Dosta nam je etnobiznismena i “čaršijskih lopova” gospodina Pupovca i Radina
HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA
gospodin Marko Milić, glasnogovornik Vlade RH
Trg žrtava fašizma 4, 10 000 Zagreb
Utjecaj nejednakosti biračkog glasa na zastupljenost općih izbornih jedinica u Hrvatskom saboru od 2000. do 5. srpnja 2020. godine
Poštovani gospodine Miliću,
Potaknut Vašim bahatim nastupom u emisiji „Otvoreno“ kod Mislava Togonala 26. kolovoza ove godine upozoravam Vas da HRT=YUTEL ignorira i pristrano izvještava hrvatsku javnost o pitanju održavanja Referenduma o izbornim pravilima koji je svojim potpisima tražilo 2014. godine 380.649 hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj, a 2018. godine preko četiristo tisuća. Analiza kretanja broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 2014. godine dokazuje grubu manipulaciju brojem birača koju je bivši ministar Arsen Bauk i njegova stranka SDP s koalicijskim partnerima provela uz pomoć Ustavnog suda te utjecajem generala Vladimira Šeksa Sove kako bi spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima. Hrvatska radiotelevizija „YUTEL“ snosi veliki dio odgovornosti u gušenju procesa demokratizacije našeg društva kršeći propise o pravodobnom i istinitom informiranju građana. Predsjednik Republike Zoran Milanović se tijekom nedavnog posjeta Bosni i Hercegovini založio za novi izborni zakon po kojemu neće biti mogućnost da u državnim institucijama bošnjaci biraju hrvatske predstavnike kao što su izabrali Komšića u Predsjedništvo na zadnjim izborima. Kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske od 2011. do 2015. godine i kao predsjednik SDP-e tijekom ustavnih promjena 2010. godine uvjetovao je njihovo prihvaćanje da srpska manjina ima najmanje tri zastupnika u Hrvatskom saboru, a iseljenici fiksno tri zastupnika. Tako kod nas „čaršijski lopov“ Milorad Pupovac s ostalim etno-biznismenima može neustavno ucjenjivati o sastavu Vlade republike Hrvatske, a u tome mu pomažu tri zastupnika iseljeništva iz Bosne i Hercegovine. Zar to nije licemjerno od predsjednika Republike Zorana Milanovića i predsjednika Vlade gospodina Plenkovića, Nevenka Barbarića, Radoja Vidovića, Zdravke Bušić, a naročito od zastupnika Vaše „demokršćanske“ stranke HDZ-e gospodine Miliću da zastupnici etničkih manjina uvjetuju sastav Vlade Republike Hrvatske.
Na prijevremenim izborima za Hrvatski sabor 11. rujna 2016 glasao sam za HDZ nadajući se pokretanju demokratizacije hrvatskog društva promjenom izbornog zakonodavstva i Zakona o referendumu.”
Na izborima za Hrvatski sabor 11. rujna 2016. godine HDZ je dobio u deset općih izbornih jedinica 682.687 glasova odnosno 36,27 % od ukupnog broja važećih glasova u deset općih izbornih jedinica ili 19,33 % od ukupnog broja registriranih birača.
Tadašnja vladajuća većina dobila oko 220 tisuća glasova više od oporbenih stranaka. HDZ je s koalicijskim partnerima na lokalnim izborima 2017. godine za županijske skupštine i Grad Zagreb dobio ukupno 535.748 glasova odnosno 31,72 % glasova od ukupnog broja važećih glasova, a to je samo 14,40 % od ukupnog broja registriranih birača u Hrvatskoj HDZ je od izbora za Hrvatski sabor 11. rujna 2016. do lokalnih izbora 16. svibnja 2017. godine izgubio zajedno s koalicijskim partnerima na izborima za županijske skupštine i Grad Zagreb 146.939 glasova za samo 247 dana nakon dolaska na vlast Andreja Plenkovića. Za loš rezultat na izborima za Europski parlament kriv bio je “crni labud”, a za gubitak predsjedničkih izbora HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović “krivi su birači koji su slijedili Miroslava Škoru namjernim glasanjem nevažećim listićima”, a ne Plenkovićevi koalicijski partneri: Radimir Čačić, Branimir Glavaš i Milorad Pupovac koji su se pohvalili da su glasali za Zorana Milanovića.
