Hrvatski Fokus

Plenković prešućuje sve ono negativno

 

Čitam kako su mještani Segeta na poseban vidljiv, glasan i nesvakidašnji način slavili uhićenje svojeg načelnika, dugogodišnjeg gospodara i šefa, poznatog člana HDZ-a Vinka Zulima. Međutim, oni i samo oni su ga tridesetak godina birali i dopuštali mu da radi što hoće i da troši njihov novac kako mu se prohtije. Nije to neki velik novac, kao u INA-i, ali za to relativno malo i nerazvijeno mjesto je velik. Novac se uglavnom trošio po birtijama i konobama, za žderanje i lokanje načelnika i njegove svite. Izjele su se tu stotine kila liganja, bijele ribe, po neko stado ovaca i popili hektolitri vina. To je navodno bila reprezentacija, sve po zakonu. Što se dobilo od toga. Mještani kažu: Ništa. Bolje im je bilo za Austro-Ugarske Monarhije. Zašto su onda birali Zulima godinama i trpjeli svojevrsni zulum? Nešto slično na državnoj razini radi HDz, odnosno njegovi predstavnici, pa opet vodi na rang listi potpore i podrške građana, prema anketama. To je svojevrsni hrvatski sindrom. Pristaješ uz onoga tko te kinji, gnjavi, maltretira i iskorištava.

Kad bi postojala volja i namjera, te bi se svako mjesto, selo, grad, općina, županija, državno poduzeće i institucija istražili u oko 80 posto bilo bi toliko nezakonitosti da bi se rukovodstvo moralo smijeniti i nerijetko završiti u zatvoru. Dovoljno je samo pogledati imovinske kartice tih šefova i usporediti ih s vremenom prije obnašanja njihove dužnosti. Tu sigurno postoji velik nerazmjer između redovnih primanja dužnosnika i njegove imovine. To sve se naime dobro zna i bez ikakvog istraživanja. Mi smo malobrojan narod, na relativno malom prostoru, zahvaljujući modernoj tehnici i tehnologiji, svi svakog poznaju, pogotovo u manjim mjestima.

Tu ne može nezapaženo ništa proći, niti bogaćenje, niti haračenje, niti žderanje, niti lokanje, kao ni zapošljavanje “po babi i stričevima”, prenamjena zemljišta, dobivanje poslova bez natječaja, politička kupoprodaja… Jedna je županica svu svoju rodbinu zaposlila, od braće, nećaka, kumova, stričeva, kolega, prijatelja. Sve je to bilo za dobrobiti županije i njenih žitelja. Kaj god! Ta osoba sa srednjom stručnom spremom vinula se u neslućene visine, na članstvu SDP-a, u koje se prešaltala iz SKH, gdje je naučila zanat.

Gdje god malo zagrbeš po površini otkrivaju se laži, prijevare i krađe. Neki se nikad ne otkriju i mirno uživaju u ne baš maloj mirovini, koja enormno raste, svakim povećanjem mirovina, što nije u redu. Mislim da bi te i takve mirovine, osobito one povlaštene, trebale limitirati, baš kao i plaće saborskih zastupnika i ostalih državnih dužnosnika.

U ovo doba mnogih kriza, inflacije i rata u Ukrajini, kad mnogi naši građani jedva spajaju kraj s krajem, plaće i mirovine povlaštenih “lete u nebo”, naravno za naše prilike. U Europi je još i gore. Koliko ono „naša“ Šuica ima plaću? Što li ta žena radi da je njezin rad toliko vrjednovan? Bavi se demokracijom i demografijom. Kako? To mi baš i nije dovoljno jasno. Gdje se vide učinci tog rada? Što to za nas konkretno znači? To ne zna niti ona sama, koja je eklatantni primjer penjanja po ljestvici uspjeha, uz plavu člansku iskaznicu, od Dubrovnika, preko Zagreba do Bruxellesa. Dobro to znaju i vidjeli su mladi iz te državotvorne stranke, odnosno njihovi roditelji, koji su ih vrlo mlade učlanili u HDZ i gurali, gurali, gurali… Formirale su se neke političke dinastije. To se lijepo vidi po poznatim  prezimenima. Otac veleposlanik, sin predsjednik, tajnik, veleposlanik, ravnatelj, šef odjela. Možda su ti mladi ljudi zaista dobri u svojoj struci i zanimanju, ali to uvijek budi sumnju i izaziva pozornost. Uz njih u igri drugi jednako dobri ili bolji nisu imali nikakve šanse. Tako je to godinama. Zato nam i jest kako nam je. Vrtimo se u nekakvom začaranom krugu i ponekad lovimo za rep. U tom vrtlogu mnogi bivaju izbačeni na vrh, dok  se drugi izgube u gomili. Na vrh nekakvim čudom isplivaju mediokriteti, kojima do ničega nije stalo, osim do sebe, svojeg napredovanja i materijalnog bogaćenja. Gomilaju nekretnine i pokretnine za nekoliko budućih naraštaja. Pronalaze rupe u zakonu, po čemu sve  uvijek ispada po zakonu.

