Hrvatski Fokus
Znanost

Ljudi imaju pamćenje, iskustvo, talent, roboti to nikada ne će imati

Umjetna inteligencija mora se koristiti na dobrobit čovjeka, naše civilizacije i prirode

 

Umjetna inteligencija mora se koristiti na dobrobit čovjeka, naše civilizacije i prirode, naglašava Uroš Stanič, pionir robotike.

Dr. Uroš Stanič također naglašava važnost održavanja dodira s prirodom. “Što se više udaljavamo od zemlje, to više zaostajemo. Strojevi, umjetna inteligencija, sve bi to trebalo biti ljubazno i iskreno, čak ni naše glave ne smiju zaspati, umjetna inteligencija može biti opasna u pogrešnim rukama.”

Što je zajedničko funkcionalnim električnim stimulatorima koji se koriste u rehabilitaciji djelomično paraliziranih osoba i Goruu – prvom slovenskom industrijskom robotu? U njihovom razvoju sudjelovao je prof. dr. Uroš Stanič, koji je prošle godine dobio Puhovljevu nagradu za životno djelo za svoj pionirski doprinos na ovom području.

“Dok smo došli do robotizacije djela, već sam imao školu u jadnoj rehabilitaciji. Zato sam osjetio posebnu privilegiju pomoći u razvoju robota koji bi spriječio ozljede. Jednom kad se dogode, teško je popraviti čovjeka. “Robotizacija djela bila je human čin”, rekao je sada umirovljeni znanstveni vijećnik Instituta Jožef Stefan.

Dr. Stanič je svoj dugogodišnji istraživački i razvojni rad posvetio funkcionalnoj električnoj stimulaciji (FES) hemislegičara i značajno pridonio razvoju cijele obitelji stimulatora, njihovoj validaciji u kliničkoj praksi i industrijskoj proizvodnji. “Priču je pokrenuo Lojže Vodovnik, koji je na Elektrotehničkom fakultetu osnovao Laboratorij za medicinsko inženjerstvo i biokibernetiku. Imamo ga kao autora funkcionalne električne stimulacije, funkcionalne jer djelomično paralizira povratni pokret. Međutim, razvili smo i stimulator disanja s Poliklinikom Golnik”, kaže dr. Stanič.

“Vodoopskrbni čovjek donio je ideju stimulatora u JSI. U to vrijeme osnovna zadaća bila je projektiranje kontrole nuklearnog reaktora, budući da je Jugoslavija razvijala i atomsku bombu. Program je ukinut 1968. godine. Naravno, električna stimulacija odnosila se na potpuno različite električne napone, signali su bili u milivoltima.”

U razdoblju od 1970. do 2002. godine dr. Stanič i ljubljanski tim koautora bili su među svjetskim liderima u području istraživanja, razvoja proizvoda i prijenosa stimulatorske tehnologije u industriju. “Sedamdesetih godina prošlog stoljeća bili smo jedina skupina u Europi, bilo je nekoliko američkih skupina koje su radile na ovom području, Japanci se tada nisu probudili”, smije se.

“Kada sam pogledao zašto smo među najboljima, isticali su se naši interdisciplinarni i veličina skupine. U to je bilo uključeno više od 100 ljudi, tim je uključivao liječnike, veterinare, fizioterapeute, kirurge, inženjere. Liječnici su se žalili da se bavimo znanošću, a oni nemaju nikakve veze sa svakodnevnom terapijom. Još se sjećam kako smo The Waterproduc i ja razgovarali o razvoju područja u Houstonu. Znao je da imam JSI podršku i pristup radionicama. Rekao sam mu da ćemo za svaki stimulator stvoriti tim stručnjaka s fakulteta i JSI-ja. Tako smo napravili stimulator za otvaranje ruke, za podizanje padajućeg stopala i univerzalni stimulator. To nije bilo funkcionalne prirode, ali se intenzivno koristilo u rehabilitaciji za jačanje mišića.

