Pravo resetiranje je povratak Kristovoj istini, onome koji je rekao o sebi: ‘Ja sam put, istina i život’
“Braćo: Očistite stari kvasac kako biste mogli biti novo tijesto, jer ste beskvasni. Za Krista je naša Pasha žrtvovana. Zato se slavimo: ne starim kvascem, niti fermentacijom zlobe i opačine: već beskvasnim kruhom iskrenosti i istine.« – 1 Kor 5,7–8
Suvremeni svijet je talac laži. Sve što je teoretizirano od strane elite, afirmirano od strane institucija i propagandno od strane medija je laž, neistina i obmana.
Psihopandemijska hitna situacija je laž, a sve zbog virusa stvorenog u laboratoriju radi masovnog cijepljenja koje je jednako neučinkovito koliko i štetno za zdravlje. Rodna teorija je laž koja poriče razliku spolova koje je Stvoritelj htio i koja nastoji poništiti Božju sliku i priliku u čovjeku. Klimatske promjene su laž, koja se temelji na lažnoj premisi klimatske krize uzrokovane ljudskim djelovanjem i na još lažnijoj himeri da smanjenje emisija ugljičnog dioksida u određenim zemljama može čak i minimalno promijeniti temperaturu Zemlje.
Ukrajinska kriza je laž, koja je izazvana kako bi se uništilo društveno i ekonomsko tkivo europskih naroda nerazumnim sankcijama protiv Ruske Federacije. Agenda 2030 je laž, koju nameće banda subverzivnih kako bi porobila čovječanstvo. Probuđena ideologija je laž koja uzrokuje otkazivanje našeg identiteta, naše povijesti i naše vjere kako bi se nametnula paklena religija Novog svjetskog poretka i barbarstvo Velikog resetiranja.
Ono što najviše zabrinjava jest da je ova prijevara protiv naroda – koju su ovjekovječili oni na vlasti koji bi ih umjesto toga trebali štititi i braniti – zarazila i crkveno tijelo, gdje druge ne manje ozbiljne neistine kvare čistoću vjere, vrijeđajući Božansko Veličanstvo i uzrokujući prokletstvo mnogih duša, koje je Gospodin skupo platio, otkupljujući ih svojom najdragocjenijom krvlju.
Ekumenizam je laž koja živog i pravog Boga temelji na razini idola naroda. Sinodalni put je laž koja potkopava božansku konstituciju Crkve koju je Krist namijenio pod lažnim izgovorom slušanja Božjeg naroda. Liturgijska reforma je laž, uvedena s izgovorom da se misa učini razumljivom vjernicima, s jedinom namjerom da se od Boga uzme čast i ugodi hereticima.
Ženski dijakonat je laž, koja s alibijem davanja uloge ženama napada misu i sakramente i petlja sa Svetim redovima koje je uveo Naš Gospodin. Mogućnost da razvedeni i izvanbračni parovi prime svetu pričest je laž, blagoslov homoseksualnih zajednica je laž, ulazak transseksualaca u sjemenište je laž: moral ne slijedi modu dana, što god Bergoglio rekao.
Prihvaćanje sodomije je laž, koja prečesto izgleda želi legitimirati ponašanje mnogih prelata i svećenstva, a ne spasiti duše siromašnih grešnika.
Te laži imaju drskosti očitovati se kao očite neistine, lišene bilo kakvih racionalnih ili vjerodostojnih argumenata. To nisu laži kojima se nespretno pokušava nešto sakriti: one su arogantna potvrda krivotvorenja, subverzije logike, negacije istine.
Ali zašto se toliko ljudi dobrovoljno odlučuje odreći vlastite kritičke prosudbe i prihvatiti očite laži kao racionalne i istinite? Jer pridržavanje pogreške je cijena koju svijet traži od svojih klanja, onih koji ne žele biti marginalizirani, kriminalizirani i progonjeni. A tko je princ laži ako ne Sotona, otac laži, onaj koji je bio ubojica od samog početka?
Sotona, koji je iskušavao naše prve roditelje ne manje drskom laži: “Ako jedete ovo voće, bit ćete poput bogova.” To je bila drska neistina, i vjerujući u nju Adam i Eva odlučili su abdicirati razum i ne poslušati Boga kako bi slijedili lažno obećanje koje je dalo odvratno stvorenje.
Ono što Sotona obećava našem Gospodinu kada ga je kušao u pustinji također je bila laž: “Sve će to biti vaše” zbog nečega od čega Krist nije bio samo gospodar, već i Stvoritelj.
U poslanici mise na ovaj najsvetiji dan na koji slavimo uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista od mrtvih, apostol nas potiče da eliminiramo stari kvasac: protjerivanje vetus fermentum.
Svatko tko je upoznat s drevnim metodama izrade kruha zna da je majčino tijesto onaj dio brašna i vode koji, kada se ostavi da fermentira, postaje masa kvasca. Može se čuvati desetljećima, povremeno ponovno mijesiti s novim brašnom i novom vodom, tako da je današnji kruh bitno povezan sa svim prethodnim kruhom koji seže u prošlost. Ali ako je fermentum vetus, ako je kvasac star, to utječe na novo tijesto i novi kruh.
