Politički napadi Rusije na Bjelorusiju

Zašto se ruski saveznik Lukašenko obrušio na Rusiju

U hrvanju s Rusijom, bratskom zemljom i partnericom u Euroazijskoj ekonomskoj uniji, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko ima mnogo iskustva. No rijetko je kada nezadovoljstvo s obiju strana granice između dviju zemalja, koja više nije tako zelena, bilo tako veliko kao sada. Lukašenkov godišnji susret s novinarima održan u petak trajao je mnogo više no ikada prije: sedam sati i dvadeset minuta. Dobar dio „velikog razgovora s predsjednikom“, kako glasi varljivi naslov tog monologa, bio je posvećen kritiziranju Rusije.

Vladimir Putin i Aleksandar Lukašenko

Rusija i Bjelorusija prepiru se između ostalog oko ruskog plina i nafte koji se prerađuju u Bjelorusiji kao i oko tranzitnih pristojbi za ruske energente koje na svom putu prema Zapadu prelaze preko Bjelorusije. Moskva je isporuke plina Minsku umanjila za petinu uz argument da joj Bjelorusija za plin duguje još 340 milijuna dolara. Minsk je na to povećao iznos tranzitnih pristojbi za rusku naftu za 7,7 posto. Smanjenje isporuka nafte Lukašenko je nazvao smiješnim. „Ako dođe do toga, mi ćemo moći i bez ruske nafte, pa čak i ako nam to bude teško“, izjavio je bjeloruski predsjednik, iako nije pojasnio što bi učinio u tom slučaju. Umjesto toga samo je rekao: „Sloboda i neovisnost vrlo su isplative i ne mogu se mjeriti nikakvim novcem ni brojkama.“

Pozadina prijepora jest to da od ruske intervencije u ništa manje bratskoj Ukrajini režim u Minsku osjeća i kultivira strah za vlastiti opstanak. Lukašenko ostavlja više prostora oporbenim strankama koje se primjerice zauzimaju za bjeloruski jezik i kulturu kako bi Bjelorusi znali više cijeniti svoju neovisnost. „Ruske postrojbe, koje će uskoro doći u zemlju radi izvođenja vojne vježbe pod nazivom „Zapad 2017“, napustit će zemlju nakon vježbe“, obećao je Lukašenko. „Rusija nikada neće okupirati Bjelorusiju.“ Predsjednik se nedavno izjasnio i protiv uspostave ruske zračne baze na teritoriju Bjelorusije. „To bi bilo nepotrebno u vojnom pogledu, i obična demonstracija.“

Svojim najnovijim političkim zaokretom Lukašenko se pokušava približiti Europskoj uniji – za posredovanje u ukrajinskom ratu nagrađen je ukidanjem sankcija iako je režim u Minsku zapravo i dalje vjeran sebi. I dalje se izriče i provodi smrtna kazna, a Lukašenko je nedavno izjavio da on to ne može promijeniti. Predsjednik je objasnio i zašto se po njegovu mišljenju pogoršavaju odnosi između Moskve i Minska: „Rusija je zabrinuta da bi se Bjelorusija mogla okrenuti Zapadu. Ali to ne stoji. Mi nismo Ukrajina, mi nismo antiruski nastrojeni i ne težimo ulasku u Nato. Ali Bjelorusija mora živjeti u prijateljskim odnosima sa svim svojim susjedima: Rusima, Ukrajincima, Poljacima, Latvijcima i Litavcima. Dokle god ja budem predsjednik, na Ruse se neće bacati kamenje.“

Lukašenka je posebno razljutilo to što će granično područje između Rusije i Bjelorusije postati ono što nakon ukidanja kontrola sredinom devedesetih godina više nikada nije trebalo biti: granična zona duga 30 km. Ponovno uvođenje granične zone naredio je Aleksaner Bortnikov, šef ruske tajne službe FSB. O razmjerima kontrola se raspravlja, a u ponedjeljak je FSB priopćio da je cilj njegove odluke suzbijanje ilegalne migracije, trgovine drogama i krijumčarenja te da sloboda kretanja građana dviju država neće biti ograničena. No Lukašenko je potom taj korak Rusije doveo u vezu s prijeporom oko nafte i plina. FSB je odbacio pretpostavku da je uvođenje granične zone zapravo odgovor Rusije na bjelorusku mjeru otvaranja. Naime, od četvrtka državljani 80 zemalja – među kojima su i članice Europske unije i SAD – mogu pet dana boraviti u zemlji bez vize. Lukašenko smatra da je to „čisto politički napad“ na koji treba primjereno odgovoriti. „Odnosi Rusije i Bjelorusije su u krizi zbog određenih snaga u ruskom vodstvu čije radnje proturječe odlukama Vladimira Putina“, izjavio je Lukašenko i time stao u zaštitu svog deklariranog neprijatelja. Susret dvaju predsjednika održat će se uskoro.

Još jedan kamen spoticanja su ruske optužbe vezane za prehrambene proizvode iz Bjelorusije. Ruska agencija za nadzor poljoprivrednih proizvoda optužuje Minsk da hranu iz EU-a koja podliježe ruskom embargu krijumčari u Rusiju. Lukašenko je u petak izjavio da se u Bjelorusiji ne lijepe samo nove naljepnice na proizvode koji podliježu ruskom embargu, već da se ti proizvodi temeljito prerađuju. Također je pozvao bjelorusko državno odvjetništvo da provede istragu protiv Sergeja Denkverta, direktora ruske Agencije za veterinarski i fitosanitarni nadzor jer da on svojim izjavama nanosi štetu Bjelorusiji.

Kritizirani je na to rekao: „Nije jasno u čemu je šteta. Statistika pokazuje da je Bjelorusija znatno povećala izvoz hrane u Rusiju. I to se ne odnosi samo na marelice (sa 20 700 tona u 2013. na 170 800 tona u 2015.) i jabuke (sa 88 400 na 543 00 tone u istom razdoblju). U Rusiji se već odavno pričaju vicevi o lososu, kamenicama, i rakovima koji navodno dolaze iz zemlje koja nema izlaz na more. U ponedjeljak je Denkvertova agencija uvela zabranu uvoza za bjelorusku govedinu, koja kako tvrdi Moskva, potječe iz Ukrajine i Europske unije.

Friedrich Schmidt, F.A.Z.