“Morali smo podići svijest javnosti o važnosti robotizacije jer smo morali spriječiti otpornost na robotizaciju industrijske proizvodnje. Morate pripremiti društvo za inovacije.”

Ne samo dobro, već i lijepo

Novi FES stimulatori značajno su poboljšali kvalitetu života pacijenata s teškim kretanjem u usporedbi s prethodnim rješenjima, olakšali rad liječnika i fizioterapeuta i smanjili troškove zdravstvenih usluga. “Također je bilo vrlo važno da fizioterapeuti nemaju previše kompliciranog posla za instalaciju. Ali naše postignuće bilo je prije svega važno za pacijente. Razmislite samo o tome što ne bismo mogli učiniti da imamo jednu ruku paraliziranu, odnosno kako bismo hodali da vučete nogom iza sebe”, prisjeća se dr. Stanič.

Međutim, najsuvremenija tehnologija ponekad nije dovoljna, pa je poboljšana čak i lijepim dizajnom. “Napravili smo elektroniku, a onda je voditelj radionica upozorio da će uređaj biti instaliran na čovjeku i da je izgled također važan. Nazvali smo Davorina Savnika, dizajnera poznatog Sparky telefona. Očekivao je da će se elektronika još više smanjiti, ali veličina je bila ograničena na bateriju. Uspio je učiniti stimulatore lijepima. Napravio je žuto da otvori ruke, koje su dizajnirane da odgovaraju tijelu. Donio je optimizam, svjetlo, sunce u rehabilitaciju”, ističe prof. Stanič, dodajući da je Savnik za taj proizvod osvojio brojne nagrade za dizajn, a godinama je stimulator bio izložen i u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.

Primjer izvrsne suradnje znanosti i industrije

Gorenje Medical preuzeto je proizvodnjom stimulatora i kupljeno u inozemstvu, uključujući i Skandinaviju. Uspjeh je odjeknuo i izvan velike lokve, a SAD je tada financirao osnovna istraživanja, objašnjava Stanič.

“Ovo je dobar primjer kako treba raditi i kakva bi trebala biti suradnja znanosti i industrije. Prije svega, naravno, potrebno je biti među prvima u znanosti, još bolje ako ste prvi, morate napraviti inovativnu tehnologiju, morate okupiti najbolje stručnjake za implementaciju, ali ne smijete zaboraviti i druge aspekte, poput dizajna i predstavljanja inovacija javnosti”, kaže Uroš Stanič. Milan Ljubić je 1981. snimio dokumentarni film Čovjek pobjeđuje, o funkcionalnoj električnoj stimulaciji, za koji smo scenarij napisali ja i Tadej Bajd. Razrednica glazbene škole Jani Golob napisala je glazbu za kvintet vjetra na ovu temu. Ne možete sami proizvoditi vrhunske proizvode kao tehničar ili inženjer. Trebamo interdisciplinarne za izvrsnost. Radili smo s liječnicima, psiholozima, dizajnerima. Sve je to bila fantastična lekcija za inženjere, kada smo mogli promatrati rad fizioterapeuta u Rehabilitacijskom centru Soča, vidjeti što pacijentu treba, a onda smo svojim inovativnim pristupom to i ostvarili.”

»Bili smo pravi partneri s primarijkom Ružom Aćimovićem Janežićem u Sočiju. Bilo je zanimljivo da joj mogu bilo što predložiti. Imali smo svoje ideje, u to vrijeme nije bilo primjera iz inozemstva. Ali na kraju, to je uvijek bila odluka konzula. I za mene je rad pokreta čovjeka i stroja bio izvanredna škola, kako raditi kao vođa i dio tima, kako morate imati podršku. Stimulatori su se zatim intenzivno koristili u svakodnevnoj terapiji u Sočiju, a iz svih prikupljenih znanja razvili smo i Ljubljansku školu funkcionalne električne stimulacije, za koju su udžbenik napisali Tadej Bajd i njegovi kolege. Predložio sam da organiziramo i konferenciju u Ljubljani. Doista smo imali i najbolju metodu i tehnologiju, koja je bila najpogodnija, ali i najljepša.”

