Promocija monografije i otvaranje izložbe „Cvijeta Job majstorica minijature“ u Galeriji umjetnina Split
Monografija „Cvijeta Job majstorica minijature“ predstavljena je u srijedu, 12. travnja 2023. u splitskoj Galeriji umjetnina prigodom otvorenja izložbe njezinih slika. Branka Hlevnjak i Rhea Ivanuš, autorice monografije u izdanju Udruge za promicanje oblikovanja i umjetnosti Design Art, na jednom su mjestu sabrale bogati opus ove umjetnice, ali i široj javnosti otkrile manje poznate detalje iz njezina života.
Publika ima priliku vidjeti 35 njezinih radova po motivima knjiga „Konjić Grbonjić“ P. Jeršova, „Šuma Striborova“, „Regoč“, „Jagor“ i „Toporko“ I. Brlić Mažuranić, „Slavuj“ H. C. Andersena, te niz drugih po pričama M. J. Ljermontova, A. S. Puškina, M. Lovraka, te P. Šegedina i Ž. Jeličića.
Predstavljajući monografiju, Zvonko Maković je istaknuo da je Cvijeta Job naša najveća minijaturistica koju smo ikad imali. „Cvijeta je nosila genijalnost svojeg oca razvijajući svoju genijalnost u poniranju u čudesni svijet bajki, interpretirajući ga kroz minijaturne slike i čineći ga vidljivim”.
Cvijetina kćerka Vesna Balabanić je istaknula da monografija posvećena njenoj majci govori puno o Cvijetinoj sprezi života i umjetnosti, o umjetnosti kroz život i životu kroz umjetnost“.
Branka Hlevnjak za života umjetnice priredila je nekoliko njezinih izložbi, obavila s njom brojne razgovore. „Cvijeti Job pripada vodeće mjesto u hrvatskoj sitnoslici druge polovine 20. i početka 21. stoljeća. Njezine minijature originalan su spoj slike i grafike u kojem kompoziciju skladnih boja opliće filigranska šara, asocirajući na tradicionalno bogatstvo imaginarnog veza. U ilustraciji kojom se bavi od 1947., dosegla je najveća nacionalna, državna i međunarodna priznanja među kojima je Certificate of Honor International Board on Books for Young People (BBYP) of Hans Christian Andersen Award Jury za ilustracije „Najljepših priča“ Ivane Brlić Mažuranić (1970.) Minijature prema vlastitom izboru antiratne su tematike inspirirane stihovima Živka Jeličića „Na ledini sna“ i romanom Petra Šegedina „Djeca Božja“ koji su joj bliski jer je u mladosti i sama prošla strahote II. svjetskog rata. Sklonost humoru, ironiji i groteski započeta još 1944. karikaturama objavljivanim u antifašističkom tisku, ponovo ispostavlja u „Bračkim motivima“ koje slika od 1980-ih do 2002. Ljepota minijatura Cvijete Job izvire iz dubina izmiješanih svjetova, iz mašte, sanja, nada i stvarnosti, u kojoj postoje i mali vragovi da bi mi bili, postali ili ostali svjesni vlastite nesavršenosti, ismijali hinjenu ozbiljnost i prihvatili svoju prirodno vragolastu i prevrtljivu narav, te ostali otvoreni kritici, duhovitosti i dobroti. To su razlozi koji opus Cvijete Job čine trajno aktualnim.
Cvijeta Job sebe je ponajprije predstavljala kao slikaricu Mediterana. Naravno. Odrasla je u Supetru na Braču, gimnaziju je polazila u Split, a nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti odselila je u Rijeku, Opatiju i potom u Lovran, da bi nakon smrti svoga muža Zdenka Balabanića ponajviše boravila opet na Braču u Splitskoj. To je podneblje iz kojeg je crpila boje, strukture, vjetrove i mora, kamena zdanja, male crkvice. I prve slike maslinika na vjetru i rascvjetanim bajama svijet je te otočke, primorske i dalmatinske ljepote.
Međutim, po čemu je Cvijeta Job još više mediteranska slikarica jesu žene. Tu bi se sociologije i teoretičarke koje analiziraju žensko pismo mogle znatno angažirati. Ne po ženskom pismu u formalnom smislu, jer znamo da je Cvijeta Job vrlo slična Ignjatu Jobu u njegovoj ranoj fazi, pa su ih znali čak i pomiješati, nego je riječ o Dalmatinkama, primorkama, o ženama Mediterana koje su odjevene u duge crne haljine i imaju crne rupce na glavama. Slika ih u danima rata kada su muškarci na fronti, a one su ostavljene same s djecom u selima, bježe od granatiranja, paleža kuća, plaču, jadikuju, mole itd. i u svom tom ratnom košmaru djeluju pomalo bizantski izduženih lica, dok se vjetar i dim isprepliću poput aveti. Pogledamo li pažljivo recimo sliku Na bunaru vidjet ćemo ponovno te žene kako dolaze po vodu i kako su uprtile na leđa teške brente pune vode i nose ih kućama, ili nose granje za potpalu na leđima, rade teško i pritom brinu o djeci. Sve se to može vidjeti na slikama Cvijete Job, uvjerljivo i dojmljivo.
