Hrvatski Fokus
Povijest

Urotničko pitanje

Srpski narod je svjestan da nije kriv što prije 29. svibnja njegovi predstavnici nisu mogli izaći iz Zemuna i Krušedola, a ni sada dalje od Carigrada i Sofije

 

Potaknuto, u najvećoj mjeri, isparenjima dvaju neuspjelih pokušaja pobune, zavjereničko je pitanje tijekom nekoliko godina nakon događaja bilo predmetom najživljeg istraživanja u tisku, parlamentu, pa i u znanosti. I ako su vlade koje su se smjenjivale ustrajnim negiranjem njezina postojanja ili povremenim, nespretnim i isforsiranim izjavama o njoj pokušavale uvjeriti: da je u vojsci sve u redu i da se nitko ne treba zabrinjavati, jer i nema nikakvih pojava. na koje se ukazuje; međutim, tisak, čak i onaj najumjereniji, nije prestao tvrditi o zakulisnom utjecaju neodgovornih aktera koji će potamniti stečene zasluge. Ističući potrebu obnove diplomatskih odnosa s Velikom Britanijom, koja je iz zgražanja nad događajem opozvala svog predstavnika nedugo nakon njegova izvršenja, ukazala je na važnost njezina utjecaja, nakon poraza ruskog oružja u Japanu, te na Balkanu, gdje se rješava posljednji čin u povijesti, ako ne i Istočnog pitanja. Cijeli svijet je – napisala je – načisto s činjenicom da zemlja više ne može ostati u ovoj poziciji. U vrijeme kada se užurbano sklapaju savezi među europskim državama, mijenjaju posjete vladara, a svaki narod se brine da se za teška vremena osigura prijateljstvom drugih naroda, Srbija bi uništila svoju budućnost ako bi ravnodušno nastavila živjeti u usamljenost, u kojoj se sada nalazi.

A kad se zna da je Engleska gotovo mjerodavna za rješenje pitanja koja se najviše tiču ​​Srbije, onda smo dužni našem narodnom opstanku u svakoj prilici dati sve od sebe, da otklonimo sve teškoće koje nam otimaju njezino prijateljstvo. . Dakle, u interesu je Srbije da se vanjsko stanje što prije poboljša, a za to treba podnijeti sve žrtve koje zahtijeva patriotizam i ispuniti sve što zahtijeva politika mudrosti i umnosti. I vlast to treba znati i ne bježati od prijetnji onih koji su joj podređeni, niti se ikoga treba bojati ili bojati.U suprotnom, takvoj vladi tajnih utjecaja, tajanstvenih sastanaka i rezolucija treba jednom zauvijek stati na kraj. Jer gospoda koja žele voditi politiku neka skinu uniforme, a onda neka otvoreno uđu u političku arenu. I zato što vojska ne postoji da ovome ili onom služi kao odskočna daska za njegove nezdrave ambicije. Vojsku podržava narod i ona mora služiti općim ciljevima naroda, a ne osobnim težnjama naroda, koji je opijen prilikama. To su bolesne pretenzije onih koji misle da mogu, krijući se iza svojih leđa, postati de facto gospodari i kralja i vlade i Narodne skupštine i političkih stranaka i cijele vlade. Takve ambicije nigdje nisu ostvarene pa se neće ostvariti ni ovdje. To bi trebala znati ne samo dotična gospoda, nego i oni koji pokazuju sklonosti podržati tu gospodu, bilo iz osobne zahvalnosti, bilo iz nekih drugih razloga. Srbija ne smije biti osuđena da vječno pati i pati zbog nečije sebičnosti: jučer zbog Aleksandra i Drage (Obrenović), a danas zbog Marka i Janka. Oni koje je srpski narod obasipao častima i počastima treba da se probude i shvate dužnosti koje imaju prema tom narodu.

Ne postoji nacija radi njih, nego oni radi nacije.Narod je bio bez njih, pa lako opet može biti i postojati bez njih. Moraš doći k sebi i dobro pogledati očima. Treba vidjeti da postoje pitanja koja se moraju riješiti i oko kojih ustupci općenito mogu imati vrijednost samo ako se učine na vrijeme. Neka se opamete oni koje to dotiče, barem u ovom dvanaestom satu. Nema više čekanja ni odgađanja. Srpski narod ima pravo da se definitivno pridruži kulturnoj zajednici ostalih civiliziranih naroda Europe. Njegova prošlost i njegove težnje u sadašnjosti daju mu za to pravo. Zato više ne može i ne smije ostati ravnodušan prema preprekama koje stoje na putu ostvarenja njegovih pravedničkih težnji. Srpski narod je svjestan da nije kriv što prije 29. svibnja njegovi predstavnici nisu mogli izaći iz Zemuna i Krušedola, a ni sada dalje od Carigrada i Sofije. Zbog toga ima neosporivo pravo zahtijevati da se takvo stanje ne produži. Nikakvi osobni motivi joginizma i nepromišljene dosljednosti ne mogu ga omesti u njegovim opravdanim zahtjevima. Opasnost je potrebno predvidjeti i na vrijeme otkloniti. Jer jednom kad se oluja digne, neće samo slomiti grane i grančice, već može lako uzdrmati stablo do korijena. I srpski narod ima pravo da očekuje da mu neće nauditi oni kojima je do sada bio samo dobar. Neka misli koga se tiče jer — Dvanaesti je sat.

Dragiša Vasić: Devetsto treća – Majski prevrat, Štamparija ‘Tucović’, Beograd, 1925.

Povezane objave

Odnos Martina Lutera prema Židovima

HF

ICARUS – predstavljanje djelatnosti u Trogiru

HF

Zrmanjski “ustanak”

HF

Komunistički staljinistički zatvori (5)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više