“Osnova za dizajniranje robota ili programa s umjetnom inteligencijom trebala bi biti znati što ljudi uopće trebaju.”

Dr. Stanič je dao tako važan doprinos prijenosu inovacija i tehnologije na industriju i medicinu. Također je bio inicijator i suosnivač Međunarodne udruge za funkcionalnu električnu stimulaciju sa sjedištem u Kaliforniji, SAD. Organizirao je osnivanje Slovenskog tehnološkog centra za analizu i sintezu JSI pokreta, koji je kombinirao funkcionalnu stimulaciju pokreta i robotizacije u novo sveobuhvatno istraživačko područje s velikim potencijalom za industrijalizaciju i prijenos znanja u medicinu.

Blizanci prototipova industrijskog robota Goro1

Uspjesi u rehabilitaciji kretanja paraliziranih bolesnika činili su osnovu za ugovor Gorenje za razvoj prvog slovenskog industrijskog robota Goro1. Generalni direktor i osnivač Gorenje Ivan Atelšek bio je iznimno zadovoljan radom biokibernetike u JJS-u, jer je Gorenje preko noći postalo poznato kao proizvođač visokotehnoloških medicinskih proizvoda, što je također povećalo ugled njihove bijele tehnike, prisjeća se sugovornik. “Nazvao me i predložio da automatizirani autos i biokibernetika JSI-ja također počnu razvijati projekte za Gorenje. Suradnici Gorenja Lojze Žnidarčič i Viktor Vaupot te suradnici IJS-a Pavel Oblak i Tone Čižman zajednički su zaokružili proizvodne pogone i, između ostalog, predložili razvoj industrijskog robota za peći za emajliranje.”

“Rad na liniji cakline bio je težak. Radnici su stajali uz nju osam sati, gurajući komponente peći rijetkom smjesom blatne cakline. To znači da su osam sati bili u blatnom i vlažnom radnom okruženju. Da bi ga se riješili, ili su zatrudnjeli ili bi otišli. Njihov promet u ovom poslu bio je visok, tako da je kvaliteta cakline bila loša.”

Spaljivanje stoga nisu započeli industrijski roboti zbog dugoročnog strateškog plana robotizacije proizvodnje, već je to bilo uklanjanje teškog, štetnog radnog mjesta. Kako se nastavlja, redatelj je bio u dogovoru da napravi robota u roku od dvije godine. “Nadao sam se da ću se svađati s njim i obećao sam da ćemo to učiniti za godinu dana. To je tako da možemo početi raditi odmah, a ne da budemo sigurni da nam je ostalo još puno vremena. Osim toga, predložio sam da napravimo dva prototipa industrijskog robota Goro1 (Gorenje robot broj 1) jer je bolje imati rezervu u tako složenim projektima. I ovaj nerođeni robot me očito čuo, jer je tijekom prvog testa robotska ruka s rukom nanesenom emajlom pukla i otpala. Srećom, imali smo njegovog blizanca.”

Roboti Goro1 proizvedeni su 1979. godine, a eksperimentalna linija puštena je u rad godinu dana kasnije, 1981. godine. Reakcija slovenske i jugoslavenske javnosti bila je ogromna. Kao što dr. Trump dodaje. Stanič, bili su svjesni važnosti uvođenja inovacija poput robota u industriju za koju su ljudi mislili da krade posao, a toga je javnost uvijek svjesna. “Pozvali smo i društvene linguere na rad, zbog čega je projekt tako dobro funkcionirao. Svakog tjedna u dnevnim novinama objavljeno je nekoliko članaka u kojima se slovenska javnost obavještava o prednostima uvođenja industrijskih robota u proizvodne linije. Neki konstruktori bili su loši u ovoj odluci, govoreći da samo trošimo resurse, pa sam im mirno rekao da bi inženjeri trebali svaki dan pisati članak o robotima i robotizaciji. To u to vrijeme uglavnom nije bilo poznato tehničkim stručnjacima, ali morali smo podići svijest javnosti o važnosti robotizacije jer smo morali spriječiti otpornost na robotizaciju industrijske proizvodnje. Morate pripremiti tvrtku za inovacije, javnosti je trebalo objasniti da je roboti neće zamijeniti. Projekt su ponovno uključili interdisciplinarni stručnjaci iz niza drugih područja, poput ekonomista koji su izračunali koliko će vremena investicija biti vraćena. Sve dok su radnici željeli plodove robotskog rada, nije bilo problema. Radno opterećenje se smanjilo, spriječili smo potencijalnu zdravstvenu štetu, povećala se konkurentnost proizvoda i povećala dobit tvrtki.”

