Božanski dodir
Moje dubine
riznice su svjetlosti
svjetlost ta
od praiskona je dar
ljubavi Očeve
ona dušu topli
ko proljetno sunce
pred kojim studen zimska uzmiče
vrhove uma doseže
rasvjetljuje ih
kroz tvrdo stijenje
do srca dopire
kroz vode mrtve
teške
brodi
ona je krilo mjesečevo u noći
tihi šapat Duha
što u snu usne mi ljubi
ostavljajući na njima
trag Božanskog dodira
