Osnutkom HKD ‘Dr. Nikola Dogan’ u Hrtkovcima ispravljena je samo jedna sasvim mala nepravda u odnosu na srijemske Hrvate
Još jedan datum će biti upisan u povijest jednog od hrvatskih mjesta u Srijemu s tragičnom sudbinom, Hrtkovaca, koje je kroz svoje stradanje postalo sinonim u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine.
Naime, u utorak navečer 13. prosinca 2022. godine, trideset godina poslije tog stradanja, u prostorijama Župskog ureda u Hrtkovcima održana je osnivačka skupština Hrvatskog kulturnog društva „Dr. Nikola Dogan“, kao zajedničke kulturne udruge triju srijemskih mjesta: Hrtkovaca, Nikinaca i Platičeva, koja inače čine Župu Svetog Klementa.
Trideset godina od tog stradanja trebalo je da se netko „smiluje“ i prepozna potrebu da se u Hrtkovcima tako nešto dogodi! Ne samo zbog formalnog osnutka kulturne udruge, već, prije svega, zbog sjećanja na stradanje Hrtkovčana, Nikinčana i Platičevčana, zbog samog spomena tijh mjesta, a tako što ćemo ih (što je danas jedino moguće) ovjekoviječiti isticanjem imena bar jednog od poznatih i znamenitih Hrvata sa tog prostora.
Učinjeno je to na najbolji način osnivanjem hrvatske kulturne udruge pod imenom „Dr. Nikola Dogan“.
Nikola Dogan, samo pet mjeseci stariji od mene, odrastao je u Hrtkovcima u Cakića šoru u kući samo nekoliko kuća udaljenoj od moje, a upravo ispred koje smo se kao djeca najčešče igrali tako što smo od blata iz jendeka pravili „topove“ i „gruvali“ ih na ciglom popločanom trotoaru.
Djeca srijemskih Hrvata koja su nastavila više školovanje otišla su na sve strane. Tako je Nikola studirao u Rimu, ja u Ljubljani, naš drugar iz Cakića šora, Branimir, u Zagrebu…
Nizale su se godine i onda je devedesetih prošlog stoljeća nastalo ludilo, progon Hrvata kao „ustaša“ iz „istočnog Srijema“!
Hrtkovci su označeni kao jedno od „najustaškijih“ mjesta i u njemu je Šešelj održao svoj čuveni miting čime je „ozakonio“ taj progon. Iz Srijema je prognano između 30 i 40 tisuća Hrvata, pri čemu je ubijeno 26 Hrvata!
Bio je rat i takve tragedije su moguće, ali je uslijedilo vrijeme koje je neshvatljivo i neprihvatljivo. Tragedija Hrvata u Srijemu je prešućivana do apsurdnih razmjera!
Ako je to shvatljivo za stranu koja je izazvala tragediju, neshvatljivo je da su plaćeni ljudi u krovnim hrvatskim institucijama, koje su formirane u Subotici prije dvadesetak godina, osim periodičnih priopćenja i kraćih članaka, također to stradanje prešućivali!!!
Pobunio sam se protiv takvog odnosa prema srijemskim hrvatima i govorio i pisao o tome, a o stradanju hrtkovačkih Hrvata napisao sam knjigu Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela (Tkanica d.o.o., Zagreb, 2015.)
Reakcija je bila potpuno neočekivana! Frontalni napad na mene, bojkot svega što radim za ovdašnju hrvatsku zajednicu, i uopće svega što radim, a od pojedinih lidera krovnih „hrvatskih“ institucija iz Subotice sam proglašen neprijateljem naše zajednice uz nepojamne osobne uvrijede, pretnje i objavljivanje najvulgarnijih i najprimitivnijih priloga o meni i mojoj obitelji!
Kulminacija tog primitivizma su bili pisanje o meni i mojim knjigama (koje treba spaliti!) na zvaničnim portalima ovdašnjih „hrvatskih“ krovnih institucija i „stručnim časipisima“ i twitter priopćenja prvog čovjeka Hrvata u Srbiji i na polju kulture i na polju politike, čija karijera se upravo završila imenovanjem za srbijanskog ministra! Pokazalo se da mu je to bio jedini cilj i na tom putu je beskrupulozno gazio sve oko sebe koji su mu imalo smetali!
Još primitivnije pljuvanje na mene je blog „Srijemski Hrvat“, kojeg je na nagovor gore spomenutog srbijanskog ministra pisao njegov poltron i beskralješnjak, „međunarodni tajnik“ za sve Hrvate u Srbiji (i šire), a očit je i „rukopis“ samog ministra, tadašnjeg ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata!
