvonko Ivanković-Vonta.

Za ilustraciju jugo-komunističke represije: Uhićeni su Vladimir i Margita Frajtć. Frajtić je bio osuđen na smrtnu kaznu, zatim je kazna ublažena na doživotnu. Kasnije na dvadeset godina. Odležao je dvanaest – potpuno nevin. Margita Frajtić je u Glavnjači bila zatvorena 33 mjeseca. Nevina. Olga Hebrang je osuđena na 12 godina, a odrobijala je osam i pol. Nevina. Bogdanka Podunavac optužena je kao dio Hebrangove grupe, tj. kao ustaška – gestapovska špijunka. “Umrla” 1951. godine u Glavnjači… Još su mnogi nevini ubijeni u zatvoru. (Vidi: Ivanković Vonta, Zvonko, Hebrang, Zagreb, 1988., str. 295.-319.) Isti upitnik SAAB RH koristi i danas prema Hrvatima, optužbama za ustaštvo eliminirati svaku kritiku u svrhu očuvanja „tekovina NOB-a“

Nitko ne osporava da je Badinterova komisija uzela Ustav SFRJ iz 1974. godine kao osnovu za određivanje granica budućih samostalnih država. Taj Ustav je jedino dobro djelo koje je Tito ostavio hrvatskom narodu. Valjda mu je pod stare dane proradila savjest, a i bio je duboko svjestan velikosrpskog ekspanzionizma i raspada Jugoslavije, kada on ode sa političke scene. Taj Ustav je pravni temelj za određivanje granica budućih država, što naravno  Srbi nisu priznali. Oni su u raspadu Jugoslavije vidjeli prigodu ostvarenja njihova „vekovna sna“ o Velikoj Srbiji, naravno sa teritorijem Hrvatske, na crti Virovitica-Karlobag. U tomu je bit i čista podvala, jer Hrvatske ne bi ni bilo na „tekovinama antifašističke borbe“ nego bi bila u Velikoj Srbiji, da nije bilo otpora hrvatskog naroda 1991.-1995. godine. SAAB-ovci bi se lako dogovorili s „braćom Srbima“. Portal sabh.hr pun je komemoracija i obilježavanja jugoslavenskih praznika i dana ustanaka naroda i narodnosti Jugoslavije.

VEDRA u svom tekstu netočno i zlonamjerno i sramotno, bez iznošenja činjenica tvrdi da hrvatski branitelji nisu stvorili Hrvatsku državu, nego da je ona nastala na stečevinama NOB-a. Da nije bilo hrvatskih branitelja stečevine NOB-a bi skupa s vama VEDRA-šima završile u Velikoj Srbiji!

VEDRA – Odluka o raskidu državno-pravne povezanosti SRH s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ-a stupila je na snagu 8. listopada 1991. godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država. Time je ustavno pravno prestala biti federalna i odredila se kao neovisna suverena Republika Hrvatska, dakle prije početka Domovinskog rata!

Netočno, zlonamjerno i sramotno od VEDRE. Domovinski rat odnosno prvi oružani sukob, počeo je 1. ožujka 1991. u Pakracu. Naime, 1. ožujka u pakračkoj policijskoj postaji po naredbi njihova zapovjednika Jove Vezmara došlo je do razoružanja 16 policajaca Hrvata, a ostala četvorica su bila udaljena s dužnosti. S policijske postaje skinuta je hrvatska zastava i postavljena je zastava Republike Srbije. U pobunu se uključila i JNA koja je poslala svoje tenkove iz Bjelovara koji su tu večer prošli kroz Lipik i Pakrac kako bi demonstrirali svoju moć. Drugoga dana hrvatski specijalci koji su došli iz Bjelovara u jednoj munjevitoj akciji povratili su policijsku postaju u nadležnost hrvatske države. Na njih su tom prilikom zapucali pobunjeni srpski policajci s položaja na Kalvariji. Uzvratili su im hrvatski specijalci (https://www.vecernji.hr/vijesti/pakrac-1-ozujka-1991-dan-kada-je-poceo-rat-u-hrvatskoj-936155 – www.vecernji.hr).

  • Zatim je uslijedio „krvavi Uskrs“ na Plitvicama 31. ožujka 1991. kada je pala prva žrtva JNA i velikosrpske agresije mladi policajac Josip Jović.
  • Zatim je slijedio pokolj 12-orice hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. svibnja 1991., koji su počinili pobunjeni Srbi.
  • Potom je uslijedio 1. kolovoza 1991. godine pokolj u Dalju koju su počinili pripadnici JNA i paravojnih postrojbi, ubijeno je 39 osoba, 20 hrvatskih policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite.
  • Dana 25. kolovoza 1991. godine počeo je napad na Vukovar, prvi tenk je uništen i srušena 2 zrakoplova.
  • Dana 29. kolovoza 1991. masakr 10 civila i spaljeno selo Skela (u općini Glina),
  • Dana 4. rujna 1991. pokolju Četekovcima, Balincima i Čojlugu kod Slatine ubijena su 22 hrvatska civila (muškarci i žene uzrasta između 18 i 80 godina) i dvojica policajaca. Četnici iz okolnih sela od ranog su jutra započeli s jakim minobacačkim napadima, a potom, kad su ušli u sela, nemilice su ubijali i masakrirali svoje dojučerašnje susjede. Cijeli dan trajalo je njihovo orgijanje – uz rafale iz strojnica, životinjske urlike, ubijanja, pljačku i palež kuća i gospodarskih zgrada. E da mi je znati tko je iz VEDRE napisao ovako diletantski tekst?!

