Ulazimo kao Europa u katastrofalno razdoblje i postajemo zemljište na prodaju!
Jedan tragični slučaj u kojem će tek inspekcija ustvrditi činjenice, a pravorijek moguće dati sudovi prilično zorno pokazuje stanje u Hrvatskoj. Ne ulazim dakle u pitanje sigurnosti na radu, radne uvjete, ili moguću grješku same nesretne radnice. Tragična nesreća na radu pokazuje i limite tzv. AI (artificial intelligence, tj. umjetna inteligencija), koja zasad briljantno izvršava zapovijedi, tj. programe, ali zna padati na izazovima stvarnosti. AI može raditi složene proračune, izvanredno brzo odabirati i grupirati tekstove (idealno za administraciju), izvoditi precizne operacije (uklanjanje točkica tumora, rezovi kod prostate), i preko robotike i dronova sudjelovati u industriji, ratu i proizvodnji. Može i vršiti jezivu kontrolu stanovništva, to joj je zasad vrhunski domet. Nema potrebu za snom, odmorom, hranom, plaćom, utjehom. Doduše ranjiva je na sabotaže, u računala se može upadati, mijenjati im podatke, vremenska pohrana dokumenata je također zasad upitna.
Drugo pitanje je pitanje plaće radnika, uopće nestajanja radništva, obrtništva i seljaštva. Radnici ne mogu konkurirati jeftinijim kolegama u Aziji, niti uvoznoj radnoj snazi. Međutim, hoće li ta uvozna radna snaga prihvatiti domaću kulturu, asimilirati se, možda i povećati svoje materijalne i statusne zahtjeve i naučiti finte koje joj socijalna država i zapetljano pravosuđe pružaju da vara sustav. Posebno me začuđuje uvoz ljudi iz krajeva koji nisu poznati po radnoj produktivnosti, i koji se jako mentalitetom i nacionalnom kulturom razlikuju od Europljana. Jesu li isti uvjeti rada i radne sigurnosti u istim tvrtkama u inozemstvu, jesu li proizvodi slične kakvoće i plaće zaposlenika približno slične?
U mojem Dubrovniku privatni hoteli traže sve veći rad i zalaganje za sve manji novac, izuzetak donekle čini Valamar lanac koji dosta pristojno plaća radnike. Nesposobnost države da uredi planove za poljoprivredu, industriju, obrte, izvede decentralizaciju, porezno rasterećenje i motivira demografski rast stvara cijele zone napuštene zemlje, urbanizaciju i litoralizaciju, te monokulturu turizma i građevinarstva koje su vrlo osjetljive na pogoršanja međunarodnih odnosa.
Kolaps medicinskog sustava, odustajanje od klasičnoga školstva gdje je naglasak bio na pristojnom ponašanju i razvoju radnih navika, te pedagoškom radu ne djeluje dobro na mladež zahvaćenu informacijskom (ne i informatičkom!) revolucijom i idejnom prevlašću medija nad školom i roditeljima. Imovinske razlike (nije dobro imati ni previše ni premalo), rastave roditelja, alkoholizam, pretilost, loša motorika, socijalna neprilagođenost i nezrelost, razne vrste ovisnosti, premršavost, lošiji zubi, lošiji vid, nedovoljno sna, razvoj agresivnog i društveno neprihvatljivog ponašanja su naša siva stvarnost.
Umjesto tehničkog, tjelesnog, glazbenog i likovnog odgoja imamo rasterećenje u kafićima i kladionicama, umjesto discipline, kreativnosti, morala i ljubavi zapadnu korona i gay propagandu.
Porast psihičkih bolesti, nerada, nevjere u obitelj i zajednicu najava su i Crkvi da se pokrene, jer će i ona ostati bez autoriteta i vjernika ukoliko ostane pasivna i ne pročisti svoje redove željeznom metlom. A država ne zna no zaduživati se i prodavati obiteljske dragulje.
Niti visoko školstvo ne njeguje izvrsnost i prilagođenost zahtjevima tržišta rada i budućnosti. Hrvatska ne zna kuda ide, kao umjetna inteligencija ona hipnotizirano izvršava zapovijedi otuđenih birokratskih struktura u Bruxellesu, koje dok hodaju i razmišljaju zemlju ne dodiruju. Pogledajmo što Deutsche Welle izvještava: “Na polju održivosti, (njemačka) Vlada predviđa zakone kojima bi se ograničile negativne posljedice klimatskih promjena, te novu strategiju biodiverziteta. Navodi se da će se Berlin na međunarodnoj pozornici zalagati za „pravno obvezujuća pravila za odnos prema pandemijama“. “Kod pitanja izbjegličke krize, podržava se nova strategija EU-a kojom se planira zadržavanje tražitelja azila (s malim šansama za dobivanjem tog statusa) na vanjskim granicama, te njihove brze deportacije.” “Navodi se, primjerice, da Njemačka želi povećati izdvajanja za obranu u iznosu od najmanje dva posto BDP-a, što je i zahtjev NATO-a. Zemlja planira ojačati obrambeni kapacitet u sektoru digitalnih sustava i svemira. U strategiji se planira jačanje europske namjenske industrije i zajednička politika izvoza oružja. Infrastruktura poput električne mreže, vodovoda, prometnica, pruga ili bolnica trebala bi se bolje zaštititi od mogućih katastrofa, klasičnih ili kibernetičkih napada. Planira se proširenje nacionalnih rezervi hrane, energenata i lijekova, osiguravanje da lanci opskrbe funkcioniraju i u vremenu kriza.”
Pametnome dovoljno, ulazimo kao Europa u katastrofalno razdoblje, i postajemo Kaufland, ili land zu verkaufen (zemljište na prodaju)!