Kad bi sve nevažeće glasove pribrojili gubitnici Kolindi Grabar Kitarović Zoran Milanović imao bi 15.486 glasova više od gubitnice. Na trećim izborima za Europski parlament 26. svibnja i u drugom krugu predsjedničkih izbora pokazali smo velikim brojem nevažećih listića ili izbornom apstinencijom da ne želimo Kuščevićev = Plenkovićev “festival demokracije” i diktatorsku vladavinu Andreja Plenkovića pomoću Bandićevih “žetončina” i etnobisnismena poput Pupovca i Radina. Nadali smo se “Novoj hrvatskoj paradigmi” prema načelima iznesenim u ogledu Davora Ive Stiera, a dobili smo Šeksovu boljševičku paradigmu vladanja Hrvatskom. Kolinda Grabar Kitarović je zbog takve politike Plenkovićeve interesne zajednice izgubila izbore. Između dva loša kandidata izabrali smo križanje listića.
Na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine HDZ je dobio u deset općih izbornih jedinica 603.130 glasova ili 36,81 % od važećih glasova odnosno 16,55 % od registriranog broja birača. Prema korigiranom broju zastupnika po izbornim jedinicama Radimir Čačić ne bi dobio zastupničko mjesto kad bi se računalo broj zastupničkih mjesta po općim izbornim jedinicama kako smo do 2007. godine određivali broj zastupničkih mjesta XI. izborne jedinice s prosječnim brojem važećih glasova u deset izbornih jedinica ili prema broju glasova u izbornim jedinicama kako preporuča Venecijanska komisija. I. i II. izborna jedinica imale bi 15. zastupničkih mjesta, III. 13. IV. i V. 12, VI. 13. VII. 16, VIII. 13, IX. 15 i X. 16. HDZ bi dobio 62 zastupnika, RESTART koalicija 43, Domovinski pokret 16, Most 8, Možemo 7, STRIP 3 i HNS 1, a dijaspora bi imala samo 2 zastupnička mjesta. Gospodin Plenković ne bi imao 76 potpisa s 8 zastupnika Pupovčevih etnobisznismena i Štromarom iz HNS-a. U I. izbornoj jedinici zastupničko mjesto dobio bi Goran Aleksić sa 677, u II. dobila bi Martina Grhat Kizivat sa 116, u III. izgubio bi Radimir Čačić s 3.106, u IV. izgubili bi Hrvoje Šimić s 3.004 i Krešimir Bubalo s 3.504, u V. izgubili bi Danijel Marušić s 3.310 i Marina Opačak Bilić, u VI. izgubila bi Ružica Vukovac s 1.200, u VII. dobili bi Irena Šimunić sa 635 i Slaven Dobrović s 3.374, u VIII. izgubio bi Ivan Kirin s 1.322, u IX. dobio bi Josip Bilaver s 1.907 i u X. dobili bi Ivan Budalić s 3.042 i Robert Pauletić s 3.907 dobivenih preferencijskih glasova.
HDZ je dobio 5. srpnja 2020. godine treći zastupnički mandat u XI. izbornoj jedinici D`Hondtovom raspodjelom s deset glasova više od Nezavisne liste Željka Glasnovića. Od ukupno 17.905 dobivenih glasova HDZ je dobio u državama nastalim na području bivše SFRJ i na posebnim biračkim mjestima za dijasporu 16.246 glasova, a samo 1.659 u ostalim država svijeta na svim kontinentima, a Nezavisna lista Željka Glasnovića je od ukupno 5.958 dobila na području država bivše SFRJ i na posebnim biračkim mjestima za dijasporu 3.285 i u ostalim državama svijeta 2.673 glasova. Prema Rješenju o izmjeni rješenja o zaključivanju od 1. srpnja 2020. godine najavljeno je ukupno 184.822 registrirana birača u dijaspori, a glasalo je samo 28.768 birača odnosno samo 15,57 % od najavljenih birača. U DIP-ovom izvješću piše da je glasalo skoro 100 %. Zahtijevamo da nam predsjednik Državnog izbornog povjerenstva obrazloži takvo prikazivanje rezultata izbora! Birači iz Bosne i Hercegovine su presudili rezultat izbora u dijaspori. Razmjerni izborni sustav za izbor tri zastupnika nema nikakvog smisla, jer se razmjernost s tako malo zastupnika po izbornoj jedinici ne može ostvariti. Prema mišljenju Ustavnog suda posebne izborne jedinice su ekvivalentne općim izbornim jedinicama pa bi i za njih trebalo vrijediti načelo jednakosti biračkog glasa.