Po zakonu imamo lažne mirovine, naročito braniteljske, lažne diplome, lažne natječaje, lažna predstavljanja, lažna zastupanja, lažna obećanja, lažno blagostanje.

Po zakonu su ljetos, nakon svih rokova dignute četvorke nekim učenicima, na petice, nakon intervencije poznatih visokopozicioniranih roditelja.  Po zakonu se na fakultete upisuju oni koji nemaju uvjete, ali imaju zaleđe. Pronađe se neki modus, ili se jednostavno nekoga nazove. Po zakonu se nekog ovrši za 240 kuna neplaćene TV pretplate, dok su drugi državi dužni milijarde. Iz toga se ne ćemo izvući i toga se nećemo riješiti, dok god ima raznih Zulima, diljem Lijepe naše.

Plenković je jako ponosan što uvodimo euro kao našu valutu, što stupamo u Schengenski prostor, što rastu plaće, mirovine, zapošljavanje i na sve pozitivno, makar to mjerili u promilima. Na sve ono drugo, negativno, pa bilo to u mega vrijednostima jednostavno žmiri i to prešućuje. On kao o tome ništa nije znao. Nije znao za pljačku INA-e, dosad neviđenu. Nije znao za prodaju dionica Fortenove, nekakvom arapskom šeiku, nije znao za stanje računa jednog umirovljenika od  pola milijuna kuna. To možda i nije znao. To su otkrile strane banke. Inače, bi i to kao i mnoga toga prije prošlo ispod radara. Plenković se svojevremeno hvalio svojim istančanim vrlo točnim i korektnim radarom kojim može odmah nekoga procijeniti i ocijeniti. Čini se da se taj radar s godinama pokvario ili je servisiran nestručno. Kako inače protumačiti i objasniti 17 ministara koji su morali napustiti svoju funkciju. Svi su oni bili umočeni u nešto nezakonito i prljavo. Kad je to bilo u vezi euro financija, nije se moglo prikriti i zamračiti. Tu se svaki euro evidentira i ima svoj cilj i svrhu. Europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi, ne oprašta nikomu. U Rumunjskoj je uvela red, pravo i pravdu. Sad to radi u EU-u. Nedavno je bila kod nas. Nije došla turistički. Sama je rekla da u nas ima puno predmeta u istrazi, gdje se sumnja na nezakonito korištenje dobivenih sredstava iz eu fondova. Kövesi ne zanimaju razni Zulimi, već zulumi koje razni pametnjakovići rade s europskim novcem. S tim novcem nema muljanja niti nepoštenih igara, na što smo mi navikli. Nekako se sama od sebe nameće misao kako obnova Banovine i Zagreba, kasni, kako zapravo nije niti počela, jer s dobivenim europskim novcem se ne može i ne smije muljati. Kako će onda proći dobivanje poslova u obnovi, mimo ikakvog natječaja? To samo nadležni ministar zna, koji je došao s velikom pompom i reputacijom stručnjaka, što se nažalost još nije vidjelo.

Nije se vidjelo niti da se nešto na bolje pokrenulo u zdravstvu, unatoč najavljenoj reformi. Liste čekanja su sve dulje. Liječnici i medicinske sestre su nezadovoljni, odlaze u druge zemlje, za boljim uvjetima rada i boljim životom. Mladi liječnici zahtijevaju radikalne promjene, ili odlaze i oni. Zapita li se itko koliko gubimo, osim u ljudima, takvim odlascima. Jako je skupo za državu školovanje jednog specijalista, ne samo liječnika. Ostajemo bez stručnjaka u svim područjima. To je nama naša Europa dala. Postati ćemo zemlja umirovljenika i sirotinje. Koga briga!? U rukama stranaca su mnogi naši za život potrebni resursi. Osim toga stranci su vlasnici mnogih nekretnina, diljem Lijepe naše, naročito na obali i u Istri. To nas ne zabrinjava, kao što nas ne zabrinjava, što tamo neki Zulim u Segetu u jednom danu zajede i zapije tisuću eura. To je samo mali zulum, od svih zuluma koji su se dogodili, u istom danu.

Ankica Benček

Povezane objave

Državni suverenitet smo dobrano izgubili

HF

Pupovac bezočno laže o Oluji

HF

Današnja Srbija (pro)vodi najžešću velikosrpsku politiku

HF

Onaj tko je protiv proslave Oluje u Kninu, taj je za Veliku Srbiju

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više