Želim čuti Uzinića ne samo za suzbijanje pedofilije, nego i protiv pošasti pobačaja i psovke
Što je lakše ili draže nekom kršćaninu-katoliku; klečati i moliti krunicu na javnom trgu ili negdje veličati i hvaliti Boga uz poklike i pjesme uz mnoštvo svijeta, recimo hodočasnika prema nekom svetištu odnosno pristiglih u znamenito svetište? Kako god, ali sklon sam vjerovati da je lakše ovo drugo, tj. ne klečati nekoliko desetaka minuta na trgu i biti izložen pogledima, a tek namjernim provokacijama maligne prirode. Ali nije riječ o samo tim direktnim provokacijama, pri samom trgu, nego i onima u svim mogućim infointernetskim mrežama i medijima. Zato nije zgorega ovo uputiti na znanje svima rečenima što se jednom dogodilo i prije nastanka samog kršćanstva odnosno njenog začeća kod ili prije ulaska Krista u Jeruzalem pred njegovu osudu na smrt od Poncija Pilata.
Naime, mnoštvo je pratilo Isusa, koji je jahao na magaretu i kad su bili u podnožju maslinske gore dogodilo se ovo, kako je zapisao evanđelista Luka: A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: 38 »Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!« 39 Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: »Učitelju, prekori svoje učenike.« 40 On odgovori: »Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!« Zar Isus nije prije toga na maslinskoj gori izrekao čuvenu propovijed o osam blaženstava? Možda je bilo i tamo farizeja koji su mogli primijetiti kao i ovi naši, da je to Isus mogao odraditi u najvećem židovskom Hramu u Jeruzalemu. Upravo sam jučer, sjedeći s jednim svećenikom i starijim mještaninom(katolikom) raspravljao o takozvanim „klečavcima“ po našim trgovima u Hrvatskoj. Ukratko, oni to ne prihvaćaju; da su to provokacije i zna se gdje se može moliti skupno krunica. Ja sam dodao: zla koja se događaju i kod nas i u svijetu su silna i mnoga pa bi trebalo i dodatno s krovova vikati i opominjati a ne samo moliti n trgovima. I zar Isus nije propovijedao po trgovima, ozdravljao, također, i po ulicama i trgovima a ne samo u hramu ili sinagogama, i mnoštva su se tiskala oko njega, a jedna žena je ipak uspjela dotaknuti Krista u prolazu i ozdravila je. U Kafarnaumu su mu jednog uzetog upravo kroz krov od kuće spustili pred Njega, jer nisu mogli na vrata od mnoštva.
Pitam, nije li vrijeme da molitvom krunice zaustavimo, kao nekoć u domovinskom ratu, silna ubojstva nerođene djece, a da nijednom biskupu, zbog toga, javno ne kane suza za tu djecu u njegovoj biskupiji kao Mati Uziniću u Rijeci zbog pedofilije u njegovoj nadbiskupiji? Radi se ovdje, dakako, o zlu pedofilije koje po broju neće ni za koji milenij dostići brojku ubijene nerođene djece, pa i pred manje od nekoliko desetaka godina kod nas. Kažem, ne mora se vjerovati u ovo, a vjerujem: i kamenje je vikalo pri potresu u Zagrebu, a naročito kameni križ pred vratima spavaće sobe kardinala Bozanića, koji mu je pao sa tornja katedrale, a da ne spominjem kamenje po crkvama i bolnicama.
E kad bi samo na tome ostalo; a da nije riječ i o našem zakonodavcu, koji omogućava ili štiti „dobrovoljne“ ubojice nerođene djece odnosno žene trudnice-majke i ginekologe kao egzekutore po uzoru nekadašnjih dželata kod viješanja osuđenika na smrt ili odsijecanja glava. A zakonodavac je parlament, kod nas Sabor koji ima svoje zastupnike. No većina tih zastupnika su deklarirani katolici, pa će reći da zastupaju i onaj zakon, jer ga nisu dokinuli, iz 1978. kad je Hrvatska bila socijalistička republika.
Gdje su ovdje biskupske suze kad im katolici -zastupnici primaju saborske plaće i za ubijanje nerođene djece, tj. zastupajući takav zakon i bolno je, ajme kako ih malo kleči tek po trgovima na molitvu, vidjeti da biskupi pričešćuju predsjednika Vlade, Sabora, zastupnike i sl. koji ne skidaju-derogiraju taj zakon. Kako je bivalo vidjeti u zagrebačkoj katedrali, kako najveći klerik zagrebački odnosno hrvatski, dijeli svetu Pričest najvećim državnim dužnosnicima. I katedralno kamenje je vikalo i još viče, jer već duže vrijeme nema ni mise ni Pričesti, da se to ne smije činitidavati onima koji podržavaju pobačaj na razini državnog zakona. A što reći o fenomenu psovke u Hrvatskoj?
Najbolje, uz najbolnije, o njoj je progovarao-propovijedao nadbiskup Stepinac, uz adoracije i druge pobožnosti. Pa tako je na 2. veljače 1944. u zagrebačkoj katedrali nadbiskup glede psovke rekao i ovo: „Katolički muževi! Ja mislim da vam je jasno kao na dlanu, da nema većeg protivnika hrvatskog naroda negoli su njegovi psovači, pa zvali se ne znam kako mu drago, pripadali kojemu mu drago staležu i zauzimali koji mu drago položaj u društvu“. Biskupi, dragi naši, dođite pa i u suzama kleknite na trg s muškarcima i molite krunicu Gospi, a neka bi to bio, za početak, nadbiskup Mate Uzinić; može i za suzbijanje pedofilije kao prvo, ali svakako protiv pošasti pobačaja i psovke pa će mnogi farizeji napustiti taj svoj stalež farizejstva!