Robotizacija industrije

Danas više od tri milijuna industrijskih robota djeluje u različitim proizvodnjama, pokazuju podaci Međunarodne unije za robotiku (IFR). Iz omjera broja robota na 10.000 zaposlenika jasno je da se tempo industrijske robotizacije ubrzava. U svijetu su 2016. instalirana 10 industrijska robota, što je povećanje u odnosu na 000 u 74. i 2019 u 113. godini. Slovenija je 2021. bila među 141 vodećih zemalja na 2019.46 radnika na 10. mjestu. Najveći u robotizaciju ulaže se u Aziju, s čak 000.16 robota na 1000.10 radnika 000. u Južnoj Koreji, najvećoj u Europi u Njemačkoj – 2021 jedinica na 397.10 ljudi.

Umjetna inteligencija trebala bi biti u ljudskoj koristi

U djelima znanstvene fantastike postoje ideje idealističkog svijeta u kojem sav naporan rad obavljaju roboti, koji, prema zakonima robotike Isaaca Asimova, ne smiju naštetiti čovjeku ili čovječanstvu, kao naravno zlokobnija ideja da će nas strojevi preplaviti, ali na kraju pokoriti. Posljednjih mjeseci, dok pratimo brzi razvoj programa temeljenih na umjetnoj inteligenciji, potrebno je razmotriti hoćemo li i kako mi kao društvo uspostaviti mehanizme za kontrolu kvalitete i sigurnosti tih novih moćnih alata.

Uroš Stanič kaže kako roboti nikada ne će moći u potpunosti zamijeniti ljude. Što dr. Uroš Stanič, pionir robotike, misli o umjetnoj inteligenciji? “To može biti vrlo moćan alat. Moramo ga koristiti za dobrobit čovjeka, naše civilizacije i prirode. Ovaj nam dopušta da budemo ovdje neko vrijeme. Što se više udaljavamo od zemlje, više zaostajemo. Ekološki problemi također su posljedica nedostatka kontakta s prirodom. Kad smo bili djeca, imali smo polja i kopali smo, razumjeli smo što je priroda. Strojevi, umjetna inteligencija, sve bi to trebalo biti prijateljski i srdačno, čak ni naše glave ne bi trebale zaspati, umjetna inteligencija može biti opasna u pogrešnim rukama”, upozorava i dodaje da, iako nije poznavatelj područja. Međutim, vjerujem da će umjetna inteligencija uvijek biti inteligentna onoliko koliko su inteligentni njezini tvorci i korisnici. Poradit će na nekim obrascima.”

Uroš Stanič kaže kako roboti nikada neće moći u potpunosti zamijeniti ljude. “Samo ljudi imaju pamćenje, iskustvo, talent, roboti to nikada neće imati. Oni mogu podnijeti samo brzinu u obradi podataka. U svakom slučaju, osnova za stvaranje robota ili programa s umjetnom inteligencijom trebala bi biti znati što ljudi uopće trebaju.”

https://www.delo.si/novice/znanoteh/za-vrhunskost-potrebujemo-interdisciplinarnost/ 

Povezane objave

Je li opasan taurin u energetskim pićima?

HF

Zbunjujuće, nestručno i neodgovarajuće (3)

HF

Iain Pears i prednewtonovsko doba

HF

GMO – (iz)um bez (raz)uma

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više