Mračna prošlost i budućnost operacija USAID-a
Desetljećima je USAID funkcionirao kao kvaziautonomna agencija sa složenim birokratskim strukturama i operacijama, štedljivo surađujući s kongresnim nadzorom i predsjedničkim administracijama koje ga pokušavaju obuzdati. USAID je bio predmet istražnih saslušanja o svojim aktivnostima, uključujući optužbe za sudjelovanje u štetnim ili prisilnim aktivnostima u inozemstvu.
Jedan od otrježnjujućih primjera je tvrdnja o prisilnoj sterilizaciji i pobačajima u Peruu. Godine 1998. odbor za vanjske poslove Zastupničkog doma američkog Kongresa održao je istražno saslušanje u pododboru za međunarodne operacije i ljudska prava o peruanskom programu kontrole stanovništva koji je prisilno sterilizirao žene, sa sumnjama u umiješanost USAID-a. Saslušanjem je predsjedao zastupnik Christopher Smith iz New Jerseyja, uz doprinos Grovera Josepha Reesa, direktora osoblja pododbora i glavnog savjetnika. Svjedok koji je ispitan bio je g. Mark Schneider, pomoćnik administratora za Latinsku Ameriku i Karibe za USAID, nepokolebljiv branitelj inicijativa za “planiranje obitelji”. Godine 1995. peruanski predsjednik Fujimori postavio je planiranje obitelji kao prioritet i legalizirao sterilizaciju kao primarnu metodu planiranja obitelji. Godine 1996. vladini zdravstveni radnici provodili su kampanje sterilizacije, što je rezultiralo izvješćima o sterilizacijama bez pristanka ili neinformiranog pristanka različitih organizacija, uključujući Katoličku crkvu, skupine za ljudska prava, feminističke skupine i vladinog ombudsmana.
Kao odgovor na uvodne riječi kongresmena Smitha i zabrinutost zbog izvješća o umiješanosti USAID-a u Fujimorijevu kampanju, Schneider je zanijekao bilo kakvu umiješanost u prisilne sterilizacije Perua, navodeći da su takva kršenja ljudskih prava “izravno u suprotnosti s vrijednostima i vanjskom politikom Sjedinjenih Država”. Schneider je tvrdio da je dan prije saslušanja vlada Perua obavijestila američku vladu o poboljšanim standardima u njihovom programu planiranja obitelji, osiguravajući savjetovanje ženama prije operacija, zahtijevajući certifikaciju za ustanove kako bi se spriječile nekvalitetne operacije i ustanove i osiguranje naknade za medicinsko nesavjesno liječenje. Zašto to nije bio slučaj na početku programa kada je USAID počeo financirati bio je ozbiljan nadzor i propust.
Zabrinut da će populacijski programi USAID-a biti ukaljani saslušanjem, Schneider je rekao: “Nadam se da u raspravama koje je izazvala kontroverza oko kirurške kontracepcije u Peruu da ne izgubimo iz vida prednosti programa planiranja obitelji ili načela koja vode napore USAID-a.” U skladu sa snažnim stajalištem USAID-a o planiranju obitelji, Schneider je tvrdio da postoji “potisnuta” potražnja za pristupom kirurškoj kontracepciji (ligacije tubala i vazektomije) prije nego što je legalizirana u Peruu 1995. godine, te da je peruanska vlada nastojala “pomoći u zadovoljavanju te potražnje” za kirurškom kontracepcijom svojom kampanjom “planiranja obitelji” temeljenom na performansama. Ta će tvrdnja kasnije biti proturječna drugom svjedoku, peruanskom liječniku Hectoru Chuchonu: “Za one koji stvarno žele pomoći mojoj zemlji, bilo bi bolje ulagati u obrazovanje i otvaranje radnih mjesta milijune dolara koji ulaze u programe kontrole stanovništva.”
Schneider je prepričao zabrinutost USAID-a strategijom kampanje kada je otkriveno “da je u nekim slučajevima možda prekršeno pravo na potpuno informirani pristanak i da podvezivanje tubala i vazektomije nisu uvijek bile sigurno provedene”. Schneider je ustvrdio kako je USAID pozvao Peru da prekine kirurške kampanje kontracepcije i sve ciljeve pružatelja usluga. Nakon toga, rekao je, “zadovoljni smo što je vlada Perua, kao što sam naveo u ovoj izjavi i izjavi koju smo upravo dobili od vlade Perua, odlučila poduzeti ove korake”. Govoreći o kršenju ljudskih prava peruanske vlade, Schneider je ustvrdio da je bilo samo devet slučajeva zlostavljanja, te da “iako očito nije prihvatljivo ni jedno zlostavljanje, tvrdnja o masovnom zlostavljanju bez informiranog pristanka nije potkrijepljena”. Kasnije je otkriveno da je više od 200.000 žena prisilno sterilizirano u programu koji financira USAID.
U izvješću koje je objavila Elizabeth Liagin pod naslovom “USAID i nedobrovoljna sterilizacija u Peruu” analizirana je akcija koju je između 1995. i 1997. provela peruanska vlada. Prema izvješću, interni arhiv USAID-a pokazao je kako su Sjedinjene Države preuzele odgovornost za nacionalni zdravstveni sustav Perua 1993. Bilateralni sporazum iz 1993. godine koji je stavio Sjedinjene Države u povoljan položaj iste je godine kada je Schneider preuzeo dužnost pomoćnika administratora USAID-a. Poznat kao Projekt 2000, potpisale su ga peruanske i američke vlasti u rujnu 1993., zaključno s 2000.
Carlos Polo, direktor ureda Instituta za istraživanje stanovništva za Latinsku Ameriku, rekao je o izvješću Liagin iz 2018. godine, “ispitivanje ovog dokumenta pokazuje da je USAID-PERU, ured u Limi USAID-a, bio u bilo kojem zamislivom obliku, pod kontrolom peruanskog zdravstvenog sektora, prije i tijekom godina u kojima su zlostavljanja sudjelovala.”
Na nedavnom saslušanju o proračunu u Odboru za vanjske poslove Zastupničkog doma, administratorica USAID-a Samantha Power ispitana je od strane republikanskih članova koji su tražili bolje razumijevanje USAID-ove seksualne orijentacije i rodnog identiteta (SOGI) i sveobuhvatnog programa seksualnog odgoja (CSE) u zemljama u razvoju. Vlast je tvrdila da nema saznanja o programima na frustraciju kongresnih predstavnika i odgodila je pružanje informacija nakon saslušanja.
Bilo je nekoliko saslušanja u Kongresu koja su ispitivala rad USAID-a, a pojedini članovi uputili su pozive na veću transparentnost poslovanja agencije. Unatoč tome, zakonodavna grana nije u potpunosti izvršila svoje istražne ovlasti kako bi otkrila složen unutarnji rad financiranja i partnerstava USAID-a. U međuvremenu, USAID je uspio nastaviti svoj kontroverzni i ideološki rad u zemljama u razvoju u partnerstvu s drugim progresivnim globalnim silama. Bez veće transparentnosti i odgovarajućih pro-life i obiteljskih zaštitnih mjera, preciznog zakonodavstva kojim se regulira agencija te administrativnog znanja i ovlasti nad njezinim poslovanjem, USAID će i dalje biti vrijedno sredstvo za ljevicu za širenje kulturnog rastavljanja.
(Svršetak)