Čišćenje starog kvasca znači početi ispočetka, ostvariti istinsko “veliko resetiranje” svake pojedine duše i društvenog tijela, otkazati fermentaciju zlobe i perverznosti i početi iznova s beskvasnim kruhom, likom svete euharistije i presvetog sakramenta novog i vječnog saveza koji je Krist sklopio sa svojom Crkvom, Novo u milosti i ne podliježe promjenama vremena, mode i okolnosti.
Zato sveti Pavao govori o azymesu, o beskvasnom kruhu. Kruh štednje, kruh onih koji nemaju vremena sačuvati majčino tijesto živo, kruh onih koji se svojim slabinskim pojasom pripremaju da jedu janjetinu bez mane i gorko bilje prije nego što napuste zemlju Egipat i prijeđu Crveno more.
Resetiranje, novo stvorenje, nova Pasha, ostvaruje se u Kristu, jedinstvena, nezamjenjiva, vječna istina, živa i istinska Riječ Vječnog Oca. Pravo ponovno postavljanje je povratak Kristovoj istini, onome koji je o sebi rekao: “Ja sam put, istina i život.” Istina koja jest, dok pogreška u kontrastu ne postoji. Istina koja zahtijeva iskrenost s naše strane – in azymis sinceritatis – kao nužan odgovor na svjetlo istine – et veritatis.
Sotona, Božji majmun, groteskno oponaša stvaranje, upuštajući se u monstruoznosti koje svaka razumna osoba prepoznaje kao takvu. On još grotesknije oponaša otkupljenje, obećavajući ljudima dobro koje mu je nepoznato i koje on sam prvo ne posjeduje, tražeći u zamjenu da ga ljudi priznaju kao svog boga. Trebali bismo priznati ovaj njegov zakon onakvim kakav jest; Trebamo odbaciti i boriti se protiv toga.
Ako se borimo za istinu – za bilo koju istinu, a ne samo za teološku istinu – svrstavamo se na Kristovu stranu; na strani onoga koji nije lagao kada je svojim apostolima najavio vlastitu smrt i uskrsnuće.
Ako umjesto toga odlučimo ne boriti se za istinu, ili čak dopustiti da se pogreška proglasi ili da je sami širimo, svrstavamo se na stranu Sotone, kneza laži, na strani onoga koji daje obećanja i ne daje ih, isključivo u svrhu da nas odvuče u taj ponor prokletstva u koji je odlučio potonuti kada, počinivši grijeh ponosa, vjerovao je da se može staviti na Božje mjesto i odlučiti što jest, a što nije, to jest, što je istina, a što lažno, što je dobro, a što zlo, što je lijepo, a što ružno. Zapravo, pakleni svijet u koji danas žurimo sastoji se od laži, zlobe i ružnoće. Niti bi moglo biti drugačije.
Nije slučajno da se Sotona naziva knezom ovoga svijeta: on nije kralj; njegova je moć prolazna i Bog je dopustio samo dok ne dođe vrijeme za okončanje razdoblja kušnje i trenutka suda.
Ništa drugačije nije ni za Sotonine sluge. Čak i ako se čini da nas njihova moć nadvladava, čak i ako sredstva koja su im na raspolaganju izgledaju neograničeno i neodoljivo, njihov se kraj neumoljivo približava dok Krist preuzima svoje univerzalno kraljevstvo.
Oportet illum regnare, potrebno je da se to dogodi, to je u redu koji je Bog htio, i nitko, čak ni cijeli pakao zajedno, ne može produžiti prividni trijumf zla za jedan trenutak.
Prije samo dva dana razmišljali smo o otajstvima Muke i smrti Gospodnje, nakon manevara Velikog vijeća, uzbune mnoštva i mučenja krvnika. Zajedno s Josipom iz Arimateje i pobožnim ženama pratili smo Isusovo beživotno tijelo prema grobu. Ostali smo u molitvi u goloj tišini naših crkava.
Ali “Consummatum est” ne znači “sve je izgubljeno”, već je “sve došlo do svog ispunjenja”, odnosno “djelo otkupljenja je ostvareno”.
Χριστὸς ἀνέστη je grčki uskrsni pozdrav: “Krist je uskrsnuo.” Na što je dan odgovor: Ἀληθῶς ἀνέστη – Truly He is Risen – Surrexit Dominus vere. Taj ἀληθῶς, taj stih, sadrži stvarnost Spasiteljevog uskrsnuća, istinu onog povijesnog događaja u kojem je milosrđe Čovjeka-Boga popravilo Adamov grijeh uzrokovan Sotoninom laži, koji je nastavio lagati kada je optužio Krista lažnim svjedocima, a koji i danas laže, pokušavajući frustrirati plodove otkupljenja.
Danas, nakon što su svečane bilješke Ekssulteta najavile slavu uskrsnuća, slavimo Kristov trijumf nad smrću i grijehom, njegovu pobjedu nad Sotonom.
Slavimo i pobjedu Crkve i kršćanske civilizacije nad zemaljskim neprijateljima, jer je sudbina mističnog tijela određena u trenutku u kojem je njegova božanska glava prikovala drevnu zmiju za križ. Mors et vita duello conflixere mirando: Dux vitæ mortuus, regnat vivus.
