Seksualno zlostavljanje djece u Srpskoj pravoslavnoj crkvi
Stoljećima nakon navodnog poraza Srbije od Osmanlija 1389. godine, Srpska pravoslavna crkva (SPC) sačuvala je mit o božanski zaređenoj Velikoj Srbiji i postala nositelj srpskog identiteta. Spajanje crkve, države i nacije dovelo je do prikrivanja desetljeća seksualnog zlostavljanja djece unutar SPC-a, uskraćujući žrtvama bilo kakav pribjegavanje. Pretežno dječaci koji su živjeli u samostanima dok su studirali za svećeništvo našli su se na milost i nemilost svećenika pedofila i biskupa. Osim što su se školovali u poslušnosti i poštovanju prema svećenstvu, sjemeništarcima je prijetila šteta za sebe i svoje obitelji, ako ikome kažu za seksualno zlostavljanje. Devetnaestogodišnjak Milić Blažanović, kojeg je biskup Vasilije Kacavenda seksualno zlostavljao od svoje 16. godine, nakon početnog zaključka da se radi o ubojstvu, vlasti su ga proglasile samoubojstvom unatoč dokazima očevidaca koji govore suprotno.
Drugi slučajevi nisu išli toliko daleko kao ubojstvo, već su nanijeli nepopravljivu štetu mladim žrtvama koje su godinama živjele s traumom, vodeći sužene živote i nastavljajući patiti od depresije, tjeskobe, drugih mentalnih bolesti, upotrebe droga i pokušaja samoubojstva. Nekoliko žrtava priča svoje priče u dokumentarcu Al Jazeera dostupnom na internetskoj stranici Montenegro Internationala (montnegrointernational.org). Dječaci su živjeli u samostanima i tako su bili lak plijen. Svećenstvo je ciljalo ranjive, poput ratne siročadi, dječaka iz siromašnih domova, onih čiji su roditelji bili razvedeni ili su imali drugih osobnih ili obiteljskih problema.
Iako su im prijetili ozljedom, sedam ili osam dječaka reklo je svećeniku Goranu Arsiću u Vranju, koji je kaznena djela prijavio policiji. “Mnogi, mnogi” drugi su se javili, kazao je otac Arsić. Odvjetnici su podnijeli tužbu u njihovo ime. Jedan od tužitelja primio je telefonske pozive od “Crne ruke”, zahtijevajući da promijeni izjavu ili će mu ubiti cijelu obitelj. Kasnije je pokušao samoubojstvo. Iako su vlasti pokrenule postupak protiv biskupa, odgodile su njegovo zaključivanje dok tada nije nastupila zastara. Nekoliko slučajeva koji su došli do suda završili su oslobađajućom presudom. Kao što je bivši sudac Vrhovnog suda Zoran Ivošević rekao sugovorniku: “Oni [suci] . . . . učiniti ono što vjeruju da će odgovarati interesima onih na vlasti kako bi stekli bodove u karijeri. . . Ljudi su loši suci. Oni uopće ne bi trebali biti suci.”
Bojan Jovanović, bivši đakon Srpske pravoslavne crkve, desetljećima je neumorno radio na razotkrivanju zločina i prikrivanju od strane SPC-a i političkih vlasti te na pozivanju počinitelja na odgovornost. U intervjuu za Pobjedu (21. svibnja 2021. godine), Jovanović je rekao “da je pokušao razgovarati o problemu pedofilije s pokojnim patrijarsima Pavlom i Irinejem, ali uzalud. Također je izvijestio policiju, tužiteljstvo i obratio se političarima, uključujući tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali sve bezuspješno”. Onda je napisao knjigu: “Ispovijed: Kako smo izdali Boga, a djeca platila cijenu.”
Knjiga opisuje njegovo otkriće o raširenom seksualnom zlostavljanju djece od strane svećenstva i njegovo zataškavanje, kao i uzorkovanje 3000 dokumenata koje je prikupio u prilog. Prema Jovanovićevim riječima, njegova istraga identificirala je 70 žrtava tijekom nekoliko desetljeća, unatoč nevoljkosti žrtava da otkriju ono što smatraju sramotnim. Dok je predavao, jedan od najpoznatijih prijestupnika, biskup Vasilije Kačavenda, naredio mu je da nabavlja djecu iz redova svojih razreda, po mogućnosti mlađih od 10 godina. Jovanović je odbio.
Kačavenda je u svojim raskošnim odajama držao orgije koje su uključivale i drugo svećenstvo, mladiće i maloljetne dječake i djevojčice. Snimku njegova seksualnog susreta s mladićem otkrio je informativni magazin Blic, što je njegove zločine iznudilo na vidjelo. Kačavenda je također bio promicatelj etničkog čišćenja i saveznik Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića u ratovima 1990-tih godina.
Iako je Kačavendin slučaj jedan od najozloglašenijih, seksualno zlostavljanje u Crkvi nije ograničeno samo na izolirane pojedinačne slučajeve. To je endemski od samih početaka stvaranja SPC-A. Montenegro International ponovno je objavio članak iz Blic-a pod naslovom “Svi biskupski grijesi” u kojem se identificiraju druga svećenstva, kao i Jovanovićeva knjiga, poput vranjskog biskupa Pahomije kojem je suđeno za seksualno zlostavljanje četvorice dječaka, trojice mlađih od 14 godina u to vrijeme. Vladajuća elita pomogla je tim zločinima njihovom šutnjom i odbijanjem odgovora na pritužbe.
Jovanovićeva knjiga pružila je temelj za kriminalističko istraživanje. Posebni crnogorski tužitelj Milivoje Katnić “formirao je slučaj na temelju kaznenog izvješća koje je nevladina udruga ‘Montenegro International’ podnijela protiv mitropolita Crne Gore i Primorja i njezina biskupa Joanikijea zbog navodnog prikrivanja slučajeva pedofilije unutar Srpske pravoslavne crkve i dovođenja maloljetnika u samostane Cetinje i Dajbabe”. http://www.juditharmatta.com/blog/post/child-sex-abuse-in-the-serbian-orthodox-church
U intervjuu Pobjedi, Jovanović priznaje: “Mnogo je časnih svećenika, čak i među biskupima. Dali su mi puno podataka [i] dokumenata. . . Otac Arsić samo je jedan primjer časnog svećenika koji je nastojao učiniti pravu stvar. Crkva je prebacila druge, uključujući dvije časne sestre, koje su pokušale pomoći žrtvama.“
Bez obzira kamo vodi Katnićeva istraga, Jovanović obećava: “Ustrajat ću. Ne bojim se. Oni su u biti kukavice koje se skrivaju iza sile skitnica. Mogu me maltretirati, tući, ali već sam prošao kroz sve to i nemam straha…”
„Izdavanje ove knjige je akt podrške velikom broju časnog sveštenstva unutar SPC koje službuje u Hristu i Srbiji Milana St. Protića, Koče Popovića i brojnih drugih velikana, jer i SPC i država Srbija zaslužuju da se pominju po dobru, a ne zlu.“
“Da li šutnjom postajem sudionik u zločinu, ili i sam zločinac.? Možda činim još veća zlodjela zato što ništa nisam pokušao da promijenim. Ovo je samo mali glas mene grešnog. Glas čistog srca – DA SE OPET NE PONOVI!” – Bojan Jovanović.
(Nastavak slijedi)
