Hrvatski Fokus

Šire bošnjačku naci-politiku krvi i tla

 

Zasigurno da bivši reis IZ BiH Mustafa Cerić nije mislio na svu djecu iz miješanih brakova “da su degenerici”, a da je za, “ženu muslimanku manje poniženje da bude silovana od strane četnika, nego da živi u takvom braku”. Jer, da je mislio tako za svu djecu iz tih bračnih zajednica, i za sve muslimanke iz tih brakova, onda sigurno bi danas digao glas protiv te, neke djece koja su na visokim političkim položajima u Bosni i Hercegovini i tu zastupaju, brane, i šire bošnjačku naci-politiku krvi i tla.

A baš ta djeca, ne sva nego onaj dio koje je bošnjačko čelništvo izabralo i postavilo u sami politički vrh svojih partija i stranaka, pokazuju se i potvrđuju najortodoksnijim suvremenim janjičarima. U vrijeme beha vjerskog sukoba za teritorij umjesto odvođenja u “Stambol” u školu islamiziranja i radikaliziranja, janjičarenja do granica kasnijeg ubitstva i vlastitih roditelja, bošnjačko čelništvo koje je predvodio ratni zločinac Alija Izetbegović, dovelo je “Stambol” u Bosnu da ih obuči i pripremi za sve one zločine koje su činili u ratu, i ove koje čine u daytonskom primirju.

I stoga Cerićeva navodna osuda te djece i muslimanki koje su ih rodile, bila je i jest smokvin list pred svjetskom zajednicom, sa kojim je nastojao, i sada šutnjom pokušava, sakriti sve njihove počinjene zločine nad kršćanima, napose nad katolicima koje im je Svjetska zajednica izručila kao nezaštićenu metu.

Kroz strogu muslimansku kontrolu su prošla ta djeca iz miješanih brakova da bi zasjela na položaje na kojima su. Bilo je potrebno proći i sito i rašeto u političkim, a vjerojatno i vjerskim bošnjačko muslimanskim  institucijama i zajednicama da bi ta djeca stekla povjerenje nadležnih. Po odanosti i ekstremizmu sa kojima odrađuju dobivene zadatke pokazuju se brutalnijim prema onom roditelju koji nije musliman, i njegovu narodu, i od zloglasnih janjičara.

Očito da je kućna škola koju uvijek vodi onaj roditelj koji je musliman, a to je znak i prisile islamiziranja bračnog para,  daleko najbolja  u radikaliziranju i islamiziranju djece od svake druge postojeće škole. Na visokim političkim bošnjačko muslimanskim položajima danas su, baš, djeca iz miješanih brakova, i u izvršenju zadataka koje su im Bošnjaci postavili potvrđuju se najradikalnijim Akserima, janjičarima koji ne prezaju uništiti cijeli narod onog roditelja koji nije musliman Bošnjak.

Dvojac kojem su povjerili tu prljavu zadaću nameče se apsolutnim i nedodirljivim vladarom BiH, nastojeći da se nametnu uzorom mladim iz isti brakova da se odluče služiti bošnjačkoj radikaliziranoj politici. Zapravo vojsci.

I dok mlade ratnike džihadiste novače obećanjem dvanaest djevica u raju kada poginu kao sveti ratnici, ovima iz miješanih brakova nude mjesta i privilegije, beneficije i povlastice kakve nema, osim vjerski i politički muslimansko-bošnjačkih lidera, niti jedna skupina beha društva. Ponude kakve teško odbijaju pojedinci  i daleko odgojeniji u vrijednostima suvremene ljudske civilizacije i kulture.

I stoga za tu kategoriju naraslih, ali nikad u ljudskim dimenzijama i odraslih, sluga tuđinaca, uz veliku iznimku časnih pojedinaca  kakvi odrastaju  uistinu izvan bugojanskih granica velikog  čovjeka i muslimana Huseina Smajića, ponude kakve im je bošnjačko političko i vjersko čelništvo ponudilo ne odbijaju, i iz razloga što bi odbijenicom bili izopačeni iz kruga obitelji, ili od bračnog para, od kojeg i dobivaju dnevne govore što će i kada kazati.

