Umjetnost je svjedočila moć čovje kada stvara novo i čudesno lijepo. Danas upravo suprotno, kao da umjetnost govori i svjedoči duhovnu nemoć i razlaz od harmoničnog, lijepog i čudesno privlačnog
Akademski slikar i donedavni professor na splitskoj ALU, Josip Botteri Dini, pripada malobrojnoj skupini najistaknutijih suvremenih likovnih umjetnika. Autor je impresivnog opusa u komu se posebno ističu sakralna. Izlagao je diljem domovine, širom svijeta.
- Gospodine Botteri, autor ste iznimnog opusa, posebice sakralnog. Možete li izdvojiti za ovu prigodu nekoliko misli vodilja koje su Vas pratile u stvaranju opusa.
– “Neka svako stvorenje u svom glasu slavi Gospodina!”. Stvoritelj je svim bićima dao glas. Misli se ovdje na ljude i životinje. Po glasu prepoznajemo jedne od drugih, razlikujemo ih međusobno. Neke je obdario čudesno lijepim glasom, pa im se divimo.
Ali i osim glasa, Stvoritelj je dao i druge posebnosti živim bićima; dao im je snagu i volju, dao im je ruke i noge, i čitava tijela; dao im je glavu, oči i uši, jezik i zube, nos i njuh. Ušima je dopustio da čuju a jeziku i grlu da govore i pjevaju ili životinjama da se glasaju svaka u svojoj vrsti, različito.
Ovo različito, posebno, zaokuplja našu pažnju. U umjetnosti, različito i posebno, najprivlačnija je odlika. Umjetnost na različitosti izaziva pažnju.
Različito po sebi nije cilj umjetničkog djela. Ali umjetničko djelo koje poručuje svoju novost mora biti drugačija i zasebna i neponovljiva.
Niti jedan umjetnik nije dostojan pažnje ukoliko ponavlja, kopira i slijepo slijedi tuđe izričaje.
Umjetnost je plod duhovnosti, kojom umjetnik iskazuje svoj originalni stav i doživljaj kojega u sebi proživljava u svom duhu.
- Važnost sadržaja umjetničkog djela.
– Sadržaj umjetničkog djela je važan i vrijedan ako može pokretati umjetničke snage i stečena iskustva u stvaranju novog izričaja u njegovom djelu. Iako umjetnik u svojem djelovanju uspije dosegnuti originalnost i snagu svojega djela, on ne će ostati na postignutom dosegu, već će i dalje poput planinara ili ronioca prodirati prema nepoznatim nadahnućima, ostvarujući kontinuitet svojeg već oblikovanog izraza.
Umjetnik ne će zastati i diviti se učinjenom. Njega duh uzdiže prema novom. Njega doziva sirena nepoznatog.
- Pojam lijepoga u umjetnosti?
– Lijepo samo po sebi ne postoji i nije ostvarivo jer lijepo po sebi ne može se materijalizirati niti u jednoj umjetnosti.
Umjetnik je sličan antičkom Ikaru u nastojanju da bogovima ukrade vatru.
Utješimo se mišlju da je sva povijest umjetnosti plemenita i viteška borba umjetnika da iskažu svoje slutnje o vječno neuhvatljivoj i nikada doslovno opisanoj i neiskazanoj ljepoti i istini. One su božanske odlike i mi ostajemo Ujevićev “putnik iz svijeta daleka, što ispruženom rukom štap lutanja čeka.”
Nije ta uloga nedostojna svih nadobudnosti, pregnuća i samoća. Jer mi osjećamo da smo ipak u ovaj svijet u mrak egzistencije unosili odbljeske iskri koje smo snovidjeli u trenutcima naših odcijepljenja od profanosti.
Umjetnik je poslanik, odabran predvoditi u svojem vremenu tragače za lijepim, istinitim i dobrim.
Lijepo, istinito i dobro ima svoje mjesto u naravi umjetnosti, premda se ponekada i ne čini da je tako. Naime u ovom našem vremenu, područje umjetnosti napadnuto je od tzv. antiestetike, u područje stvaralaštva unesen je duh nemira i ružnoće, disharmonije, grubosti.
U svim područjima stvaranja pojavila se glasnost brojnih neugodnih izričaja, koji ne privlače pažnju mirnog i staloženog promatrača, slušatelja i mislioca. Došlo je do jakog razvoja filma, glazbe, kazališta, književnosti, filozofije, likovnosti, arhitekture, dizajna, mode, otvaranja svih umjetnosti.
- Umjetnost danas?
– Problemima suvremenog čovjeka i unošenjem svih tih problema kao sadržaj u suvremenu umjetnost, umjetnost je postala angažirana u smislu definicije ozračja suvremenog svijeta. Sadržaj umjetnosti danas možemo kazati, trpi od mnoštva i zbrke suvremenih medija i mnogih proturiječja.
Umjetnost iz područja lijepoga, kao da se seli u područja informacija, koje je teško izreći likovnim sredstvima. Likovno i estetsko povlače se sa pozornice. Događa se korištenje umjetnosti u neke svrhe koje s lijepim, dobrim, skladnim i privlačnim nemaju nikakve poveznice. Umjetnosti sečovjek divio. Umjetnost je svjedočila moć čovje kada stvara novo i čudesno lijepo. Danas upravo suprotno, kao da umjetnost govori i svjedoči duhovnu nemoć i razlaz od harmoničnog, lijepog i čudesno privlačnog.
Ako je umjetnost plod duhovnog stanja osobe i povijesnog trenutka, možda je u općem stanju duha epohe ugašeno svjetlo nade, vjere, ljubavi I obzujućih vrednota uljudbe.
Ja se s tom definicijom ili bolje doživljajem povijesti ovoga vremena ne želim poistovijetiti. Imam pravo vjerovati da i danas čovjek ima pravo na svoje duhovne izričaje i oaze čudesnog. Te oaze za mene su vjera, nada, ljubav, ljepota, dobrota, iskrenost i istina. Sve te oaze imaju najbolju pozornicu u raznolikim pojavnostima i stvarnostima umjetnosti.
- Što možemo zaključiti?
– Umjetnost se i nadalje stvara u području slobode bez ikakvih diktata i ograničenja. Umjetnik mora poput Odiseja vezati svoj duh za jarbol lađe stvaralaštva i odoljeti u oluji svijeta svim zavodljivim neumjetničkim pozivima koji pokušavaju umrtviti njegovu odlučujuću moć za stvaranjem neponovljive vlastite umjetničke istine-njegovog djela.
