Jugoslaven Tomić je potpuno zamijenio teze i neuspješno pokušao izjednačiti krivnju između agresorskih Srba i napadnutih Hrvata
Iako sam za slobodu mišljenja bez cenzure ipak povijesnim neistinama i notornim lažima ne bi trebalo davati medijski prostor. To je manipulacija i obmanjivanje u javnom medijskom prostoru. Stoga ću nasuprot neistinama Ante Tomića suprotstaviti povijesnu istinu.
„Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi“
Matej 26:52
“Vrati mač u korice”, reče mu Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti“.
Srbi su sa svojom agresivnom i ekspanzionističkom velikosrpskom politikom nanijeli veliku štetu svim narodima u njihovu okruženju. Ratovima za Veliku Srbiju uzeli su mač u svoje ruke i zaslužuju sve ružno što im se dogodi! Nikomu ne želim zlo, ali kada započneš rat, stradat će i tvoji, ne samo napadnuti. Iz navedenog se vidi tko tu je ološ, i nema podijeljene krivnje. Kriv je onaj koji se latio mača, a ne onaj koji se od tog mača brani! https://www.vreme.com/vreme/olos-zasluzuje-sve-ruzno-sto-mu-se-dogodi2/
Citiram pitanje i odgovor Ante Tomića da bi se shvatio kontekst: „Paralelno sa novim padom u “ponore nacionalizma”, u obe zemlje dominira tzv. kultura autoviktimizirajuće memorijalizacije. Suočavanje sa prošlošću, odnosno suočavanje sa istorijskim faktima prebačeno je na duboku marginu. Kuda sve to vodi? Da li je u pitanju tempirana bomba koja samo čeka da eksplodira? To mi je osobito bolno gledati, kakva smo sebična govna, nesposobna uživjeti se u tuđu muku, premda su nam muke jednake, jedni drugima činili smo identične svinjarije. Kninski Hrvati, tako, plaču da su ih devedeset prve Srbi otjerali iz njihovih kuća, a vesele se da su im devedeset pete istom mjerom vratili. Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji. Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima. Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi.“
Karikirano, povijesno netočno, moralno i etički nepodnošljivo. Prije svega koji su to Kninski Hrvati? Prema popisu iz 1981. u Kninu je bilo 34.486 Srba i 4150 Hrvata. U Drugom svjetskom ratu Knin je bio najjače uporište četnika na teritoriju Hrvatske. Istina, Hrvata je 1945. bilo koliko tada i Srba, ali su ih Srbi od 1945. protjerali i sveli na manjinu. Tko je tu ološ? O kojim to kršćanskim vrijednostima jedan ateist i bezbožnik govori? I tko se to naslađuje sa čijom nesrećom? Tomić spominje noviju povijest 90-ih godina prošlog stoljeća, pa da krenem kronološki kako bi došli do istine. Raspad SFR Jugoslavije počeo je 1986. godine s objavom Memoranduma SANU-a u kojem srpski akademici tvrde da je u Jugoslaviji srpski narod bio obespravljen:
- granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, odnosno Srbija se treba širiti na štetu drugih naroda, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku;
- ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda na području SFRJ: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi;
- jačanje protusrpskih snagaunutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci);
- potreba za brzom vojnom akcijomda se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda;
Izravan poziv na rat za granice Velike Srbije na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag. Događaji koji su slijedili samo su to potvrdili. Na 8. sjednici CK SK Srbije, u rujnu 1987., Slobodan Milošević došao je na čelo Partije, a 28. lipnja 1989. održao je onaj svoj poznati govor na Gazimestanu kada je rekao “nitko ne će da vas bije” i navijestio da će Srbija i ratom ako trebala da bude “cela”. Zatim slijede mitinzi po cijeloj Jugoslaviji i „događanje naroda“, „mitinzi istine“ ili „antibirokratska revolucija“ kojom su ukinute autonomne pokrajine i Ustav iz 1974. godine koji je još držao cjelovitu Jugoslaviju. I što je najvažnije zbog Kninskih Hrvata, koje Tomić izričito naglašava.