Jednako je zanimljivo promovirati sliku iz knjige Ribar Palunko i njegova žena, u sceni kada oni bježe barkom sa sinom kojeg su uspjeli spasiti iz dubine morskoga kralja, a koje prate sirene i nadlijeću vile, u vrtlogu dugih kosa koje lete na vjetru, prozračnih i lepršavih halja, tih mladih djevojaka raznih poza i položaja. Sve to podsjeća na scenu nebeskih anđela, ili bolje renesansnih putova, koji su česti slikarski motiv. Ali ovaj veličanstveni i dinamičan prizor ženskih letačica i sirena je jedinstven.
Predana je Cvijeta Job i kada slika orijentalne tkanine u njihovoj raskoši i finoći i različitim kakvoćama materijala; kada slika drvorezbarije i svi detalji finog ručnog rada primijenjenih umjetnika, i kada unatoč svakom detalju njezine slike ostaju skladne i jedinstvene cjeline.
Velika je majstorica minijature Cvijeta Job kada pored svojih ilustracija oprema cijelu knjigu; ona je iluminirana poput srednjevjekovnih majstora manusripta. Njezina iluminacija ili kako bi mi danas rekli dizajn obuhvaća korice i naslovnice, vinjete i bordure, te osobito inicijale. Svaki inicijal, bez obzira na to kako se velikoj ili maloj knjizi radilo Cvijeta Job posvećuje inicijalu takvu pažnju da u njemu već vidimo i čitamo prve slike samih priča. Sve to, fino, pedantno i strpljivo slika Cvijeta Job. Nije slučajno od uglednih članova žirija za knjigu Konjić Grbonjić dobila tek osnovanu nagradu Vladimir Nazor već 1952., potom nagrade na međunarodnim sajmovima u Bolonji, Leipzigu, Bratislavi, Beogradu; 1967. dobila novoosnovanu Nagradu Grirog Vitez, kao da su zbog nje izmišljali nagrade za ilustraciju, da bi 1970. bila pohvaljena od najuglednijeg žirija za ilustraciju Hansa Cristiana Andersena. Mnogo se o Cvijeti Job može toga pohvalno reći i napisati, a hvalili su je ugledni kritičari poput Vižintina, Vande Ekla i vrlo strogog kritičara, nekadašnjeg radikalnog Gorgonaša, Radoslava Putara.
Na njezinu hijerarhijsku i osobnu perspektivu te grotesktna lica i karikaturalne poze sasvim sigurno utjecalo je njezino bavljenje karikaturom u ratnom razdoblju, kada je smijeh bio itekako važan lijek neizvjesnim sudbinama. Tu je humornu crtu Cvijeta Job sačuvala do kraja, pa je u Bračkim motivima rado, kako je sama izjavila, nacrtala nekog skrivenog vraga, da nama malo podvali i da joj ne bude dosadno dok slika. Sve se to može razgledati i pročitati u najnovijoj monografiji.“
Cvijeta Job (Beograd, 6. kolovoza 1924. – Zagreb, 18. lipnja 2013.) rođena je u braku dubrovačkog slikara Ignjata Joba i Živke Cvetković, makedonskog podrijetla, tada studentice filozofije. Kad je navršila četiri godine s obitelji seli u Supetar na Braču gdje završava pučku školu. Od 1936. kada joj umire otac Cvijeta živi s majkom u Splitu gdje polazi gimnaziju. Godine 1937. izlaže u Salonu Galić na Izložbi najmlađih. Godine 1941. Italija okupira Split i Cvijeta se s grupom mladih odupire talijanizaciji imena ulica i njihovih osobnih imena čime se izlaže opasnosti hapšenja, te se spašava bijegom u partizane. Od 1942. do kraja rata crta karikature za ilegalne partizanske listove te prve brojeve Slobodne Dalmacije. Godine 1945. udaje se za pjesnika Živka Jeličića i rađa kćer Stanu. Slika impresionističke slike jadranskih krajolika i ilustrira pjesme Živka Jeličića, koje joj ostaju trajno nadahnuće. Slikarstvo je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. u klasi prof. Vjekoslava Paraća, a specijalku polazila kod prof. Marijana Detonija. U Zagrebu upoznaje Zdenka Balabanića za kojeg se udaje i rađa kćer Vesnu (1954.). Već 1947. započinje ilustrirati priče i bajke za Novo pokoljenje, Mladost, Našu djecu i druge izdavače te 1952. zbog originalne i vrhunske slikovitosti prima najvišu nagradu Vladimir Nazor za ilustracije. Od 1953. do 1976. živi u Lovranu i Opatiji. Samostalnu izložbu sa Zdenkom Balabanićem imala je u Zagrebu 1957., a potom su uslijedile i druge izložbe, te najviše domaće i međunarodne nagrade za ilustracije. O Cvijeti Job snimljen je TV film prema scenariju Sunčane Škrinjarić.
Izložba ostaje otvorena do 30. travnja 2023. godine.
