Hrvatski Fokus

Vlada nema sigurne i djelotvorne mehanizme da spriječi rast cijena

 

Nedavno je Andrej Plenković rekao kako smo ulaskom u Schengen i eurozonu postali jednaki s oko 700 milijuna građana Europe. To je formalno točno. Međutim, to ni u čemu drugome i drugačijemu nije niti približno točno. Mi smo među najsiromašnijim članicama EU-a, zapravo smo po mnogo čemu najsiromašniji. Plaće su najniže, dok su cijene među najvišima, posebice cijene osnovnih živežnih namirnica i svega što je svakodnevno potrebno za život. Prelazak na euro kao sredstvo plaćanja u nas, možemo se uspoređivati s drugima, bez ikakvog preračunavanja. Osim što su mnogi proizvodi skuplji, oni su i lošije kvalitete, nego u EU-u.

O mirovinama i umirovljenicima, da i ne govorimo. Velika većina umirovljenika živi na granici ili ispod granice siromaštva. Oni jednostavno preživljavaju od mirovine do mirovine. Nikakve povišice taj njihov rejting ne poboljšavaju, jer je inflacija veća od svih povišica. Osim toga cijene mnogih artikala su porasle i uslijed prelaska na euro. Tijekom cijele prošle godine mnogi su upozoravali kako će se to dogoditi. Vlada i nadležni, naročito aktualni premijer su nas uvjeravali kako se to u nas neće dogoditi. Kaj god! Nismo mi ništa drugo i drugačije od onih zemalja gdje se to povećanje cijena dogodilo prelaskom na euro kao način plaćanja. Povećanje cijena je bilo manje, ako se vlade svake pojedine države bolje pripremila za to. Mi se očito nismo dobro pripremili. Nije to lako niti jednostavno, u normalnim prilikama. U vrijeme galopirajuće inflacije to je posebno složeno i teško. Cijene se sukcesivno dižu već neko vrijeme, kao priprema za euro. Sad su cijene eskalirale, jer su uglavnom svi  zaokruživali na više i to po desetine postotnih poena. Te i takve cijene sigurno se neće spuštati, koliko god se prijetilo i govorilo suprotno. Vlada zapravo nema sigurne i djelotvorne mehanizme da to učini. Hvale se koliko su već tisuća eura naplatili od kazni za neopravdano povećanje cijena. Dakle, zarađuju na tome. Što od toga ima potrošač? Baš ništa, osim gnjeva i osjećaja velike prijevare.

Osjećaj srama i u neku ruku prevare se stvara slušajući premijera koji na strasnoj televiziji, opanjkava i ponižava oporbu, pojedince, političke stranke, parlament i državu, zbog odbijanja obuke ukrajinskih vojnika u nas.

Njegov ego, taština, oholost i osjećaj svemoći su doživjeli poraz. To premijer sa svojih faraonskih visina ne može shvatiti i prihvatiti. Srušio se njegov mit: Ja mogu što hoću! Ne znam je li to itko osim njega rekao, igdje. Ni po tome nismo jednaki s drugim Europljanima. Nismo jednaki niti po primanju, niti po trošenju novčanih eu sredstava. Dobivamo popriličan novac. Ne zato što imamo super programe i stručnjake koji to ishode, već zato što smo siromašni.  Često se ta sredstva moraju vraćati, jer nisu utrošena na vrijeme i na prihvatljive projekte. To je izgubljeni novac.

Novac koji se koristi često je nenamjenski, zbog čega slijede istrage, tužbe, suđenja i kazne. Europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi je tu vrlo ekspeditivna, uporna i djelotvorna. Njoj niti jedan krivo utrošeni ili ne daj Bog ukradeni cent neće proći nekažnjeno. Nedavno je bila kod nas i potvrdila kako ima na stotine slučajeva koji nisu transparentni i koje treba istražiti. Niti po tome nismo jednaki s drugima u EU-u. Ne dolazi ta gospođa kod nas zbog turizma. Ima ona ovdje itekako puno posla. Kad ne možemo sami u nas napraviti reda i raditi po zakonima, onda to preuzimaju drugi, na nivou EU-a. Oni će nas privesti redu i zakonu.

Nije to dobro. Ne vodi dobrome kad u tvojoj kući gospodare stranci. Nije dobro niti kad se pred strance iznosi prljavi veš. Što li je premijer Plenković htio postići kad je to neki dan radio na francuskoj televiziji. Zar se nekome opravdavao za nešto? Zar se htio predstaviti drugačijim od nas, koji se u nečemu nismo složili s njim. Mi smo slobodna suverena, neovisna demokratska država, barem formalno. Smijemo javno iznositi svoje mišljenje. iskazivati svoju volju i protiviti se nametnutom i dirigiranom mišljenju odozgo.

Takvo ponašanje ne zaslužuje uvrede, difamacije i osude, čak i proglašavanje neprijateljima države, onima koji Hrvatsku ne vole i nisu je nikad htjeli. Kaj god! Ne može nama bilo koji i bilo čiji namjesnik, postavljen pod egidom izbornih rezultata, propisivati kako ćemo postupati u pojedinim situacijama, posebice onima koje dovode u pitanje nacionalnu sigurnost, opstojnost, nezavisnost i demokraciju.

Postoje demokratski načini na koje se treba pozivati i po kojima se treba postupati. Ne može tamo u EU-u neki naš nadobudni ministar, onako s nogu, sam od sebe ili po zadatku dobivenom od svojega šefa, državi nametati obveze bilo kakve, a kamoli one od međunarodnog značaja povezane s ratom u Ukrajini.

Proglašavati rusofilima one koji se protive obuci ukrajinskih vojnika u nas, je krajnje nedemokratski, nehumano i bezobrazno, pogotovo kad to rade ruski nastrojeni diplomati, koji se ulizuju u Moskvi recitirajući Jesenjina na ruskom.

Kako bilo da bilo, nije dobro. Ušli smo u Schengen i eurozonu, a živimo sve lošije i gore. To sigurno nije bio cilj tog projekta. Možda će dugoročno to biti dobro za većinu, a ne samo za one kojima nije važno kolike su cijene i koliko što svakodnevno poskupljuje.

Proći će još puno vremena da se po bilo kojoj jednakosti, naročito standardu stanovništva približimo nekim dobro stojećim, da ne kažem bogatim državama EU-a. Živimo dan po dan. Ne planiramo budućnost, dok jedva preživljavamo. Nakon dugo vremena, nakon zimske stanke danas je vrlo burno u našem Saboru. Oporba je digla glas. Suprotstavljaju se premijeru i njegovoj vladi. On opet po starom. Bez ikakvih argumenta, uglavnom vrijeđa i ismijava sve one koji mu se po bilo čemu protive. Predstava i cirkus bez konca i kraja. Ništa konkretno, ništa djelotvorno, ništa životno.

Pomalo idemo prema novim izborima. Situacija u društvu, ponašanje premijera i vlade trebali bi nam biti putokaz za izbore. To bi nas trebalo naučiti pameti, kako ne bi uzastopce iz ciklusa u ciklus birali one koji ne rade za naš boljitak, koji nas optužuju vani, koji nam se rugaju i koji nam nameću svoju volju, u raznim oblicima i na razne, nedemokratske načine koji nas vraćaju u prošlost i koji su taoci politike sadašnjosti.

Ankica Benček

Povezane objave

Martina Dalić nametnuta Plenkoviću

HF

Boris Miletić osjetio se prozvanim

HF

Brojni jugogrijesi Ive Josipovića

HF

Subliminalne poruke Hollywooda i Pentagona

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više