Hrvatski Fokus
Hrvatska

Božić dolazi!

Meni je Božić, poseban dan, najljepši i najradosniji od svih dana u godini, iako sam ostala sama

 

Dan za danom prolazi. Božić nam je blizu. Božić je meni najdraži i najradosniji dan u godini. Pred Božić i na Božić budi se u meni malo razdragano dijete, mala djevojčica, koja se s bratom igra na slami u staroj trošnoj kući, u Lonjici, ovećem mjestu (selu) smještenom na razmeđi Prigorja i Posavine, malo u općini Vrbovec, malo u općini Dugo Selo, danas u Zagrebačkoj županiji. Tih božićnih dana vraćam se u djetinjstvo. Bili su tu mama, tata, djed, baka i mali brat. Početkom Adventa božićni duh se ušuljao u naš dom. Baka je redovno išla u crkvu na zornicu. Počelo se s pripremama za Božić i božićne blagdane. Uređivala se kuća, dvorište, štala i štagalj. Bilo je i kolinje, spremanje domaćih delikatesa, krvavica, kobasica, belih devenica, čvaraka, salenjaka… Išlo se u šumu po bor koji se kitio na Badnjak. Pekli su se kolači, guska, pura, raca, kuhala se sarma, gulaš, kokošja juha… Na Badnjak se postilo. Kako mi, tako i blago u štali. Svi smo bilo nekako dragi, dobri, topli. ljubazni, uljudni, pobožni, darežljivi, empatični, emocionalni… Nitko nije na nikoga vikao, ljutio se, bio razdražljiv, svadljiv, nervozan… U toploj domaćoj atmosferi čekali smo Božić i očekivali Malog Isuseka.

Bor smo kitili kuglicama koje su se čuvale poput najvećeg blaga i prenosile s generacije na generaciju. Uz kuglice tu su bile male crvene jabuke, mala licitarska srca, bomboni u staniolu, češeri, žir, ukrasi od slame… Na vrhu je bila zvijezda. Stol se na poseban način tradicionalno postavljao. Posuo bi se zrnjem žitarica, klasovima pšenice i prekrio stolnjakom od domaćeg platna, našivenog narodnim vezom, u stilu naše narodne nošnje (crveno-bijela polja). Na stolu je bio vijenac načinjen od pšeničnog klasja. Taj vijenac je baka isplela na polju, kad se žela pšenica.

Poseban događaj je bio kad je djed donio slamu u kuću.

Faljen Isus i Marija, rekao bi djed.

Na vijeke budi faljen, odgovorio bi otac.

Daj nam bog purekov, racekov, pajcekov, mucekov, ždrebekov, šenice, kuruze, zobi, sijena puno žira i božjega mira, nastavio bi djed.

Izmolio se Očenaš.

Mama je napravila ležaj za mene i brata na toj slami što je djed donio u kuću. Tu smo spavali, sve do Ivanuša, kad se slama nosila van i njome kitile voćke i trsje.

Cijelu se godinu pripremalo i živjelo za Božić. Poseban događaj je bio odlazak na polnoćku. Išlo se oko 23 sata u noći. Do crkve je bio sat hoda. Bio je mrkli mrak. Pod nogama je škripao snijeg. U daljini su promicala mala svjetla, od mnogo lampaša. Sa svih strana su se ta svjetla slijevala prema župnoj crkvi, koja je dupkom bila puna. Iz sveg glasa se orilo Kyrie eleison, Djetešce nam se rodilo, Veselje ti navješćujem, Narodil nam se kral nebeski… Dijelile su se božićnice (jabuke). Čestitalo se. Po neki momak se zagledao u djevojku, kojoj je te zime došao u prosce.

Po dolasku s Polnoćke se blagovalo. Jela se hladetina i pečenje, kao i kolači tko je htio. Bilo je tu i kuhanoga vina, da se malo ugrije. Na sam Božić se ništa nije radilo, samo namirilo blago. Sve je bilo pripremljeno prije. Sarma bi se prigrijala, pečenje narezalo i serviralo, uz finu zimnicu, kisele krastavce, paprike punjene zeljem, ciklu, miješanu salatu…

Uglavnom je bilo pečene živadi. Prasetina je bila na Novu godinu.

Danas to više nije tako. Ne priprema se unaprijed na tone hrane i kolača. Priprema se po potrebi. Uglavnom purica s mlincima, svježe pečeno, uz zelenu salatu. Ima tu i pohane piletine, kuhane junetine s hrenom, fine kokošje ili govedske juhe, s domaćim rezancima, uglavnom kupljenim na placu. Danas je drugačije vrijeme i ritam života.

Nekima je Božić kao i svaki drugi dan. To ovisi o odgoju, tradiciji i kulturi. Meni je Božić, poseban dan, najljepši i najradosniji od svih dana u godini, iako sam ostala sama. Obitelj mi se osula, Suprug  je umro. Živim sama. Zovu me djeca da dođem k njima na Božić. Ne volim to. U svom malom stanu si napravim božićni ugođaj. Tradicija je – na Božić biti doma.

Okitim bor. Uredim stan. Skuham fini ručak. Gledam i slušam nedjeljnu misu. Slušam božićne pjesme. Gledam božićne stare filmove i prisjećam se svih svojih Božića, od najranijeg djetinjstva, kako i onih u mojoj velikoj obitelji, kad nas je za skoro svaki Božić bilo više. Bilo nas je šestero. Pod borom je bilo na desetke darova za svakoga. Puna soba ukrasnih papira i srebrnih  vrpci. Lijepa su to sjećanja. A onda su opet po nekoj inerciji počeli jedan po jedan odlaziti. Sad imaju svoje obitelji i svoje božiće. U svemu tome dobro je naći svoj kutak i u njemu biti sretan, barem na Božić.

Ankica Benček

Povezane objave

Europa na prekretnici

HF

AFORIZMI – Pravda i pravednici

HF

Ovčara – zločin bez kazne

hrvatski-fokus

Hrvatska će nestati u agoniji

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više