Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba Jelene Perić i Ante Jerkovića u galeriji Kula

Jelena bira Antine radove i artikulira postav vođena ponajprije čistim estetskim zahtjevom

 

Ustanova za kulturu Galerija Kula u Splitu predstavlja izložbu Anto Jerković / Jelena Perić. Kustos izložbe je Dalibor Prančević.

Već su od sredine osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća Jelena Perić i Anto Jerković krenuli u zajedničku izlagačku praksu pritom izvodeći i privremene zajedničke radove. Nakana je i ovom prilikom u Splitu – dakako, na jedan posve drugačiji način i u jednome posve drugačijem vremenu – predstaviti njihova umjetnička razmišljanja te interese. Primjerice, krajem osamdesetih godina Jelena se kroz monokromno slikarstvo ujednačene i utišane geste počela baviti temom slikarske „zamuknutosti“. Svoja djela nužno ne obremenjuje kakvim specifičnim značenjima ili zagrnutim kodovima čitanja, nego ih ostavlja otvorenima za upisivanje promatračevih vlastitih doživljaja i refleksija. Kako će i sama u jednome razgovoru reći, u tim radovima nema intimnosti, čari ili posebne mistike jer nju u naravi zanima „estetika ravnodušnosti“. No s vremenom njezina slikarska procedura dopunjena je i novomedijskim umjetničkim traganjima te iskustvom. Tako se u Jeleninoj umjetničkoj metodologiji sve više razaznaje uporaba osobnoga arhiva kao početka umjetničkoga procesa zbog kojega se izvlače sjećanja na zaboravljena mjesta, neprisutne ljude, zamrznute trenutke te ih se provlači i mijenja kroz novu tehnologiju i umjetničku prizmu. S druge strane, stvaralački nerv Ante Jerkovića iscrpljuje se u primjeni prepoznatljive plave kromatske vrijednosti cijelim njegovim opusom – ako se izuzmu, naravno, radovi iz enformelne faze i tadašnji interes za bogati, pastozni nanos boje – bilo da je riječ o privremenim instalacijama ili monokromno donesenim „tradicionalnim“ slikama. Usto, važno je navesti i konceptualni impregnat nadopunjen, između ostaloga, primjenom riječi u njegovim umjetničkim konfiguracijama, ali i u projektima namijenjenima javnome prostoru.
To su tek sažeta podsjećanja na zanimljive i bogate opuse dvoje umjetnika, kojima se, pak, pridružuje i novi dijalog u kasnoantičkome prostoru galerije Kula u koji se ulijevaju različiti slojevi memorije i umjetničkih iskustava. Naime, novim izložbenim događajem Jelena Perić se, nakon gotovo osamnaest godina Antine smrti, vraća kolaborativnome postupku, no kroz pojačani emotivni angažman i intimnu formu. Ona bira Antine radove i artikulira postav vođena ponajprije čistim estetskim zahtjevom baš kao što je to nekoć radila sa svojim suprugom. Na pozadinama pompejanske crvene boje postavlja različite Antine radove pomno usklađujući formate i koloristička rješenja. Djela zauzimaju strateške pozicije same prostorije ne zasićujući je svojom brojnošću. Od samoga se promatrača očekuje da preko estetskih podražaja pokuša iščitati značenje toga Jelenina umjetničkoga kuratorstva, zapravo njezina intimnoga razgovora. Važan ključ ovoga izložbenoga čina postavljen je na samome početku izložbe i to u Jeleninoj aproprijaciji sadržaja muzejske legende što stoji na grobnici kralja Filipa II. Makedonskoga, poznatoga oca još poznatijega sina – Aleksandra Velikoga, a koju ispisuje Manolis Andronikos, arheolog i sveučilišni profesor koji je grobnicu krajem sedamdesetih godina otkrio u grčkome gradiću Vergina.

