Hrvatski Fokus

Ići u mirovinu i postati radno neaktivan, ne znači biti u potpunosti neaktivan i čekati smiraj i kraj svojeg života

 

Hrvatska ima oko 1,3 milijuna umirovljenika. Velik je to i respektabilan broj. To je trećina svih stanovnika države. Od nedavno, nakon izbacivanja Silvana Hrelje iz umirovljeničke stranke, umirovljenici uopće nemaju svojeg zastupnika u Saboru. To nikako nije dobro. Ne ulazeći u Hreljinu smjenu sa čela parlamentarne  stranke umirovljenika, mogu konstatirati da se on niz godina, borio za umirovljenička prava i njihov status, te da je u tomu imao uspjeha. Išlo je to polako, ali sigurno. Standard umirovljenika je rastao. Zadnji veći doprinos je 10 posto povećanja obiteljskih mirovina i mogućnost biranja mirovine, odnosno kombinacija svoje i partnerove mirovine, što će mnogima povećati mirovinu. Nije to nikakva inovativnost. To je u Europi i svijetu uobičajeno.

Među umirovljenicima su zastupljene sve profesije, zanimanja i zvanja. To je veliko bogatstvo i bazen za političko aktiviranje i djelovanje. Ići u mirovinu i postati radno neaktivan, ne znači biti u potpunosti neaktivan i čekati smiraj i kraj svojeg života. To je jedan novi život, u kojem bi trebalo uzeti svoju sudbinu u svoje ruke.

Danas mnogi umirovljenici, zahvaljujući svojim niskim mirovinama jedva spajaju kraj s krajem. Životare, u siromaštvu, bijedi i nesigurnosti. Nitko nije zaslužio takvu starost. Sve se to može poboljšati, u granicama mogućnosti. Nije dovoljno o tome govoriti i pisati, već raditi na tome. Zapravo to bi trebalo politički artikulirati i boriti se za bolji život i veći standard umirovljenika i svih ostalih. U tome bi trebali proporcionalno sudjelovati umirovljenici. Umjesto da su udruženi u cijeli niz udruga bilo bi dobro da su to  jedna ili dvije udruge, s pretenzijama političkih stranka.

Istina ima umirovljenika i u drugim političkim strankama, od lijevih do desnih opcija. Međutim, tu se podliježe ideologijama i stranačkim preferencijama. Stranka umirovljenika bi trebala zanemariti sve ideologije i prvenstveno se boriti za svoj standard. Tu bi se trebali aktivirati branitelji. Većina njih su umirovljenici. Oni su isto tako razbacani po mnogim udrugama. Tako su “umrtvljeni” i oslabljeni. U Saboru ih zastupaju ljudi koji su se slizali s HDZ-om i jednostavno ih prodali. To je vidljivo i svima jasno.

Ponekad čovjek osjeća susramlje kad vidi tko hrvatske branitelje zastupa. To je čista lakrdija i smijurija, baš kao što je bilo i onih 555 dana prosvjeda “branitelja” u Savskoj, koje su organizirali HDZ i njihov tadašnji predsjednik protiv tada aktualne vlade.

Umirovljenika, kako spomenuh, više nitko ne zastupa. Ne znam, koga će sad do kraja mandata zastupati Silvano Hrelja, On svoj mandat ne će nikome predati, što je njegovo pravo. Nešto takvo se više nikada ne bi smjelo dogoditi.

Umirovljenici na vama je red. Morate i trebate se presložiti, izabrati vodstvo, ujediniti se i krenuti na idućim izborima u osvajanje vlasti. Bilo bi dobro u Saboru imati desetak zastupnika, što je realna opcija. Sve to visi o vodstvu stranke, koja bi svaku ideologiju morala maknuti u stranu i boriti se za ostvarenje svojeg primarnog cilja. Višeg standarda i boljeg života umirovljenika. Tu je važno i bitno vodstvo stranke, koje će zatomiti osobne interese i boriti se za članstvo. Takvo je vodstvo teško odabrati i održati. Puno je tu, kao i svuda, arogancije, egomanije, artizma, arivizma  i aktivizma. Nije da kadrova nema, ali su sakriveni. Oni koji nešto vrijede se ne ističu. Treba ih potaknuti i u njima osvijestiti spoznaju da je u neku ruku, njihova obveza, stvarati bolji život, ne samo za umirovljenike, nego za sve. To je ujedno i čin domoljublja. To je čin ljubavi prema bližnjemu.

Nije dobro samo kukati i jadati se. Trebalo bi zasukati rukave i krenuti u političku bitku za bolji život. Nije istina da smo tako jadni i siromašni kako izgledamo. Novaca i dobara ima, ali su loše raspoređeni. Manjina bogatih i moćnih vrši represiju nad većinom siromašnih. To bi trebalo promijeniti. Ako ništa drugo, ono barem smanjiti jaz, između te dvije grupacije. Među umirovljenicima ima puno političkog “kapitala” To bi trebalo iskoristiti.

Napamet mi pada Jadranka Kosor, koju su na pravdi Boga izbacili iz stranke i politički umirovili. Ta žena puno zna i hoće. Bila je premijerka i uvela nas u EU. Ima još takvih. Nisu svi bili premijeri. Bili su ministri, direktori, ravnatelji, profesori, akademici, službenici, radnici.

Mirovina nije umirovljenje. To je jedan novi drukčiji život. Treba ga iskoristiti i živjeti punim plućima, unatoč oslabljenim životnim funkcijama.

Ankica Benček

Povezane objave

Posttuđmanovska Hrvatska u znaku njihala

HF

OD 1991. DO 2015. – Kako je Armija razoružala Hrvatsku

HF

Imam Mirza Mešić nije se nimalo “integrirao”

HF

Švabo koji ne zna njemački

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više