Eli, eli, lama sabahtani
Isuse, dok si raspet i obespravljen
Izgovarao posljednje riječi
Eli, eli, lama sabahtani
Osjeti li zamračeni ljudski um
Kako kapi znoja i krvi dolinu suza natapaju
Ogrezlu u grijehu, beznađu i očaju?
Dok Te gledasmo okrunjenog
Krunom od trnja i drača,
Jesmo li u svojoj sljepoći prepoznali
Niti častohleplja i zlobe
Koje smo u drvo križa utkali?
Jesmo li se kao Božja stvorenja
Radoznalo utopili u masu razularene rulje
Da bismo bolje čuli paklene pokliče raspni ga!
I nijemo gledali poniženog
Boga, Otkupitelja i Mučenika,
Raspetoga između dva razbojnika?
Ili smo na tom istom križu
U otvorenim ranama uočili
Nebeski zapis ljubavi, nade i milosti.
I smogli snage pogledati Te u lice i reći
Kriste, mi smo samo ljudi, grešnici. Oprosti.
Žao mi je, Bože, zbog ljudskog posrnuća!
Smiluj se i otkloni nam mračni povez s očiju
I breme koje pritišće ovozemaljske živote,
Da bi nas mogle obasjati zrake,
Tvoga milosrđa, nade, ljubavi i dobrote.
