Misliš li kada na prolivenu krv?
Čovječe nerazumni,
Koliko dugo uživat možeš
Bogatstvo svoje i moć
Uz korupciju i ratove,
Spletke i špijunske mreže,
Zbog kojih milijuni leže
Bez dostojanstva i groba,
Razbacani k’o strv?
Misliš li kada na prolivenu krv?
Misliš li ikad,
Da će i tebi noć
Ugasit svijetlo života?
…Jer, jednom umire
Sve što na zemlji
Živi.
Odlaze pravi i krivi
I jednom će te tama
Ostavit sama
U vječnosti grozota.
Od istine možeš bježat,
Al’ bježanju dođe kraj.
Oh, kad bi razmišljat znao
I ti i s tobom svi?!
Svijet bi bio pun ljepota.
Njim bi vladala DOBROTA
I znaj,
Ljubavlju bi zemlja cvala
Bez zavisti i bez jala.
Bila bi zemaljski
Raj.
