Hrvatski Fokus
Aktualno

Autocestom do Dubrovnika

Ne treba nama autocesta izvan hrvatskih granica

 

Upravo tako, događa se više puta do sad viđena disidentska tragedija ponovno zaigranih političara, ovaj put na leđima aktivista koji cijelo vrijeme sudjeluju u maratonu, dok su se “novaci”u bitci za bokun vlasti negdje odmarali i čekali ubaciti i u završnici trke odnijeti pobjedu na “svježinu”, bez treninga u nogama.

Dok su se aktivisti, i njihovi predstavnici u tijelima vlasti Grada i Županije, desetak godina borili, a posljednjih 7 napravili sasvim izvjesne pobjede u gotovo izgubljenoj bitci, zabušanti su glancali lakirane cipele i odijela za nastup kad krenu u probijanje koristeći tzv. Brzu cestu preko izvorišta Omble za svoj poligon. Naravno nisu krenuli na organizatore trke (jer su im prejaki), nego podmetati noge sportašima, koji se drže pravila i poštuju one što ih propisuju, ali i provode.

Aktivisti su izborili, pored one ponuđene pogubne trase preko izvorišta, još jednu i po alternativu, koja bi mjesto preko pitke vode išla iznad mora na most dr. Franje Tuđmana.

Prvo su zabušanti, kako bi dobili od aktivista informacije o projektu i svemu što stoji iza punih 7 godina truda, provokacijama počeli izvlačiti od njih studije, ideje, pokušali angažirati stručnjake s kojima se kroz sve te godine surađivalo, i onda to krenuše izlagati okolo nadmeno kao svoje.

Aktivisti se obrate arheolozima, i “novi” politički trkači isto tako za njima, aktivisti se obrate stručnjacima za krš i vodu, i politikanti bi. Aktivisti upute pismo tijelima EU-ropske, eto odmah i zabušanata iluminiranih sjajem medalja na političkom stolu pred izbornu godinu, i hop ide pismo preko Save i to na sva zvona da se zna, jer svaki bod je važan kad se kasni i nastoji prevariti javnost ogromnom iznenadnom “brigom” i “revnošću”.

Demokratski se aktivisti naše Rijeke i Grada borili i izborili za bolju i manje štetnu mogućnost od asfaltiranja preko četiri izvora pitke vode i izvorišta Omble, ali to “maratonci” pohitiše sve na svoj način rastumačiti i od Hrvatskih cesta ekskluzivno dobiti stare dokumente iz 2017., 2019., što su ih u živo Teo, Kate, Drago, Ljube, Zvone, Ivica blagopočivajući Pepo, Kušt, Ivo Sazekova … i ostali, pa i Maro i Marko (predstavljajući ih) proučavali i žvakali… na tisuće i tisuće stranica i skica, zatim pisali primjedbe nakon “klaonica” tijekom javnih rasprava, slali priopćenja, na desetine tekstova objavljivali o ovoj temi…. Zaigranim “maratoncima” se učinilo da ako srede “male” protivnike dolje, ako ih ušutkaju, kako ne će biti svjedoka da su godinama samo čekali priliku ući, ne u aktivizam nego u političke glibine za mrvu svoje slave, ali i ne samo to. Nisu naivni da bi im to bilo dovoljno.

Selo gori, aktivisti gase, a oni vama dobro poznati u isto vrijeme češljaju visoke političke komentare i čekaju da ih se izabere u stožer vatrogastva, ne bilo koji nego Grada, a i Županije  (njima je ona uglavnom do Bistrine).

Malko pokušaše zavarati, vas u cijeloj priči najvažnije, naoko publiku, koja je ulogu po njima samo “promatrača” pošteno zaslužila svojim trudom, svakodnevnim radom i izdvajanjem od svojih prihoda. Pokušaše svih zavesti na krivi trag “borbom” da, kao brza a Tranzitna cesta ne prođe preko izvorišta Omble, ali znate vi čitati i ono što piše između a u redovima disidenata, koji zainteresirane dave papirima, studijama, što su prošle sve javne rasprave. Izvadili crtaću dasku, na nju paus papir i crtaju uvjereni u sebe bolje nego tehnički crtači, arhitekti i projektanti. Malo sutra. Svu bi demokraciju ušutkali podmetanjem “stručnosti” i uvaljivanjem famoznog teksta (da ga i Vi potpišete), u kojemu se provlači jedna jedina stvar, a to je da nam autocesta kojom se treba spojiti Dubrovnik, Župa i Konavle umjesto Hrvatskom ide zapadnom Hercegovinom i Popovim poljem prema Trebinju, odakle bi nas nove anacionalne “Hrvatine” šireći opet “bratstvo-jedinstvo” vratile bliže zasadama  Aca Apolonija, samoprozvanog kneza paradržave zvane Dubrovačka Republika .