Miting u Kninu u tvornici TVIK je počeo ujutro 28. veljače 1989. kada je u jednom od OOUR-a organiziran zbor radnih ljudi na kojem se zahtijevalo da se osudi stajališta društveno-političkih struktura Hrvatske te da potpora stajalištima Predsjedništva SFRJ i Predsjedništvu CK SKJ o poduzetim mjerama za smirivanje stanja na Kosovu (a Kosovu je Milošević oduzeo status autonomne pokrajine) Oko 10 sati izašli su na ulice Knina i krenuli prema gradu i zgradi društveno-političkih organizacija. Bio je to početak mitinga koji je trajao do 20 sati i na kojem se po procjenama okupilo više od 5 tisuća radnika TVIK-a, Agroprerade, Dinare. Od 35 govornika iskočilo je ime Jovo Opačić, koji je govorio da su Srbi u miru porobljeni u svojoj državi, a da Predsjedništvo SKJ raspravlja o „nekakvom velikosrpskom hegemonizmu i unitarizmu sa ciljem da pomoću ove kominternovske, vatikanske izmišljotine prikrije i relativizira genocid nad srpskim narodom“.
Genocid kojega nikada nije bilo, genocid koji je proizvod velikosrpske politike iskazane i jasno napisane u „Homogenoj Srbiji“ Stevana Moljevića odnosno „Velike Srbije“ koja je „homogena“, etnički čista. To se još vidi u dokumentu pod naslovom „Organizacija Srpskog narodnog oslobodilačkog pokreta (SNOP)“, u instrukciji Draže Mihailovića „Elaboratu dinarske divizije“ i Valerijanovom memorandumu, dokumentu koji je Srpska Pravoslavna Crkva, episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha predala 9. srpnja 1941. godine njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Ludwigu von Schröderu sa 100.000 ubijenih Srba od strane NDH, te ponovno generalu Heinrichu Dankelmannu, u kolovozu 1941. godine sa 180.000 pobijenih Srba od strane NDH, da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300.000 ubijenih Srba!
Taj pamflet, s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad Srbima, a ustvari Srba nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom koje su četnici počinili na području Srba 1941. godine, kada slave kao Dan ustanka. Ubojstvo 37 članova hrvatske obitelji Ivezić u Brotnju, zatim hrvatskog sela Boričevac u kojem su pobili 55 stanovnika, selo spalili i protjerali preko 2000 Hrvata. Zatim stravični zločini prema hrvatskim svećenicima, koji su zvjerski mučeni i ubijeni, poput Jurja Gospodnetića, župnik Bosanskog Grahova koji je zvjerski od četnika mučen. Uhvatili su ga, vodili su ga po Grahovu kao medvjeda, jezivo su ga izmasakrirali, na kraju ubili te nabili na ražanj i ispekli 27. srpnja 1941. godine. Fotografije je u inozemstvo odnio dr. Miloš Sekulić. Na taj je dokument odgovorio dr. Rudolf Bićanić, memorandumom objavljenim u: Jugoslavenske vlade…, I., dok. 118., str. 257.-268.; Bićanićev tekst izazvao je bijes srpskih ministara. (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik, Filip Višnjić, Beograd, 1990., str. 34.-39. i dr.) Upravo taj dr. Miloš Sekulić bio je četnički kurir posebnog povjerenja Draže Mihailovića i upravo je on iznio klevetnički „Valerijanov memorandum SPC-a“ u inozemstvo, nakon čega je ta strašna kleveta Hrvata razglašena po čitavom svijetu. Taj Sekulić u svom izvješću vladi generala Dušana Simovića u listopadu 1941. godine sam izrijekom kazuje da do kraja lipnja i napada Njemačke na Sovjetski Savez od strane Hrvata nije bilo „osim pojedinačnih slučajeva“ „nikakvog značajnijeg progona Srba“. A po Valerijanovom memorandumu je ubijeno 300 000 Srba?
Tko je tu ološ? Onaj koji laže i manipulira sa ciljem Velike Srbije! Poznato je ovo Anti Tomiću jako dobro poznato, sve podatke ima!
Najpoznatiji govornik na prosvjedu Simo Dubajić iskoristio je priliku da progovori o svom viđenju stanja u državi i lošem položaju Srba u Hrvatskoj zbog Ustava iz 1974. Pozvao je okupljene da vode „računa o tome da smo mi pravna država i da nećemo dozvoliti ni ovdje u Kninu, da se netko u Zagrebu poigrava sa našom svijesti“. Podsjećam da je Simo Dubajić prema osobnom iskazu svjedočio još 1990. godine za beogradske novine “Svet”, zatim u knjigama Marka Lopušine “Krvavo proleće” (NN. 2002., Beograd) i u svojoj knjizi “Život, greh i kajanje; Od Kistanja do Kočevskog Roga” (Novi Beograd, Bad Vilbel; Nidda Verlag, 2006.) o ubijanjima Hrvata po završetku Drugoga svjetskog rata.
