Rat u Gazi i kuda ide ovaj Svijet!?
Zagrebački novinar Hasan Haidar Diab (Bejrut, 2. II. 1963.) kazao je da se pojas Gaze nalazi na površini veličine otoka Krka; tu živi oko 1,5 milijuna Palestinaca. Gaza je bila palestinsko gospodarsko središte, ali to se značajno promijenilo tijekom II. Intifade kad je izraelska vojska polja agruma u Gazi uništila buldožderima. Mnogi Gazanci radili su u izraelskoj servisnoj industriji dok je granica bila otvorena, ali dio Izraelskog unilateralnog osloboditeljskog plana zabranio je da Gazanci dolaze raditi u Izrael. Grad Gaza posjeduje male industrije, uključujući tekstil i hranu. Raznovrsna roba prodaje se na uličnim tržnicama Gaze, uključujući sagove, keramiku, pleterni namještaj i pamučnu odjeću. Komercijalni razvoj u gradu minimalan je. U skladu s najnovijim izvještajem OXFAM, industrija Gaze zatvorila je klaonice zbog ekonomskog zatvaranja što je nametnuo Izrael. Gaza služi kao prometno čvorište za Pojas Gaze, i ima malu luku koja služi za lokalne ribarske brodice. Rašireni su oskudica, nezaposlenost i siromašni životni uvjeti. Gaza ima ozbiljne poteškoće u stanovanju, obrazovanju, zdravstvu, infrastrukturi te neodgovarajući kanalizacijski sustav, što sve pridonosi ozbiljnim higijenskim i javnim zdravstvenim problemima. Ekonomsko stanje Gaze bilo je dugoročno u stagnaciji i većina je razvojnih indikatora u nazadovanju. Čak 75 posto populacije tj. 1,1 milijuna ljudi trenutno je ovisno o darovima od Svjetske prehrambene organizacije (WEP – World Food Programme Principal), točnije organizacije za pomoć u hrani UN-a.
Siromaštvo, očaj i besperspektivnost plodno su tlo za ekstremne ideje poput nacionalizma, vjerskog fundamentalizma, komunizma isl.
Dok je Gaza (hebrejsko ime koje znači utvrda) veliki geto unutar Izraela, sam Izrael je opsjednuta tvrđava, junački narodić među stotinama milijuna Arapa, koji je od pustinje napravio Misir, razvio visoku tehnologiju, organizirao demokratski sustav, uzorna kolektivna imanja (kibuce) i spartanski život zajednice.
Nakon strašnih tragedija, progona i zatiranja u Drugomu svjetskom ratu Židovi su s pravom htjeli svoju državu. Problem je što su tamo već živjeli neki drugi ljudi, pa je zemlja kupovana, ali i nakon ratova prisvajana. Problem je i što je UN priznao i Palestincima pravo na državu.
Religijski aspekt cijelog sukoba ne treba zanemariti. Židovi dolaze nakon skoro 20 stoljeća, mnogima od njih preci nisu stari Judejci. Arapi opet nisu proslavljeni demokratskom tradicijom, tolerancijom i pravima manjina. Zapravo mnogim Arapima Palestinci nisu bitni, osobito bogatim.
Nevjerojatno je da u toj neplodnoj pustinji živi 10 milijuna Židova i 4,67 milijuna Palestinaca, tj. 14,67 milijuna ljudi. Palestinci, naziv za arapsko stanovništvo povijesne pokrajine Palestine, odnosno s tog područja izbjegle Arape i njihove potomke. Najviše ih je u Izraelu (1,2 milijuna) te na području Palestinske samouprave u Gazi (1,2 milijuna) i na Zapadnoj obali (2,27 milijuna), zatim u Jordanu (2,54 milijuna), Libanonu (0,5 milijuna), Siriji (0,44 milijuna), Egiptu, Kuvajtu i dr.
U našoj lijepoj Hrvatskoj koja ima 5.835 km divne obale, plodne nizine i prelijepe i bogate rijeke živi svega 3,8 milijuna ljudi plus nekoliko milijuna izvan Hrvatske. U BiH svega 3 milijuna, te plus nitko ne zna koliko je ljudi izvan BiH, a BiH je bogata vodama, šumama i plodnim tlom. Površina Izraela je 22.145 km četvorna, Hrvatske 56,594, a BiH 51,209 km2.