Nekakve ceste, kažu, od nigdje prema nigdje… nekakav auto put koji Primorjem nigdje ne bi dolazio a kamo li do Osojnika… čuj ne ide do Osojnika… istina u pravu su da ne prolazi kroz središte tog našeg živog naselja, ali izaći će u njegovoj blizini južnije. Nećete gospodo maratonci u posljednjem krugu se ubacivši ništa postići nego ajte pravac odmah u Trebinje na ćevape i prasetinu, i zubi vam možda tamo trebaju popravak kad tako tečno ponavljate u izjavama na DuTV bespotrebne poštapalice.. oni, oni, ovi, oni, onega.

Za 5, 10 godina (kad bude da bude, a bit će) autocesta će izbiti od Dola preko Primorja na čvorište Osojnik. Zbog toga smo dužni za malene, koji dolaze, već sad iznalaziti najbolju alternativu kako tranzitni promet, koji trenutno prolazi magistralom omogućiti propustiti prema jugu s najmanje štete, a brza cesta do zračne luke može tim rasterećenjem ići uz modifikacije kud i do sada.

To što vas “probuđeni Republikanci” more papirima, aktivisti vam dragi Građani nisu radili, to što “moguće” i slabe aktiviste samo će više stvoriti energije u naizgled “publici”… ma u vama, stanovnicima što ste uvijek znali prepoznati dobre namjere i dati do znanja (svojim tihim savjetima), i aktivistima i onima koje ste birala da ste tu i da nećete dopustiti varanje u utrci, koja nam je svima život budućih generacija, niti zabušantima koji se ne drže pravila dopustiti da vas ušute. Vas će poslušati organizatori utrke, znači gradonačelnik Franković i župan Dobroslavić a ne popustiti  zafrkantima koji im pripremaju holesterolske poklone u najlonskim kesama iz Trebinja, njima i nama što smo se najeli suhih dnevnih obroka, a danas jedemo svoj bob i menestru i ribu, plodove od zemlje nam i mora, ali više od svega imamo vodu iz izvora koju trebamo sačuvati, zaštititi i nikad privatizirati.

Maratonci (dijelom i zavedeni), koji trče s gosparom Pantelijom na čelu posljednji krug ne znaju da naša javnost dobro zna gdje živi, koliko je to krvavo “plaćeno” i kud želi i što hoće. Uvijek je, od kad je Dubrovnika, tako bilo i tako će biti. Komu nije jasno bit će mu. A nama je otići na Zbor građana, Javnu raspravu, pisati primjedbe, poštivati odluke i jednoglasne deklaracije Gradskoga vijeća, koje smo tražili demokratskim putom.

Razgovarati, nekad i povišenim tonom, bolje reći odlučno i onda vjerujem sigurno je da će nakon Grada i Županija i njezina Skupština biti za najbolje rješenje.

Nema vam uletači i prevrtači u igri alternative kojom bi do Zagreba morali najbrže spojem na prometno čvorište Trebinje. Svi mi skupa i aktivisti, i inicijative i udruge, uključno braniteljske, i političari Grada i Županije a onda i Hrvatske to su onomad za Andra (i Dube) odbacili (sastanak u Rimu).

Slava Bogu imamo hrvatsku zemlju kojom hodamo, putujemo a i brže ćemo, naša je bolja budućnost poštena borba i otvorena mogućnost.

Bit će bolje i bit ćemo na svome svoji i putovati. Vazda će nam pri tom biti miliji Medvedgrad neg Banovo brdo, a košulja bliže srcu od jakete (paletuna).

Marko Mujan

Povezane objave

IEDC Bled – međunarodni kadrovski forum

HF

U Vlade je vlast, ali ne i pameti!

HF

Neprimjereni sadržaji u lektiri (6)

HF

Tišinu molim!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više