„Nakon spaljivanja tijela, sve su kosti brižljivo skupljene i oprane u vinu; po dnu kovčega, koji je bio dio blaga kraljevskog kućanstva, raširena je purpurna tkanina, kosti su pažljivo poslagane po redoslijedu – prvo noge, zatim trup, na kraju lubanja te su prekrivene purpurnom tkaninom. Preko svega položili su zlatni vijenac, a potom čvrsto zatvorili kovčeg unutar mramornog sarkofaga koji je bio izrađen krajnje žurno. Na kraju, ispred sarkofaga postavili bi drveni ležaj te oko njega oružje i druge stvari. Zatim bi odaju zatvorili teškim mramornim vratima i spustili klin koji će ih zauvijek zapečatiti.“

Više je reminiscencija na taj muzealizirani lokalitet u Vergini. Kao i u kraljevsku kriptu i u galeriju Kula pristupa se kroz mali vratni otvor da bi se potom spustilo u kvadraturom možda nevelik, ali dojmom doista monumentalni galerijski prostor. Crvena boja izložbenih panoa također podsjeća na postav bogatog inventara grobnice. Arheološki lokalitet u Vergini Jelena Perić posjetila je prošle godine i analogije su se odmah počele slagati, bez obzira na to što je već tada imala jasno artikuliranu ideju s čime će se i kako zaputiti u Split. Moguće je ustvrditi da je ovdje riječ o svojevrsnoj osobnoj arheologiji, susretu s radovima nakon njihove tridesetogodišnje zapakiranosti i uskladištenosti. Antini monokromi nanovo su vani i doprinose svečanosti ugođaja kasnoantičkoga prostora, ali se također vezuju i za eksponate u Vergini (i tamo je, primjerice, izražen susret zlatne boje i crvene pozadine). Ipak, to su ponajprije radovi Ante Jerkovića i njegova slikarskoga bivanja, rezultati jednoga osobenoga umjetničkoga istraživanja. Naravno, znakovita je i linija umjetničkih prethodnika koje Anto priznaje i ispisuje na jednome svome plavome monokromu: Giotto di Bondone, Eugène Delacroix, Vincent Van Gogh, Ad Reinhardt, Ivo Gattin, Yves Klein, Anish Kapoor, Anto Jerković. Sve su to, dakle, fragmenti jedne memorije, svjedočanstva nečije stvaralačke staze.

Kako god bilo, specifičnom naravi i energijom kasnoantičkoga prostora Jelena se koristi kako bi inicirala dijalog koji je istovremeno i osoban i univerzalan. Umjetničino iskustvo i njezino sjećanje na usnulu baštinu transponirani su u izložbenu kompoziciju splitske galerije koja, potom, svojom estetskom dorađenošću upućuje promatrača dalje k nekim drugim asocijativnim nizovima i postavljanju pitanja što se nalazi s onu stranu vremenitosti, odnosno kako se shvaća i piše bezvremenost. (Dalibor Prančević)

Anto Jerković rođen je 2. svibnja 1958. godine u Lepunicama kod Tuzle. Bio je hrvatski slikar, performance umjetnik, te jedan od predstavnika hrvatskog konceptualnoga i neokonceptualnoga umjetničkog stvaralaštva na prijelazu s 20. na 21. stoljeće. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu 1978., a slikarstvo diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1983. u klasi prof. Raula Goldonija. Iduće tri godine surađuje sa Slikarskom majstorskom radionicom HAZU-a Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Kraj osamdesetih godina provodi u Parizu (1989.) i Rimu (1989. – 1990.) gdje se njegov rad počinje inspirirati klasičnom tradicijom, a napose formalnim i konceptualnim izričajem Yvesa Kleina. Tijekom devedesetih boravi u Hrvatskoj gdje nastavlja stvarati te izlaže u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Anto Jerković umro je 16. lipnja 2005. godine u Zagrebu.

Jelena Perić rođena je 19. ožujka 1962. godine. Diplomirala na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1984.godine. Od 1984. do 1986. godine suradnikom je Slikarske majstorske radionice HAZU u Zagrebu. U duhu konstruktivizma gradi isprva u crvenoj, potom i drugim bojama, jednostavne geometrijske kompozicije. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba se može pogledati do 16. travnja 2023.

Nives Matijević

Povezane objave

Tehnika sa zlatnim i srebrnim listićima

HF

Niz manjih formata ulja na platnu Petera Weisza

hrvatski-fokus

Virtuozna platna, vitraji i mozaici

HF

Novac

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više