Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata, Albanaca, Muslimana…

Veličanstvena je bila vojna pobjeda Hrvatske vojske nad velikosrpskim agresorom, u vojno redarstvenoj akciji Oluja, kojom je oslobođena gotovo ćetvrtina okupiranog hrvatskog teritorija, što je i razlog da se proučava u vojnim školama. Svake godine na dan njenog sjećanja i zaslužnog obilježavanja pokazuje se i potvrđuje sve čišćom, sve opravdanijom, sve legalnijom te iznad svega pobjedničkom. Druga, poražena velikosrpska strana na dan memoiranja i predavanja „Oluje“ hrvatskoj budućnosti na trajno čuvanje i obilježavanje, pokazuje ogromnu nacifašističku dimenziju načertanijskog osvajačkog ekspanzionizma, kojeg se ni nakon tako sramnog poraza velikosrbi, od kojih su neki na vlasti, ne odriču. Potvrđuje se stara spoznaja kako Srbi za svoje vojne poraze, a ne zna se ni za jednu pobjedu, okrivljuju uvijek pobjednike. Pa možda i razumljivo, jer jedino okrivljujući pobjednika priznaju poraz.

Hrvatska „Oluja“ nije samo pobijedila ostatke nacizma i fašizma nego je ta pobjeda Hrvatske vojske označila je i kraj Drugog svjetskog rata u Europi. Time je velikosrbima poraz bolniji i nikad ga ne će preboliti, jer više nemaju partizanskih kapa koje bi im skrivale  nacizam,  fašizam i četnizam. I zato su još brutalniji prema hrvatskoj pobjedi, jer ih je politički ogolila i pokazala svijetu tko su i što su. Svake godine uoči tog, ne samo hrvatskog već i europskog pa i svjetskog velikog dana, o kojem se uči u vojnim školama svijeta, iz velikosrpskih političkih jazbina u kojima se u titulama predsjednika i premijera, ministara i vojskovođa skrivaju poraženi četnici, koji su po Hrvatskoj četnikovali za vrijeme okupacije hrvatskog tetitorija, sve više zaudara nacifašistički smrad pred kojim demokratski i slobodni, civilizirani i mirnodopski narodi svijeta začepljuju nos. U sramoti vojničkog poraza obilježenog i predajom cijelih vojarni sa naoružanjem, i bježancijom koju nije uspio zaustaviti ni poziv hrvatskog Predsjednika da ostanu, ovogodišnju 23. obljetnicu „Oluje“, i njezin veličanstven  vojnički uspjeh, kojeg krasi vojna čistoća pobjednika, tadašnji vođa poraženih četnika, a današnji srpski predsjednik bez kokarde na glavi opisao je olujnu operaciju oslobađanja okupiranih hrvatskih prostora riječima: „Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba".

Kada dokazani četnik govori o Hitleru, on govori o sebi i svom hitlerizmu kojeg je provodio cijelo vrijeme na okupiranim hrvatskim prostorima. Hitler je htio svijet bez Židova, četničkih vojvoda, današnji srpski predsjednik je ne samo htio već i učinio Hrvatsku bez Hrvata na okupiranim prostorima. To kazuje da je četnički nacifašizam na hrvatskom teritoriju u svojim krvavim planovima i realizacijama nadmašio i Hitlerov nacizam. Zbog toga se srbijanski predsjednik, Šešeljev suradnik u zločinima, tako rado i referira na Hitlera koji mu je uzor u politici istrjebljenja pojedinih naroda. A o četničkoj strahovladavini zločina, ubijanja, silovanja, progona i etničkog čišćenja Hrvata na hrvatskim okupiranim teritorijima zna srpski predsjednik Vučić, budući da je redovito posjećivao te prostore sa kojih je u četverogodišnjoj okupaciji bio istrgao i spalio svaki hrvatski spomen i znak. Taj nekažnjeni srpski zločinac kreator je i supočinitelj, zajedno sa svojim četničkim vojvodom Šešeljom, strašnih zločina nad Hrvatima i njihovim svetinjama. Okupirani hrvatski prostori bili su prije „Oluje“, u vrijeme njegove hitlerovsko-četničke diktature zločina, najčišći srpski teritorij. Teritorij koji je želio, i učinio bez Hrvata na hrvatskoj zemlji. Hitler je htio svijet bez Židova, kaže aktualni srbijanski predsjednik, no taj isti ondašnji četnik a današnji predsjednik, htio je Srbiju bez Hrvata i to je napravio. Htio je Srbiju bez Albanaca i to je bio učinio, sve dok se za Kosovare nije zauzela Svjetska zajednica. Htio je genocidni srpski entitet u Bosni i Hercegovini bez Hrvata i Muslimana, i to je napravio. Ono što taj zločin čini još strašnijim je činjenica da ga je svijet, kao genocidni entitet, i priznao.

Gdje su danas, srbijanski predsjedniče, Hrvati iz Srijema, Vojvodine s Kosova dok je tim dijelom vladala tvoja  četnička zločinačka vojska s kokardom na glavi? Nema ih i nema im traga. Danas ih ne bi bilo ni na okupiranoj hrvatskoj zemlji da nije bilo „Oluje“ hrvatske pobjedničke vojske. Ne žali šešeljovac Vučić za otišlim Srbima iz Hrvatske, on žali jer ih nije uspio trajno naseliti na Kosovo. On žali što su se vratili prognani Hrvati na svoja ognjišta na oslobođenoj hrvatskoj zemlji. Stoga, kada aktualni srbijanski predsjednik govori o Hitleru to je znak da nacizam nije pobijeđen u velikosrpskoj politici. A to je i dovoljna poruka europskoj zajednici da pokrene jednu političku Oluju i zauvijek pobijedi ostatke hitlerizma u Srbiji. „Hitler je htio svijet bez Židova“, Vučić je htio i učino Srbiju bez Hrvata, bez Albanaca, bez Muslimana. Kakva je razlika u tim naci ideologijama? Nikakva.

Vinko Đotlo, Švicarska