A što kaže Tomić uspoređujući Oluju sa Vukovarom: „Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji“. U istoj situaciji? Nevjerojatno zlonamjerna manipulacija usporediti potpuno kataklizmički razoreni grad sa navedenom bilancom od 50 masovnih grobnica, Ovčarom, logorima po Srbiji u koje su odvedeni zarobljeni branitelji, 86 poginule djece, 1350 civila i 2630 nestalih, sa zbjegom koji je naredilo rukovodstvo tzv RS Krajine. Tko je tu ološ? Jesu li Hrvati prethodno napali neki grad sa srpskim stanovništvom i u opsadi ga totalno razorili? Nisu! Dakle, tko je tu ološ? Ante Tomić jako dobro zna razliku!
„Hrvati i Srbi su sebična govna, ne znaju se uživjeti u tuđu muku; jedni drugima činili smo identične svinjarije“, kaže Ante Tomić. Nije točno! Nismo jedni drugima činili „identične svinjarije! Nema izjednačavanja krivnje! Hrvati nisu napali sela i gradove na teritoriju Srbije. Hrvatska vojska nije tenkovima krenula u Srbiju! Hrvatska vojska nije granatirala srpske gradove i sela, uništavala bolnice, crkve, škole i ubijala srpsku djecu, žene i starce. Izbijanjem rata u ljeto 1991. godine slijedili su masovni progoni iz ratom zahvaćenih područja hrvatskog Podunavlja, Banovine, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije. Vrhunac prognaničke krize bio je u studenome kada je nakon okupacije Vukovara i masakra nad preostalim stanovnicima i braniteljima, prognano 15.000 preživjelih Vukovaraca. Na kraju 1991. u Hrvatskoj je bilo 550.000 prognanika, te još 150.000 hrvatskih izbjeglica koji su privremeni smještaj pronašli u inozemstvu (zapadna Europa).
Jesu li Hrvati rušili crkve po Srbiji, ubijali srpsku djecu? Nisu! Po kojim Tomićevim kriterijima smo jedni drugima činili“ identične svinjarije“? Ni danas ne činimo “identične svinjarije“. Srbija vodi medijski i kulturološki rat protiv Hrvatske! Srbija negira Hrvatima jezik! U glasilu vojvođanskih Hrvata „Hrvatska riječ“ izašli su podaci iz udžbenika gramatike srpskog jezika za osmi razred osnovne škole u kojem tvrde da ne postoji hrvatski jezik, već da je to srpski jezik!? Tako je velikosrpska politika uvelike ušla u lingvističku znanost, naslanjajući se na politiku Ilije Garašanina i njegova Načertanija iz 1844. godine koji je prvi službeni dokument velikosrpske politike u kojem se tvrdi da su Hrvati samo pokatoličeni Srbi i na Vuka Stefanovića Karadžića, koji je negirao hrvatski narod, a obilno se koristio hrvatskim rječnicima i leksikografijom pri pisanju Rečnika srpskog jezika.
I kao šlag na kraju doista za Hrvate nepojmljivo: Da je ovo normalna zemlja, Milorad Pupovac bio bi naš predsjednik. Sva sreća eto da nismo „normalna zemlja“. A i nismo kada se lik kao Tomić piše Hrvatom. Citiram što Tomić kaže o Pupovcu; „…generalno gledajući, on je najozbiljniji političar u Hrvatskoj. Najdulje traje njegova karijera i, kako god vam to možda čudno zvučalo, daleko je najveći hrvatski domoljub od svih. Kad pogledate kakve gadosti njemu govore, na ulici, u Saboru, u novinama i na televiziji, svaki dan, ustrajno i bez prestanka, svih ovih trideset godina, a on svejedno i dalje živi ovdje, može se zaključiti samo jedno – taj stvarno, stvarno voli Hrvatsku. Ja je sigurno ne bih tako volio. Na njegovom mjestu odavno bih odselio“. Koga Tomić zavarava? Ah da čitatelje u Srbiji koji ne financiraju Pupovca! Ne voli Milorad Pupovac Hrvatsku, nego voli do sada hrvatske kune ili sada eure. Njega i njegov SNV, njegove Novosti i novinare hrani i financira hrvatski narod iz Proračuna da oni pljuju u „tanjur koji ih hrani“. To Pupovac voli, novac i bogatstvo koje je stekao u Hrvatskoj. A nisu za baciti ni tri srpske ruke, a ustvari osam manjinskih ruku sa kojima upravlja Hrvatskom. Zašto bi sve to napustio? Zar takav čovjek da bude predsjednik Hrvatske? E neće Tomiću, ne će dokle god ima „nenormalnih Hrvata“
