Očekuju da odreknemo se onoga Raspetoga
Dočim napunimo ombar žitom
bačvu vinom
ćup maslom
ispredemo vunu i otkamo sukno
eto čopora divljih da nas opljačkaju
na nama zlo izgustiraju
posrame čovještvo
mogli bi moćnici
jednim potezom pera
zaustaviti nadmenu rulju
zalupiti im vrata pred nosom
spriječiti ih da krenu
u pljačkaši pohod
u krvavi lov
ali oni uvijek čekaju
da nam istisnu zrak iz pluća
zgaze nas kao crve
s crnom zemljom sravne
iščupaju nam nadu unište vjeru
podave nas i ognjem spale
ponize i žive ukopaju
utonemo u tamu
ne izronimo nikad više
očekuju da vapimo od njih milost
priznamo ih za bogove
odreknemo se onoga Raspetoga
kojemu se klanjamo
kojega častimo izgovarajući
Oče sveti se Ime Tvoje
ne shvaćaju
da smo Dinara i Biokovo
Svilaja i Mosor
Promina i Papuk
Učka i Medvednica
kamenje koje ne gnjije
zauvijek usađeno u hrvatsko tlo
ne mogu pomaknuti
ni iskorijeniti brda ni planine
iščupati vjeru usađenu
u naše kamene gene
u naše doce i iskrčene njive
naša drača i dub
čuvaju naše hrvatske gene
naše vrulje i rijeke podzemnice
pjevaju naše hrvatsko ime