VEDRA-ši Domovinski rat 8. listopada 1991. još nije ni nije počeo, ha? VEDRA-ši u laži su kratke noge. VEDRA-Upravo rezultat referenduma bio je „okidač“ Miloševiću i vođama velikosrpske politike za agresiju na Republiku Hrvatsku. NETOČNO, očita namjera okriviti Hrvatsku za rat.

Velikosrpska agresija na Hrvatsku planirana je još memorandumom SANU iz 1986.godine. Miloševićevim preuzimanjem Komunističke partije Srbije, započela je realizacija velikosrpske ideologije, koja je začeta još  1844.godine s Načertanijem Ilije Garašanina. To je  ključni dokument o velikosrpskim planovima osvajanja susjednih zemalja. 

Oduzimanjem oružja TO Hrvatske od strane JNA, pokazana je sprega JNA i velikosrpske ideologije. Dana 23. svibnja 1990. Ivica Račan SDP-SKH, tadašnji predsjednik ondašnje nehrvatske vlade predao je protuustavno i protupravno oružje TO JNA i time razoružao hrvatski narod. Da bi nakon toga JNA dio tog oružja podijelila pobunjenim Srbima.

VEDRA – U povijesnom je slijedu, plebiscitarnom voljom svih njezinih građana, Republika Hrvatska i de jure postala samostalna država prije agresije na njezinu neovisnost i teritorijalni integritet.

NETOČNO, SRAMOTNA LAŽ,

Hrvatska je postala neovisna raskidom svih sveza sa SFRJ 8. listopada 1991., a otvorena, oružana agresija je počela 1. ožujka 1991. godine.

Balvan revolucija ili početak stvaranja Velike Srbije, započelo je 17. kolovoza 1990. uz potporu JNA. Taj dan Srbi slave kao „Dan ustanka srpskog naroda“ i taj datum smatra se početkom rata s Hrvatskom. Srbi su 30. rujna 1990. na sjednici SNV-a proglasili autonomiju srpskog naroda na „etničkim i istorijskim teritorijama“ 21. prosinca 1990. izglasan je Statut SAO Krajine, s glavnim gradom Kninom.

Daljnji korak u provođenju srpskih ciljeva bio je ulazak općine Pakrac u sastav SAO Krajine 22. veljače 1991. Ta odluka izazvala je prvi oružani sukob srpskih pobunjenika i hrvatske policije, u koji se umiješala JNA kako bi zaštitila srpske pobunjenike.

VEDRA – Prema tomu, teza da su državu „stvorili“ hrvatski branitelji u Domovinskom ratu nije i ne može biti prihvatljiva.

NETOČNO, SRAMOTNA LAŽ.

VEDRA – Doprinos je branitelja u oslobađanju okupiranih teritorija i očuvanju teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu je nesporan, ali branili su i obranili ono što je već postojalo! Uostalom, da Republika Hrvatska nije utemeljena na tekovinama NOB-a, ne bi imali što braniti.

NETOČNO, GLUPO, VEOMA GLUPO

Imali su itekako što braniti, ono što je već postojalo, svoju zemlju, koju nisu donijele stečevine NOB-a, već Hrvati na njoj žive od stoljeća VII. Nisu doselili sa stečevinama NOB-a, bili su na njoj, izgradili je i pod tuđinskom vlašću, pa ne bi pod svojom. Čista manipulacija!

  • Temelj države Hrvatske prvi su slobodni izbori 1990. godine,
  • Ustav 1990. godine
  • Domovinski rat 1991.-1995. godine!
  • Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.) donijeta izvršavajući volju naroda očitovanu na referendumu 19. svibnja 1991.
  • Odluka Sabora Republike Hrvatske od 8. listopada 1991. o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ
  1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
  2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
  3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ.

Hrvati su branili svoju zemlju, svoj životni prostor, na kojem su stoljećima živjeli, a ne vašu jugokomunističko, titoističku tvorevinu, Socijalističku Federalnu Republiku Hrvatsku. Hrvatski branitelji stvorili su drugu i drugačiju demokratsku Republiku Hrvatsku. Kao što je Komunistička partija na čelu sa Titom, socijalističkom revolucijom u Drugomu svjetskom ratu provela promjenu društveno-političkog državnog uređenja Jugoslavije, tako je hrvatski je narod predvođen dr. Franjom Tuđmanom, na prvim demokratskim izborima (1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućugodišnju državnu samobitnost, s novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojim je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Hrvatski branitelji i hrvatska vlast dosegli su civilizacijski nivo, bez odmazde prema gubitnicima, bez masovnih likvidacija potencijalne oporbe i upravo iz tog razloga mogu slijednici jugokomunističke titoističke ideologije u Hrvatskoj tiskati ovakve knjige, nisu likvidirani kao što u oni masovno likvidirali Hrvate. Kako je ono rekao saborski zastupnik SDP-a, Nenad Stazić „Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika“. U Jugoslaviji bi završili na Golom otoku. U slobodnoj Hrvatskoj pokazuju tu svoju agresivnu i zločinačku narav, koristeći sva demokratska prava, kojih u Jugoslaviji nije bilo, da nam nameću  svoju ideologiju kao jedino ispravnu i jedino moguću. A ja im poručujem kao predstavnica hrvatskog naroda da mi imamo Hrvatsku, koju samo trebamo urediti jačanjem demokratskih procesa i institucija, bez njihovih stečevina NOB-a.

Lili Benčik

Povezane objave

Tko je IFIMES?

HF

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

HF

Naši crveni fašisti sve su nervozniji

HF

Laži o Hrvatici Aleksandri Zec

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više