Zbog grubog odstupanja broja birača od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva svi izbori od 3. siječnja 2000. godine su neregularni. Izbori za Hrvatski sabor 5. srpnja nisu regularni zbog viška oko 320 tisuća birača s prebivalištem u Hrvatskoj i odstupanja broja birača od Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor u osam od deset općih izbornih jedinica što bitno utječe na nejednaku zastupljenost birača u Hrvatskom saboru, a XI. i XII. izborna jedinica su neustavne. Gospodin Plenković je odgovoran kao predsjednik Vlade za neregularnost izbora 5. srpnja 2020. godine.
Osam zastupnika nacionalnih manjina je na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine izabralo 21.934 birača što je 14,97 puta manje od broja potpisnika peticije građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” za promjenu izbornih načela 2014. godine. Zastupnike srpske nacionalne manjine: Milorada Pupovca s 10.733, Draganu Jeckov s 8.376 i Borisa Miloševića sa 7.715 glasova je izabralo 11.253 birača što je 33,83 puta manje od broja potpisnika peticije građanske inicijative. Birači srpske nacionalnosti mogli su dati suprotno načelu jednakosti glasa birača glas jednom do trojici kandidata za izbor svoja tri zastupnika u Hrvatskom saboru prvi put na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora 1995. godine. Ostalih 5 zastupnika nacionalnih manjina je izabralo 10.681 birača što je 35,64 puta manje od broja potpisnika peticije.
Na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja glasovalo je u XII. izbornoj jedinici samo 29.353 birača nacionalnih manjina ili 3.669 birača po zastupniku. U deset općih izbornih jedinica prosječno je glasovalo 11.977 birača po zastupniku. Samo 7,15 % birača srpske manjine je glasovalo u XII. izbornoj jedinici. Izabranim zastupnicima je dalo glas na izborima samo 5,94 % birača srpske etničke manjine. Samo oko četrnaestine registriranih birača srpske etničke manjine je glasovalo za kandidate srpske etničke manjine. Birači etničkih manjina imaju vrlo mali interes za izbor svojih zastupnika te bi trebalo ukinuti posebne izborne jedinice. Podržao sam izbor gospodina Plenkovića za predsjednika HDZ-e, osudio izjave sadašnjeg predsjednika Republike “šmrkavca” Zorana Milanovića o njemu kao sinu “vojne lekarke”. Gospodin Plenković je prevario svoje birače pomoću kojih je pobijedio na izborima rujna 2016. godine.
Dosta nam je etnobiznismena = “čaršijskog lopova” gospodina Pupovca i Radina (Zbog nepoštovanja sporazuma s talijanskom vladom Talijanska unija mora vratiti 726 tisuća eura ) i priča o ugroženosti srpske i talijanske etničke manjine! Ja nisam ustašofil niti sam fašist kako nas kumrovečki profesor Milorad Pupovac etiketira. Bakin brat je iselio u Kraljevinu SHS 1921. godine, a njegovog su sina svećenika Glavaša provjereni staljinisti osudili 1946. godine na pet godina zatvora u procesu protiv Blaženog kardinala Stepinca zbog navodne suradnje s križarima na Papuku. U mojoj su kući partizani nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. godine držali tri kamiona streljiva i oružja zaplijenjenih od talijanske vojske. Brat mi je u jedanaestoj godini života poginuo od minobacačke granate ispaljene na moju štalu 1944. godine tijekom sprječavanja širenja požara sa susjedove štale. Iskrvario je na pragu rodne kuće. Partizanima je služio kao kurir. Moji roditelji nisu primili niti jedan dinar, kao što su ostali primali za žrtve odmazdi zbog partizanskih diverzija s izjavom jednog pojedinca koji je o tome odlučivao da je bio “dite”. Kao glasači „ekstremne desnice“ želimo suradnju s HDZ-om ukoliko promjeni Zakon za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, Zakon o referendumu i implementira rezoluciju Europskog parlamenta naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima.
