Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Napad na komemoraciju na Bleiburgu je pokušaj ponovnoga tabuiziranja Bleiburga

Nakon ukidanja komemoracije na Bleiburga na redu je ukidanje Dana državnosti i proslave Oluje

 

Kao što vidimo, nitko u Hrvatskoj nije ravnodušan i neutralan prema moliteljima koji subotom mole na trgu bana Josipa Jelačića. Ne samo da tu nema ravnodušnosti i neutralnosti, tu ima, i neprijateljstva, da ne kažem mržnje. Zašto? Kako to moljenje nekoga može ugrožavati? Dok o tomu razmišljam, sjetim se Isusova Puta u Jeruzalemu, crkve šatora u Meksiku koja je, koncem prošlog stoljeća sagrađena u Meksiku – Gospa od Guadalupe. I još mnogo čega. Razmišljam i o kontraprosvjedu, i o Bleiburgu, i o Otkrivenju.

Gledao sam seriju Gorana Milića, onu njegovu emisiji o Isusovom Putu u Jeruzalemu. Što je bilo, i u nekoj drugoj emisiji na HRT-u. Pravo čudo – duhovno u materijalnom ili materijalno u duhovnom – postoji, odavno. Dakle, sasvim je realno tu tražiti nešto više od gole molitve. Kao i kod onih koji to zabranjuju.  Za shvatiti političko pitanje Hrvati-Hrvatska, potrebna je jedna dubinska znanstvena analiza. To samo, reda radi. Recimo, da od toga treba poći. Pa odmah stati. Jer nema znanstvenog objašnjenja za sve ono što se i kako Hrvatima radi. Jednostavno, tu je znanost nemoćna. Pa moramo u Bibliju. U Bibliji- Otkrivenju tražiti objašnjenje. Baš za Bleiburg. Slučaj Bleiburg trebamo povezati sa SPC-om (Srpska Pravoslavna Crkva). Kao fenomen. Taj fenomen je u tomu, što samo izgovaranje ili pisanje u javnosti imenice Bleiburg, s druge strane imenice Hrvatska- urušava državnu politiku, ukida hegemoniju.

Poznato je da srpski patrijarh nikada ne izgovara imenicu Hrvatska, nego Dalmacija, Lika, Slavonija i Kordun. Zašto? Da on izgovori imenicu Hrvatska, on negira sam sebe, svoju ulogu, on ukida srpsku (zločinačku) politiku. On ukida san o velikoj Srbiji. Jer, kad netko imenuje nekoga kao… kriminalca, pokvarenjaka itd., on je njega priznao kao neku osobu. Tako i sa srpskim patrijarhom. Da on, u bilo kojem kontekstu spomene imenicu Hrvatska, to bi bilo priznanje Hrvatske. Tako je i s imenicom Bleiburg. Bleiburg je istovremeno, i mit i tabu. Ne lažni, nego istiniti mit. Kao Katarga, Troja, Siget ili Hiroshima. Da, Bleiburg kao Hiroshima. Bleiburg je simbol stradanja Hrvata, kao što je Hiroshima simbol stradanja od atomske bombe. Ali tu je zabrana spominjanja Bleiburga, isto kao izbjegavanje spominjanja imenice Hrvatska, od strane srpskog patrijarha – isto, jednako, suglasno i suradnički?

Kako? Zašto? Kao što rekoh, samo spominjanje imenice Hrvatska- ukida srpsku zločinačku državnu politiku, Srbiju vraća u pašaluk. S druge strane, javno izgovaranje ili pisanje imenice Bleiburg- urušava državu (Jugoslaviju), ukida Bratstvo i Jedinstvo, NOB, KPJ itd. Kako? Tu je važno ono što na portalu Hrvatsko nebo piše Šiljo. Tu su važni gubici naroda u Jugoslaviji. A prema posljednjem popisu stanovništva prije, i prvom popisu stanovništva poslije Drugog svjetskog rata, Hrvata ima manje za 850.000, a Srba za pola miliona više. A gdje 850.000 Hrvata? Na Bleiburgu! (i Križni put je Bleiburg). A tko ih je ubio? Srbi i NOB! Tko bi onda mogao pričati o Bratstvu i Jedinstvu, i o Narodnooslobodilačkoj vojsci? A to je narod znao. Znao je da Hrvata fali. Ali nije smjelo pričati. Jer su i „zidovi imali uši“. S druge strane, moralo se govoriti (pisati) o „700.000 žrtava u Jasenovcu“. Pa koliko je osoba trebalo biti u tom režimu? Vrlo mnogo. 3-4 milijuna? U Jugoslaviji, i izvan Jugoslavije. Baš ona Zvijer iz Otkrivenja, sa 7 glava i 10 rogova. Tako je to bilo s Bleiburgom i s Jasenovcem. Zbog toga su ubijali Hrvate, koji su na Zapadu htjeli pisati o tomu. Zbog toga je ubijen Bruno Bušić i zbog toga je Zvonko Bušić oteo putnički zrakoplov u SAD-u, da bi iz njega mogao bacati letke. A danas, što je sa tim danas? Za Hrvate, samo malo povoljnije. Do jučer su ubijali zbog, samog spominjanja imena Bleiburg, danas to spominjanje Bleiburga nastoje spriječiti pričom „da se zna istina o ubijenim na Bleiburgu, komemoracija bi na Bleiburgu bila zabranjena“ (Miljenko Jergović) i „na Bleiburg dolaze ekstremni desničari i simpatizeri ustaškog režima“. U čemu su, i uspjeli. Sami dolaze u crnoj odjeći – pozirati snimatelju HRT-a. Tako ova teorija „da se zna istina o ubijenima na Bleiburgu, komemoracija na Bleiburgu bi bila zabranjena“ uz podmetanje svojih provokatora ima učinak fizičke likvidacije prije. Još gore.“ To nisu ljudi, to su ustaše, to su „ratni zločinci iz Jasenovca“, oni ne zaslužuju komemoraciju“. A ako nema komemoracije, nema ni spominjanja. Dakle, svrha i pozadina ovog napada na komemoraciju na Bleiburg je, opet tabuizirati Bleiburg.

U kontekstu te politike, imamo, i nastojanje ukidanja komemoracije u Vukovaru te ukidanja dana Državnosti 30. 5. i Dan proslave Oluje 5. 8. u Kninu. Nema sumnje da su i protivnici molitelja protiv komemoracije na Bleiburgu, kao i protiv komemoracije u Vukovaru. I za ulicu Milke Planinc u Zagrebu. Sudbina Bleiburga, čeka i Vukovar. Sigurno se za 30-40 godina ne će u javnosti koristiti slike o razrušenom Vukovaru. Tek ona pjesma o salati.

Jure Vukić, Tribanj

Povezane objave

Čistilište, nova Vlada i novi izazovi

HF

Juri li Hrvatska pred rudo?

HF

Mons. Matija Matičić voli ljude, vjernike, muslimane, ali najviše voli trupce

hrvatski-fokus

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više