Nu, pored ratnog bugojanskog zločinca Mlaće, i niza takvi koji su heroji za bošnjačke lidere i koji su uzori djeci iz miješanih muslimansko nemuslimanskih brakova, bosansko i hercegovački mrak što ga ta djeca pocrnjuju i podebljavaju ne uspijeva razbiti taj svijetli primjer Smajića. I Bugojno i sva druga beha mjesta ostaju i dalje u političko krvavim rukama suvremenih janjičara, odgojenih u školi Mustafe Cerića.

Današnji radikalni janjičari iz miješanih brakova na visokim političkim položajima u bošnjačkom društvu  zastrašujući su primjer ekstremističkog odgoja, uvijek pod kontrolom onog bračnog partnera koji je musliman. Dok je jedan od tih visokopozicioniranih janjičara odgoj radikalnog velikosrpskog četništva, drugi je prošla školu ekstremnog velikomuslimanskog suvremenog silizma. Kroz ta dva primjera suvremenih janjičara vidi se kroz kakav, u tim bračnim zajednicama užas, prolaze ne samo djeca iz tih brakova nego i onaj bračni partner koji nije musliman. Iz te ćelije najradikalnijeg četništva i islama izlaze djeca koja su spremna, poput janjičara iz turskog danka u krvi, likvidirati i roditelja koji nije musliman.

I ako u takvim miješanim brakovima u Alijinom amanetu ostavljenog Turčinu, ne mogu u mirnoj harmoniji egzistencirati na vrijednostima ljudski prava i vjerskih sloboda muslimani i kršćani, a očito da ne mogu, čime onda pobiti Dodikovu istinu da je muslimansko kršćanski suživot u beha zajednici neodrživ. Ničim, ama baš nikakvim argumentom, jer sve vidljive slike vjerski čisti muslimanskih zemalja, i zastrašujući mobing muslimanskog bračnog partnera nad nemusliman(k)om u mješovitom braku, u kojem čak i djecu otimaju od onog drugog nemuslimanskog roditelja, potvrđuju Dodikovu tvrdnju.

Stalno bošnjačko rasističko prebrojavanje krvnih zrnaca prisililo je nemuslimana ili nemuslimanku u miešanim brakovima da djecu odgajaju u dimenzijama najradikalnijeg islama, što je vidljivo u njihovom političkom djelovanju. Takav odgoj i bio je uvjet njihove političke karijere. Sva ona djeca iz miješanih brakova muslimana sa katolkinjom, ili katolika sa muslimankom koja su se otela tom muslimanskom radikalizmu sa kojim su punjena cijelo vrijeme odrastanja označavana su najpogrdnijim imenima, i nikakva škola ili znanje nije im otvaralo vrata zapošljavanja niti u državnim tvrtkama niti u privatnim muslimanskim. Na tu djecu koja nisu prihvatili roditeljski radikalni odgoj, onog partnera koji je musliman, mislio je Cerić i njih  na sve način diskriminira, ponižava i pogrdnim imenima naziva.

 Na vrlo perfidan način izbacivana su iz škole, u njihovim kvartovima stanovanja zabranjivan je alkohol, svinjsko meso, prisiljavana su prekidati nastavu da bi išli u džamije na klanjanje. Roditelj nemusliman od susjedstva je izopćavan i odbacivan na periferiju. Bila je to, a i danas je, prisila djece ili da prihvate islam i rade protiv roditelja nemuslimana, ili da napuste dom sa teretom najpogrdnijih  imena, sa kakvima ih je kitio i kiti Mustafa Cerić.

A ona druga djeca iz tih miješanih brakova koja su, zasigurno pod pritiskom roditelja muslimana ili muslimanke, odgojena u radikalnom islamu danas su najcjenjeniji pojedinci u bošnjačkom društvu, sa zajamčenim visokim političkim  položajem, sa kojeg žestoko udaraju i po roditelju Hrvatu, odnosno Hrvatici, i po cijelom njihovom hrvatskom narodu. To su, nažalost, opet protiv svoje volje i protiv volje jednog od roditelja, suvremeni janjičari.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Što se krije iz napada na Schmidta?

hrvatski-fokus

Dayton II. – »sanaderizacija« BiH

HF

Vjerski muslimanski ekstremizam suvremena atomska bomba za današnju svjetsku civilizaciju

hrvatski-fokus

Bosna i Hercegovina je podijeljenija negoli sama Europa

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više