Mi nismo krajnja desnica niti klerikalci i “ustaške guje” kako nas prozivaju:ekstremni ljevičari, SDP-ovci, etnobiznismeni: Pupovac, Radin, Kajtazi…, Štromar, Mesić, Josipović, Čačić i gospodin Plenković.
Osuđujem sve totalitarizme. Zašto gospodin Plenković ne želi implementirati tu važnu rezoluciju.
Sukladno toj rezoluciji predložio sam da se u Istri 23. kolovoza odaje poštovanje svim žrtvama koje su tragično završile u kraškim jamama ( fojbama) u Istri kod Golubinčine blizu Raklja i u tom smislu pokrenuo sam inicijativu preko saborskih zastupnika: Furia Radina, Damira Kajina i Gorana Beusa Richembergha početkom 2011. godine da se to ostvari ali niti jedan zastupnik nije odgovorio. Zastupnik Goran Beus Richembergh je lagao novinaru Glasa Istre Mati Čuriću da nije primio od mene nikakvu predstavku u vezi zločina nad zarobljenim vojnicima. Predsjedniku Odbora za informatiku, informatizaciju i medije u tadašnjem sazivu Hrvatskog saboru Branku Vukšiću pisao sam 28. veljače 2012. godine da HRT krši propise o pravodobnom i istinitom informiranju javnosti i sudjeluje u prikrivanju zločina nad zarobljenim vojnicima, koji su se predali početkom svibnja 1945. godine partizanima na Muzilu u Puli, a završili su u jami Golubinčina kod Raklja. Smatram da sve žrtve zaslužuju poštovanje. Kao sadašnji birači Domovinskog pokreta osuđujemo sve totalitarne i nedemokratski režime. Dosta nam je vrijeđanja od strane ekstremne ljevice, SDP-a, etnobiznismena, Plenkovićeve interesne zajednice HDZ, Predraga Štromara i Radimira Čaćića. Mi nismo ekstremna desnica niti nazadna manjina kako nas etiketira bivši oficir zločinačke velikosrpske JNA Veljko Kajtazi. Sadašnja Vlada gospodina Plenkovića od preslagivanja 2017. godine, sprječavanja brisanja birača koji nemaju prebivališta u Hrvatskoj prije lokalnih izbora 2017. godine i sprječavanja referenduma za promjenu Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor nema izborni legitimitet niti legalitet da odlučuje o sudbini hrvatskog naroda gospodine Miliću! HDZ i SDP su doveli do ustavne krize. Osam od deset izbornih jedinica odstupa po broju birača više od ±5 posto, a Vlada Zorana Milanovića je i uz pomoć tadašnjeg vodstva HDZ-a skandaloznom odlukom ustavnih sudaca da može biti više birača s prebivalištem u Hrvatskoj od stanovnika, grubom manipulacijom brojem birača prekršila prvi članak Ustava Republike Hrvatske.
Kao članovi neformalne Inicijative za poštene i transparentne izbore i bivši glasači HDZ-a tražimo da zastupnici desetog saziva Hrvatskog sabora ispune bitne zahtjeve građanskih inicijativa “Glasujmo imenom i prezimenom” i ” Narod odlučuje ” tako da:
- smanje maksimalni broj zastupnika u Hrvatskom saboru sa 160 na 130,
- izglasaju izbore zastupnika Hrvatskog sabora mješovitim izbornim sustavom (61 razmjernim i 60 dvokružnim većinskim izbornim sustavom) odnosno ukupno 121 zastupnika i da se ukinu posebne izborne jedinice za iseljenike i nacionalne manjine,
- da smanje izborni prag s 5 % na 2,5 % kod razmjernog izbornog sustava u izbornoj jedinici koja obuhvaća sve hrvatske birače u kojoj bi svi hrvatski birači izabrali 73 zastupnika kako bi svi državljani Republike Hrvatske ostvarili aktivno i pasivno pravo glasa,
- izglasaju glasovanje dopisnim i / ili elektroničkim putem,
- izglasaju uvjet kandidature stranaka koje imaju manje od dvanaest tisuća članova potpisom najmanje sto birača po zastupniku za izbore u Hrvatski sabor,
- izglasaju samostalni nastup stranaka na izborima,
- da se kod predizbornih koalicija zbrajaju dobiveni glasovi stranaka i na temelju ukupnog broja glasova koalicije dobivaju zastupnička mjesta D’Hondtovom metodom, a pojedinačno stranke koalicija tako dobivene glasove dijele također D’Hondtovom metodom,
- da se birači potpisuju na biračke liste pri preuzimanju glasačkih listića (listina).
