Nadomak Dubrovnika vukovi kolju konje i magarce, ali naši „geniji“ su vuka zaštitili. Kazna za odstrjel je 4.000 eura i zatvor
Dolazeći često u BiH s prijateljem Krešimirom zavolio sam šuički prostor i ljude. Šuica je planinsko naselje oko istoimene vijugave rječice, sjeverno je Kupres, južno Livno i Tomislavgrad.
Nažalost malo je u Hrvatskoj danas brojnih rodova, još manje složnih. U temeljima roda Markovića je vjera i ljubav.
Crkva je matica oko koje je Hrvatska i njeni rodovi bila okupljena. Isus je kazao: “Po tome će se znati da ste moji učenici, koliko volite jedni druge.”
Šuički Baljci
Mladima ističem kakvi su šuički Baljci – škrta zemlja pogodna samo za krumpir, daleko škola, daleko nositi drva i stoku na prodaju. Liječnik, tekuća voda, dobra cesta (kao i u većini naših sela) došli su tek iza Drugoga svjetskoga rata. Spartanski život jača upornost, volju, karakter i zdravu ambiciju. Ljudi su sami gradili kuće, izrađivali odjeću, obuću, stolariju. Posve suprotno životu u gradovima, osobito imućnih obitelji sa jednim djetetom. Dok nije došla Austrija često je jedini pismeni čovjek u zajednici bio fratar. Takav svećenik je mogao izdržati tursku i komunistički vlast.
Nedavno je uz svečanu misu povod okupljanju roda Markovića bila šezdeseta obljetnica zaređenja don Ante Markovića, pametnog i ozbiljnog svećenika koji je službovao uglavnom na Pelješcu i Korčuli.
Svijet prije 70 godina, sukob Crkve sa komunizmom, frontalni sukob sa protivnikom koji ima neke deklarativno zajedničke vrijednosti poput rada, zajednice, domoljublja, obitelji, bratstva među narodima, socijalnog nauka. Daleko je perfidniji i po naše ljude opasniji danas liberalizam koji uči da je sve moralno relativno, da je sve prolazno i materijalno, da je zakon naš egoizam, hedonizam i hir. Subjektivna istina nasuprot srcu i zdravom razumu. Koji se lako zamaskira u privlačne ambalaže ljudskih prava, feminizma, zaštite obitelji i manjina (ne mislim na nacionalne i vjerske manjine). I tobože misli na druge. A radi na ratu, ovisnosti, razbijanju obitelji, pobačaju, eutanaziji, sukobima svih vrsta.
Važnost sela
Bez sela teško je održati ljubav, vjeru i domovinu. Bez sela nema obitelji, svećenika, obrtnika, vojnika, tehničara.
Želio bih da šuički kraj ostane vječiti i nepresušni izvor. Želio bih da iste vrijednosti dijele i naši susjedi i prijatelji, cijeli svijet. Ljudi i zavičaj su Domovina.
Rod Boškovića
Razmišljam o sudbini pojedinih rodova. Kod Boškovića i Bettera (majka Ruđerova) toliko umnih ljudi i svećenika. Ipak od 11 Boškovića ne bi poroda. Sjećam se obitelji koje su spale na jedinku, i ta jedinka nastrana, osjetljiva, izvan života i rada, ili u sukobu sa redom i zakonom.
Dosta mi je pogotovo tog vječnog hrvatskog i europskog kukanja, licemjerja i traženja krivice u drugima. Vi ćete mi kazati da nije isključiva svrha života u reprodukciji. Obično taj argument izvlače neradnici, hedonisti i sebičnjaci, ne ljudi poput Boškovića, Tesle ili Michelangela. I neki velikani poput J. S. Bacha imali su brojno potomstvo.
Drugi argument polazi od toga da su nekretnine u gradovima skupe, a plaće limitirane. To je istina, zato treba što više poticati život u malim gradovima i selima da ne budemo stisnuti i kontrolirani kao u logoru. Ekolozi, koji žive u betonskim velegradovima, papaju soju i cijepe se vektorski protiv korone, te podržavaju LGBT, kažu kako nas previše ima, što svakako stoji ako mislimo na Kinu, Indiju i velike gradove. Veći dio planeta Zemlja je nenaseljen.
Sama Ukrajina mogla bi hraniti milijardu ljudi, kao i Argentina. Kad izađete iz Splita ili Zagreba nailazite na vukove, čagljeve, divlje svinje (čak i na minijaturnom otoku Lopudu!). Nadomak Dubrovnika vukovi kolju konje i magarce, ali naši „geniji“ su vuka zaštitili. Kazna za odstrjel je 4.000 eura, i zatvor. Nije predviđen i posjet psihijatru, jer ubiti tako drago i korisno biće…
Da su barem te šume kvalitetne. Alepski bor nametnik raste kao kupus, stablo do stabla i izaziva požare. U unutrašnjosti brzo rastuća bukva guši kvalitetnije vrste.
Kažu da prenaseljenost dovodi do rata. Zar ne ratuju Ukrajina i Rusija, dvije slabo naseljene države s niskim natalitetom, lingvistički, vjerski i genetski srodne? Zar nisu dva svjetska rata izbila i vođena nasred navodno kršćanske Europe?
Naravno, u redu je da netko odabere nemati obitelj već živjeti s psima i mačkama, ljetovati na Karibima, ili imati skupi automobili, vikendicu, itd.
Moramo shvatiti vrijednost prostora, da prostor ne trpi prazninu (horror vacui), netko će ga naseliti ako mi usvojimo protuživotne stavove, tako bliske današnjem Zapadu.
Letonac Edvarts Virza (1883.-1940.) na str. 37. knjige Selo Straumen, tako lijepo opisuje život na seoskom imanju. Njegov zemljak Karlis Ulmanis (1877.-1942.) pretvorio je Letoniju u najuzorniju europsku ekonomiju, dok ju nije progutao SSSR.
