Žita će biti sve manje a korova sve više
Svjedočimo apokaliptičnom egzodusu,
Kako se mladost s mračnih perona
Nepovratno ukrcava u autobuse i vagone.
Uzalud se pitam zašto još uvijek
Zvona na uzbunu ne zvone?
Zašto su utihnuli Kaptol i Banski dvori?
Znaju li nešto što mi ne znamo
Pa nam žele skriti?
Ako nam se jednog dana unuci vrate,
Možda ni zvona, ni ognjišta više neće biti?
Dok u mojoj Domovini sve pada,
Osim broja uhljeba, poltrona i uljeza,
Koji rastu poput gljiva poslije kiše,
Na rodnoj grudi,
Žita će biti sve manje a korova sve više.
Hrvatska moja, hoćeš li konačno
Progledati da vidiš unikatnu zemlju
S više birača nego stanovnika,
Ili će se na tronu i dalje izmjenjivati
Jedna te ista, lijeva i desna interesna klika