- da ministarstva uprave i unutrašnjih poslova srede Registar birača do kraja 2023. godine.
Kao članovi neformalne Inicijative za poštene i transparentne izbore također tražimo da zastupnici desetog saziva Hrvatskog sabora izglasaju:
- da na peticiji za održavanje Ustavotvornog referenduma bude dovoljno 10 posto potpisa od broja punoljetnika prema zadnjem popisu stanovnika, a 5 posto za održavanje Zakonodavnog referenduma te vrijeme skupljanja potpisa od 30 dana,
- da inicijator referendumske inicijative mora zatražiti mišljenje Ustavnog suda o dopustivosti referendumskog pitanja nakon skupljenih deset tisuća potpisa,
- da Ustavotvorni referendum važi ukoliko većina izglasa pitanje postavljeno referendumom i ukoliko na referendum izađe više od 50 posto birača od broja punoljetnih državljana prema zadnjem popisu stanovništva i
- da Zakonodavni referendum važi ukoliko većina izglasa referendumsko pitanje i ukoliko na referendum izađe više od 30 posto birača od broja punoljetnih državljana prema zadnjem popisu stanovništva.
S poštovanjem.
U Zagrebu 5. rujna 2021. godine.
SA ŠEKSOVIM MODELOM HDZ ĆE VLADATI JOŠ DVA DESETLJEĆA! ‘Veliki meštar’ sprema pakleni plan: Plenkoviću vlast, njemu, kćeri i posinku privilegije
Autor: Iva Međugorac/7dnevno Utorak, 14. ožujka 2023. u 22:05
Dugo se Vladimir Šeks nije medijski eksponirao, do te je mjere HDZ-ov doajen nestao iz javnog prostora, da su mnogi povjerovali kako se vječni Šeks povukao iz politike i odlučio umiroviti. No onaj tko se jednom okuša u politici i osjeti njezinu moć, teško da iz nje može otići do kraja života. Pravilo je to koje vrijedi i za Šeksa, jednoga od najvažnijih neformalnih savjetnika i političkih učitelja premijera Andreja Plenkovića. Svi se Plenkovićevi mladi lavovi, stratezi i savjetnici različitih profila mogu skriti pred političkom mudrošću i iskustvom koje sa sobom nosi Šeks, političar s neopisivim smislom za preživljavanje, koji je opstao i u najturbulentnijim HDZ-ovim fazama ne gurajući se nikada previše u prvi plan.
Daleko od očiju javnosti Šeks je pleo svoju mrežu, koja je postojana i danas, na svim stranama HDZ-a, ali i na gotovo svim stranama društva s posebnim naglaskom na pravosuđe, u kojem ima ogroman utjecaj uz ostalo zahvaljujući i predsjedniku Ustavnog suda, svojem kumu Miroslavu Šeparoviću. Nedavno je baš Ustavni sud vladajućima naložio izmjenu Zakona o izbornim jedinicama, a premda se to u dijelu javnosti počelo tumačiti kao velika opasnost i neizvjesnost za HDZ, premijer Andrej Plenković nije se previše uznemiravao, znajući da na raspolaganju ima pravnog asa Šeksa, hrvatskog ustavotvorca za kojega su izmjene zakona ove vrste mačji kašalj.
