Rusi su ponajviše koristili maslinovo ulje u svjetiljkama u tamošnjim crkvama
O zaslužnom Hrvatu Krunoslavu Herucu (Križevci, 18. VIII. 1859. – ?, nakon 1928.) pisao sam već u Hrvatskom Fokusu, kao i o zaslužnom istraživaču hrvatsko ruskih sveza Ivanu Očaku (Vrdnik, 2. I. 1920. – Zagreb, 24. III. 1994.). Heruc je bio pravaš, književnik, stručnjak za agrar (njegova plemenita ideja o kolektivizaciji sela urodila je strašnim plodom, sovjetskim (tj. ruskim) kolhozima.
Nakon nesretne revolucije Heruc vodi knjižnicu u Tiflisu (gruzijski: Tbilisi), oba su mu sina poginula, kao i jedna kći. Hrvatski list iz Dubrovnika “Crvena Hrvatska” od 30. siječnja 1892. izvješćuje: “U br. 18 organa Sv. Sinoda (ruske pravoslavne crkve, op., T.T.) “Cerkovnija Vjedomosti” što izlazi u Petrogradu čitamo ovi člančić na koji upozorujemo naše trgovce s uljen, da se okoriste prigodom: “U jeseni prošle godine pokušao sam naručiti maslinova ulja neposredno od samih proizvoditelja. Preko gosp. Heruca, koji ovdje u Petrogradu upravlja “Rusko Slavjanskim Knjižnim skladom” naručeno je bilo ulje sa ostrva (otoka, op., T.T.) Brača iz maslinika braće Rendića. Prvi puta naručismo bačvicu, a drugiput deset bačava, u svakoj malo više od 10 puda (160 kg.)
S prevozom i carinom došlo nas je ulje po bačvi 128 rubalja (160 fiorina) ili pud (16 kg.) za 12 rub.(alja) i 18 kop.(jejki). (valjda 12 rubalja i 80 kopjejki, op., T.T.). (Florin tj. forinta je 1892. zamijenjen krunom).
Vrsnoća ulja prekrasna je: ulje ima aromatički miris, daje svijetli plamen i uslijed gustoće gori vrlo dobro; podanka nije ostavljalo iako je pri koncu bačve gorjelo slabije, ali dogorjelo je sve. Pokušalo je se upotrebljavati ovo ulje u hrani, ali pokazalo se zgodnim samo za pečenje ribe. (Neće mu biti Rusi naučni (naviknuti, op., T.T.), jer je u nas običaj da se maslina ostavi neka se upali (užegne, op., T.T.) pa ulje piciga (jako loš običaj, op., T.T.). Naručeno ulje u 10 bačava već je sasvim potrošeno, pa ga mislimo ponovo naručiti. Oni koji žele učestvovati u poslu, neka se prijave meni ili gosp. Herucu.
Novac plaća se iza kako se ulje primi. – Nastojnik Kazanjskoga sbora. U Petrogradu itd. Protojerej (pravoslavni prezbiter, op., T.T.) A. Lebedev.”
Da na ovo pismo nadovežemo nekoliko riječi. Ovo ulje trebaju Rusi ponajviše za svjetiljke u crkvama. Glavno je zato da je to ulje pravo maslinovo ulje, te bi ga oni i skuplje plaćali kad bi o tome bili osvjedočeni. Oni su prije dosta ulja uz skupe novce dobavljali iz Francuske, ali kako privatno doznajemo, Sveti Sinod našao se dosta puta prevaren. Kad se pomisli kako u Rusiji ima preko 40.000 većih crkava i manastira, može se zaključiti da oni trebaju za njih veliki kvantum ulja (grehota, eliksir života trošiti za osvjetljenje, op., T.T.).
Naše dubrovačko ulje i uopće dalmatinsko dobre je vrsti. Ne bi li se dalo na koji način okrenuti ga tamo, put Rusije, gdje bi našlo dobar trg?
Mi držimo da bi, a naši trgovci neka razmišljaju, pa neka se odluče. Naš prijatelj gosp. Stevan (?, T.T.) Heruc (Krunoslav Jurjevič Heruc, Petrograd, Nevskij 74.) prvi je došao do te zamisli koja bi mogla bit vrelo dobiti za nas. Treba li ko potanjih obavijesti, može se obratit i na naše uredništvo.”
Vjerojatno se ulje uvozilo preko Crnoga mora, dvojim da bi vozili vlakom ulje od Rijeke do Budimpešte. Cijena rada zidara i stolara u Rusiji 1892. je bila rubalj dnevno, radnika i upola manja (usporedi Robert C. Allen, Ekaterina Khaustova: “Russian Real Wages Before and After 1917., May 2017 Abu Dhabi).
Litra maslinovoga ulja znači koštala je u Rusiji skoro koliko dnevnica dobroga zanatlije. U Austriji je standard bio znatno veći, ali ne i u Dalmaciji.
Danas u Hrvatskoj je maslinovo ulje između 7 i 15 eura (50 i 100 kuna), dakle kvalitetno ulje je 1/30 dio prosječne mirovine ili pola prosječne dnevnice.
“Crvena Hrvatska” od 23. veljače 1895. izvješćuje o Ruskoj izložbi tiskarstva, koja će biti 15. (27.) veljače 1895. Ima prijavljenih iz SAD-a i zapadne Europe, ali nitko od (Rusima) inozemnih Slavena. Autor Heruc piše da će biti sramotno i žalosno ako nitko od (više od) 500 inozemnih slavenskih listova ne bude izlagao u Rusiji (to je udarac ruskom panslavizmu, op., T.T.). To je po Herucu šteta, jer se očekuje više od 100.000 ruskih posjetitelja.
Heruc će izložiti vlastitu zbirku slavenskih novina, a svim slavenskim izdavačima poručuje da će katalogizirati njihove novine i platiti im troškove izdanja, moleći da mu pošalju izdanja za siječanj 1895. godine. Spominje poljske, češke, slovenske, lužičke (istočnonjemački Slaveni koji sebe zovu Sorabima, op., T.T.), slovačke, hrvatske, srpske, maloruske (ukrajinske), bugarske novine. Izgleda da bošnjačke, makedonske, bjeloruske i crnogorske ne priznaje kao zasebne novine, tj. jezike.