Zašto Hrvati iseljavaju, zašto mnogi veličaju propalu jugokomunističku ideologiju i brutalnog diktatora dvoličnog hohštaplera Broza, ili marionetu Hitlera i Mussolinija Pavelića nije mi jasno. Ali o tomu sam dosta pisao, i o našim mentalitetima koji se nikada ne bi složili da nije bilo primitivne sile i arogancije srbijanskoga vođe Slobodana Miloševića. S 11 posto Srba u Hrvatskoj mogli su Srbi biti u svakoj vladi (najčešće lijevo liberalnoj), a u BiH nisu trebali dirati ionako jugoslavenski orijentirane Muslimane, tj. Bošnjake. Ali što je mogao napraviti Izrael da otupi otpor Palestinaca?
Dati Palestincima dio države i napraviti Jeruzalem otvorenim gradom pod mandatom UN-a? A što ako bi Palestinci jednoga dana tražili još više? Uostalom je li se ijedna nacionalno i religijski mješovita država održala u ratu i ekonomskoj krizi? Je li moguće stvoriti neko razumnije čovječanstvo?
Anglikanac iz Irske Jonathan Swift bio je pristaša dinastije i visokopozicionirani svećenik. Ipak u svojoj satiri o Gulliverovim putovanjima taj veliki humanist je napisao: “Gulliver izražava tako da još više hvali svoju zemlju; da bi kralja zadivio priča mu o izumu baruta i nudi mu otkriti tajnu kako se pravi barut; zatim vjerno opisuje djelovanje topničkoga bombardiranja, krvoprolića i stradanja onih koji su mu izloženi. Zadovoljstvo s kojim o tomu govori pokazuje da je s time (Gulliver) suglasan, čime Swift žigoše spremnost prosječnog čovjeka da se prilagodi nasilju, pa čak i da ga odobrava, te sklonost zamagljivanja neugodnih spoznaja o sebi i vlastitoj državi. Gulliverov ponos engleskim ratnim uspjesima ne nailazi na kraljevo (kralj divova, op., T.T) odobravanje; umjesto divljenja kralj zaključuje da su Englezi “najopasnija vrsta sitne odvratne gamadi kojoj je priroda ikad dopustila da gmili po zemlji.” I to piše anglikanac o najdemokratskijoj i najnaprednijoj europskoj državi.
Iste se zaključke može slobodno primijeniti na 99,99 posto ljudi. Kavkaz, Ukrajina, Južnokinesko more, Izrael – preveliki je to prostor za ekonomski oslabljeni SAD. Tri milijarde Kineza i Indijaca već su sada s rastućom Afrikom, Azijom i Južnom Amerikom potencijal budućnosti; jer demografija je egzaktna, ona ne laže.
EU nemoćno gleda ratne sukobe, prima imigrante za koje ne zna ni tko su ni što su, propagira gay brakove, kućne ljubimce i razbija domaću energetiku i industriju. Crkva i Papa trude se prilagoditi neoliberalnom konceptu Zapada.
Hrvatska po običaju poslušnički izvršava zadane lekcije i naputke.
Arapa i drugih muslimana ima preko milijarde, visoki postotak istih omesti će i jaču podršku Europe Izraelu. Vrijeme je opasno po male narode, primjeri Židova, Armenaca, Palestinaca, Čerkeza, Čečena i Apaša i drugih trebaju nam biti pred očima. Hrvati žive kao mjesečari. Sanjaju.
Jedino što je stalno jesu interesi. A ideje i ideologije se mijenjaju kao košulje, kao moda. Isus kaže u Mateju 5–7: Blago mirotvorcima, jer će se nazivati Božjom djecom.
Stojiš li, dakle, pred žrtvenikom u Hramu prinoseći žrtvu Bogu pa se iznenada sjetiš da neki tvoj brat ima što protiv tebe, ostavi žrtvu pred žrtvenikom pa se najprije pomiri s njime, a tek onda dođi i prinesi žrtvu Bogu. Brzo se nagodi s protivnikom, prije nego što bude kasno, dok te nije izveo pred sud, a sudac bacio u tamnicu.