Odnosi snaga
Nije tajna da se nedugo nakon najava o izmjeni Zakona o izbornim jedinicama pobunio osječki župan Ivan Anušić koji je pomalo populistički povikao kako neće dopustiti da Slavoniji oduzmu njihova zastupnička mjesta, i to navodno ne zbog pozicija u Saboru, nego zbog toga što bi ta regija time izgubila utjecaj, što je Anušić ocijenio nepravednim. Oni koji dobro poznaju odnose snaga unutar HDZ-a reći će kako Anušić danas doista jest najutjecajnija HDZ-ova figura u slavonskom kraju, no ne treba zaboraviti da je to kraj u kojem su godinama konce vukli Šeks i Branimir Glavaš, koji su se u međuvremenu razišli.
Nije Anušić nikada bio impresioniran Šeksom, on je izdanak slavonskih pravaša koji je odlučio graditi vlastitu struju u stranci koju je pomladio svojim kadrovima, što Šeksu, dakako, nikada nije dokraja sjelo jer on voli da ga se uvažava. Sada kada je na redu izmjena Zakona o izbornim jedinicama, Šeks će biti taj koji će za svoju stranku krojiti taj važni model, no sve i da želi, Anušića neće moći zakinuti jer ovdje nije riječ o stranačkim pojedincima, nego o stranačkoj opstojnosti i budućnosti, objašnjavaju nam dobro upućeni HDZ-ovci te kažu da bi s ovim Šeksovim modelom HDZ trebao državom vladati iduća dva desetljeća.
Naime, prema Šeksovu prijedlogu koji će Plenković najvjerojatnije i prihvatiti, broj saborskih zastupnika s trenutnih 151 rastao bi na 160. Prijedlog je to koji je premijer Plenković objeručke prihvatio te je otvoren za to da se korigira broj mandata koji bi se birali u pojedinim izbornim jedinicama, i to tako što bi se povećao ukupan broj zastupnika. Tim bi manevrom Plenković HDZ-u osigurao bolju poziciju na idućim parlamentarnim izborima, a osim toga, izbjegao bi unutarstranačke sukobe i negodovanja koja mu u ovom trenutku ne trebaju, posebice ne iz Slavonije koju je ionako uzdrmao nedavnom smjenom ministrice Nataše Tramišak.
Famoznih osam
Iako je Plenković sklon Šeksovu modelu, zanimljivo je kako u Ministarstvu pravosuđa i uprave Ivana Malenice nisu oduševljeni tom idejom već su nešto skloniji prekrajanju granica izbornih jedinica, no Malenicu ionako nitko ništa neće pitati jer je Plenković taj čija je riječ u Vladi zadnja, pogotovo kada je riječ o ovako značajnim odlukama. Prema Ustavu koji je također krojio Šeks, u sabornici može biti minimalno sto, a maksimalno 160 zastupnika, s tim da se njihov broj, uvjeti i postupak izbora utvrđuju zakonom.
Istodobno, postojeći Zakon o izbornim jedinicama kaže da se 14 zastupnika bira u svakoj od deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, tomu treba dodati tri zastupnika koja se biraju u 11. izbornoj jedinici koja obuhvaća dijasporu, ali i onih famoznih osam saborskih zastupnika u 12. izbornoj jedinici koja se zapravo odnosi na zastupnike nacionalnih manjina. Dobro je poznato da je Ustavni sud s prvim danom listopada ukinuo taj sporni zakon o izbornim jedinicama zaključivši da su prevelika odstupanja u broju birača između deset jedinica raspoređenih unutar države, što je rezultiralo ogromnim razlikama u vrijednosti glasa birača.
Jedno od rješenja koje se u vladajućim redovima razmatralo jest da se broj zastupnika smanji u onim jedinicama u kojima nema dovoljno stanovnika, dok bi usporedno s time broj zastupnika rastao u onim jedinicama u kojima za to ima dovoljno stanovnika, što i jest izazvalo bijes kod Anušića jer bi se takvim ustrojem udarilo na njegovu četvrtu izbornu jedinicu, ali i na susjednu petu jedinicu, što, dakako, nikomu tko je politički aktivan u njegovu kraju ne ide u prilog pa je jasno da bi takvi manevri izazvali goleme pobune u Slavoniji. I to je vjerojatno jedan od razloga što je Plenković najskloniji tomu da se u sporni zakon minimalno intervenira pa mu stoga i odgovara Šeksov model.
