Strateške kompanije – znamo li što je to?!
Politika i business vode kolo u strateškim kompanijama – INA-i i Fortenovi. Afere Borg i Sanader i Škugor nisu dovele do razrješenja i skrenule razvoj situacije prema svjetlijim tonovima, dapače. Jednu kompaniju smo već izgubili, drugoj kompaniji, opterećenoj ogromnim dugovanjima prijeti neizvjesna budućnost.
Sve, baš sve, je politika! Politika je sprega novca (businessa) i moći. Tako je u svakoj državi: novac podmazuje kotačiće državnog aparata koji onda rade, u interesu novca i političara, a građanima i proračunskim korisnicima što već dopadne. Ako business i politika plešu vješto, svima je bolje, a ako ne, crno nam se piše. Ovo je mala priča o strateškim kompanijama i kako se njima ravna u Hrvatskoj. Oni koji kuže, nakon „afere Škugor“, koja je na deset dana zatresla Vladu kao ništa prije u ovom mandatu, s uzbuđenjem prate svjedočenja na tzv. Antikorupcijskom povjerenstvu jadne oporbe, koju je konačno nešto ujedinilo. Kroz svjedočenja smo koješta doznali. Osvetnici ili pokajnici, manje važno, sreća da ih ima u općoj poplavi kukavstva. Iz brojnih objavljenih tekstova u medijima koji još nisu pod kontrolom se može koješta zanimljivoga saznati i poput mozaika spajati sliku o tome kako je politika prokockala INA-u.
Fokus ne treba zadržavati samo na energetici. Pametni, s jednim okom na poslovnim stranicama od ljeta ‘ćire’ što će se u Nizozemskoj dogoditi oko neobičnog istiskivanja Sberbanka iz Agrokora. Jer, Rusi odlaze – da bi ostali. Naprasni ulazak Mađara Jellineka – po svemu sudeći još jednog ruskog igrača – srećom se nije dogodio. Bijelim vitezom proglašavano je rješenje ulaska mirovinaca u kompaniju, no i to se u zadnji čas izjalovilo pod neobičnim okolnostima odustanka Allianza, moguće pod ruskim utjecajem. Neki tvrde da to ne bi bio dobar posao za mirovinske fondove i da je dobro da do toga nije došlo. No, opet, kako kompaniju i svu njezinu imovinu i koncesije izvući iz onoga što je nekažnjeno skuhala grupa Borg. Ne će ići bez politike.
Thriller oko Fortenove
U igru se u maniri thrillera na Helloween ubacio suspektni „šejk“ – koji to nije, već je vjerojatno paravan za nekoga (Ruse? domaći kapital?) To ne znaju ni Banski dvori, ni hrvatske tajne službe. To nas sve treba prilično strašiti, takvo loptanje sa strateškom kompanijom čije sjedište je zbog ‘pravne sigurnosti’ izmješteno u Nizozemsku. jer, hrvatskom pravosuđu se očito ne može vjerovati. Prateći što se događa nemoguće se oteti dojmu da živimo u doista jadnoj državi, kojom upravlja neznanje i nezainteresiranost, u sprezi s korupcijom. „Zaboravite poštenje i strateško promišljanje, vi koji ulazite na hrvatski teritorij“, trebalo bi pisati na Macelju. Ex Agrokor je sada već treća, četvrta tvrtka, s čijom sudbinom diletantski napikavamo kao starom krpenjačom. Mala smo država, za nas su krize u tako bitnim kompanijama tektonski poremećaji koji šalju šokantne valove kroz cijelo gospodarstvo.
INA i Fortenova (ex Agrokor za sada već umanjen samo za Ledo i Frikom!) strateške su kompanije o kojima ovisi sudbina zemlje. Prva leži na energentima koji pokreću vozni park i griju nam domove i poslovat će to još dugo, deakarbonizacijskom narativu usprkos. Druga zaposjeda plodnu zemlju i stavlja nam hranu i vodu na stol te zapošljava desetke tisuća sugrađana. Prva kompanija je devastirana i kao dio MOL grupe „optimirana“ od početka privatizacije, sada već 20 godina, druga je suspektno „spašena“ od „lošeg gazde“, protiv kojeg država par godina nije u stanju iznjedriti valjanu optužnicu. Obje kompanije bile su nekoć koliko-toliko zdrave, sada ozbiljno boluju. Prva je na povijesno niskim granama ali još u plusu. Drugoj će krizne 2023. trebati opaki novac za refinaciranje duga, koji je po mišljenju nekih u startu bio prenapuhan iz sumnjivih pobuda Borgovaca. Omjer duga i dobiti u Fortenovi je zabrinjavajući, a tvrtka je u prvom polugodištu imala bijednih 12 mil. kn dobiti. Zašto se ne razgovara o stečaju?!
Optimizam za naivne
Gledajući u kojem se pravcu kreću događanja u obje kompanije, samo naivci mogu ostati optimistični. Nakon „afere Škugor“, gdje je usprkos SAP-u misteriozno zakazao nadzor, država je da popegla narušen imidž u javnosti – nacionalizirala domaći plin, suspenzijom tržišta, što bi moglo doći na naplatu s vremenom. U zamjenu za propuštenu dobit na plinu vjerojatno je MOL-u obećala „zamrznuta sredstva“ iz afere Škugor. Da se pokaže tko je boss, donosi se u Budimpešti odluka da će riječka rafinerija pet mjeseci biti u remontu. Izgovor je dobar – modernizacija. Što itko u ovoj zemlji uopće zna o tom procesu? To što su rafinerijske marže na višegodišnjem maksimumu, što se bere vrhnje i što ni jedna rafinerija u modernizaciji u pravilu ne zaustavlja rad – nisu ni MOL-ove svojedobno – manje važno. Krhko je znanje, samo je potrebno više puta ponoviti iste teze kako bi postale istina.
Eh, to neznanje moglo bi se u crnom scenariju već ove zime vratiti u lice, kad će Hrvatska pri uvozu dizela ovisiti o mediteranskom tržištu derivata. Na njemu već vlada manjak, koji će se povećavati kad od 1. prosinca nestane ruske nafte i derivata s tržišta. EU članice uzdat će se u moć prerade nafte na svom teritoriju, ali ne i Hrvatska, koja je ugasila obje rafinerije, prepustivši svu kontrolu susjedima. „Prijateljska“ Mađarska neće nam moći prodavati derivate proizvedene iz ruske nafte koja je oslobođena sankcija. Ostaje nam vidjeti kako će se dalekovidna politika ispetljati iz blata u INA-i u koje se uvalila još davno, pogrešnom privatizacijom i odlukama koje često nisu bile u intresu država i kompanije.
A što se tiče Fortenove, nekako ne vjerujem u dobar razvoj situacije. Što započne u muljaži, obično ne završi dobro. Politika će već popeglati što business smućka. Uostalom, samo naprijed bez straha i uz dobru dozu cinizma – birači ne razumiju ekonomiju, baš kao ni energetiku…