Za novac i prolazne karijere, jer nemaju obraz, vrijeđali su mene i moju obitelje, a preko toga i sve srijemske Hrvate, pa se naše stradanje nastavilo, još više ponižavajuće nego ono što je bilo devedesetih!
A tko su ti (ne)ljudi? Indikativno je što je nedavno u emisiji RTV2 „Pravi ugao“ u vezi bunjevačkog pitanja u Srbiji (jedni Bunjevci tvrde da nisu Hrvati, a drugi da su i Bunjeci i Hrvati) ovaj srbijanski ministar za manjinska pitanja je rekao:
Ja sam Bunjevac, koji sebe smatra pripadnikom hrvatskog naroda!!!
Svi „hrvatski“ mediji su hermetički zatvoreni za neistomišljenike ovih bijednika i počeo sam pisati otvorena pisma na više od 100 relevantnih email adresa, koja je redovito objavljivao Tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ iz Zagreba i ponekad „Hrvatske novine“ iz Subotice, dok je HKUPD „Stanislav Preprek“ objavio moje knjige „Otorena pisma I i II“, „Plači Vojvodino I i II“ i „Žigicarijada“!
Pisao sam sve oštrije i ako je moj glas o nipodaštavanju srijemskih Hrvata rezultirao samo jednim promilom da Hrtkovci (Nikinci i Platičevo) budu prepoznati kao mjesto u kojem treba osnovati hrvatsku kulturnu udrugu s imenom jednog poznatog Hrvata iz Hrtkovaca, ja sam prezadovoljan!
Bio sam, jedini iz Novog Sada, nazočan tom povijesnom trenutku zajedno sa 23 mještana iz Hrtkovaca, Nikinaca i Platičeva, jer Hrtkovci su moj život i bilo gdje me je odvukao posao samo u Hrtkovcima sam bio kod kuće!
Dolazeći samo na groblje u Hrtkovcima, sinoć sam poslije trideset godina opet bio kod kuće!
Da se vratimo na Nikolu Dogana iz Cakića šora. Radi se zapravo o još jednoj stvari o kojoj sve vrijeme pišem, o Biografskom leksikonu Hrvata istočnog Srijema (Libera editio d.o.o, Zadreb, i Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2011.).
Taj leksikon je „zapeo“ na desetom slovu abecede i u njemu nema Miroslava Mađera iz Cakića šora, Slavka Mađera (Miroslavljevog brata) iz Cakića šora, Ante Plivelića iz Cakića šora, Nikole Vuksanića iz Cakića šora i Branimira Vuksanića (Nikolinog sina), a samo obzirom na inicijale prezimena u njemu su Paskal Paško Cakić iz Cakića šora, moj otac, te moja malenkost i Nikola Dogan!
Nažalost, nitko od spomenutih nije više živ osim mene.
Ako samo Cakića šor ima ova imena, a svaki šor u Hrtkovcima ima bar još jedno takvo ime, i ako bar poneki šor u svakom hrvatskom srijemskom mjestu ima jedno poznato hrvatsko ime, postavlja se pitanje tko nas, poslije desetkovanja devedesetih godina, desetkuje danas?!
A ti što nas danas desetkuju posjeduju ogroman novac koji pripada svim Hrvatima u Srbiji i namjerno zatomljuju poznata imena Hrvata iz Srijema, te tako uništavaju čak i hrvatske korijene u Srijemu!!!
Odgovor je u tome što su na čelu sve četiri krovne „hrvatske“ institucije u Subotici troje Bunjevaca „koji sebe smatraju Hrvatima“ i sav taj novac ide u Suboticu i okolicu, gdje žive jedni i drugi Bunjevci!!!
Ista priča je i o rodnoj kući bana Jelačića u Petrovaradinu koja nikako da bude otkupljena u cijelosti i postane kulturni centar svih Hrvata u Srbiji, kao što i hrvatska politička stranka u Srbiji treba da bude stranka svih Hrvata u Srbiji (ne samo vojvođanskih).
Osnutkom HKD „Dr. Nikola Dogan“ u Hrtkovcima ispravljena je samo jedna sasvim mala nepravda u odnosu na srijemske Hrvate, posebno one koji još žive u Hrtkovcima, Nikincima i Platičevu.
Udruzi, odnosno svim članovima udruge, želim uspješan rad i nadam se da ću sve češće biti kod kuće!