Fiktivni birači
S druge strane, Malenica zagovara model demografa i kartografa Nenada Pokosa s Instituta “Ivo Pilar” u kojem se ne bi korigirao broj izbornih jedinica, ostalo bi ih deset, u njima bi se opet biralo 14 zastupnika, ali bi se, s obzirom na posljednji popis stanovništva, njihove granice pomaknule tako da u svakoj bude podjednak broj birača, što je za premijera Plenkovića i dio HDZ-ovaca ogroman manevar u koji se sada ne treba upuštati pa je najizglednije da će u idućem sazivu u sabornici sjediti još više zastupnika, iako ih je po mišljenju mnogih i ovako previše.
Naravno da su ove promjene Zakona o izbornim jedinicama samo kozmetičke naravi jer brojni stručnjaci smatraju da treba mijenjati kompletan izborni sustav koji je devedesetih skrojen za potrebe HDZ-a. I tada je prste u izbornom zakonodavstvu imao Šeks, a u ono vrijeme spajana su veća središta s ruralnim naseljima jer je poznato da su ljudi u takvim sredinama uvijek bili skloniji vladajućoj stranci. To bi mogao i biti razlog zbog kojega je Zagreb raskomadan na četiri izborne jedinice, pa tako primjerice stanovništvo Novog Zagreba zastupnika bira zajedno s onima iz Novog Vinodolskog, što je paradoksalno.
Ono što se stalno ignorira u priči o izmjeni izbornog zakonodavstva jest registar birača. Vidljivo je odavno da u Hrvatskoj postoji pozamašan broj fiktivnih birača, koji u realnosti ne prebivaju ni u Hrvatskoj ni u mjestima u kojima su prijavljeni, već na temelju lažnog prebivališta ostvaruju biračka i razna druga prava. Takvih je u našoj zemlji više od 400 tisuća, a s tim problemom Plenković se ne usudi uhvatiti ukoštac, kao što se nije usudio ni itko drugi prije njega jer bi, uostalom, HDZ time izbrisao dobar dio svojeg biračkog tijela, a takva brisanja Šeksu ne padaju na pamet.
On će ovim novim modelom svoju stranku dugoročno osigurati, a premijer Plenković na tome mu može biti zahvalan jer je to ujedno i odlična uvertira u nadolazeće parlamentarne izbore od kojih HDZ-ovci, po svemu sudeći, ne će morati strahovati. Model je to kojim je zadovoljena forma i kojim su ispunjeni zahtjevi Ustavnog suda kojim predsjeda Šeksov kum, u naravi se za građane ništa previše neće mijenjati, Plenkoviću bi pak takav model mogao osigurati željeni treći mandat, a Vladimiru Šeksu nove privilegije kojima je vjerojatno i svojem posinku Karlu Ressleru osigurao još jedan mandat u Europskom parlamentu.
Stara garnitura
Za to vrijeme njegova kći Zrinka Šeks Poštić, predsjednica osječkog Općinskog suda, profilira se u šeficu slavonskog pravosudnog sustava ratujući s tamošnjim predsjednikom Županijskog suda Zvonkom Vrbanom i njegovim ljudima. I u pozadini tih sukoba navodno je upravo Vladimir Šeks koji je odlučio svojoj kćeri osigurati poziciju šefice Županijskog suda u Osijeku kada za to stekne uvjete, i sve to zahvaljujući svojim kadrovima u srcu Slavonije.
Utjecaj Vladimira Šeksa očito nije splasnuo ni na pravosudnoj ni na političkoj sceni, jasno je da Plenkovićevo pomlađivanje HDZ-a ne drži vodu i da njegovi pomladci ne mogu odraditi manevre koji su HDZ-u važni za opstojnost, stoga je Plenković prisiljen balansirati priklanjajući se diskretno staroj stranačkoj garnituri koja rijetko što odrađuje bez vlastitih interesa. U slučaju izbornog zakonodavstva bit će zadovoljeni svi interesi, vrlo vjerojatno i oni Anušićevi, pa bi barem u ovom slučaju Plenković mogao izbjeći turbulencije u stranačkim redovima u kojima su strasti uzavrele i bez rezova po izbornim jedinicama.
