Hrvatski Fokus
Intervjui

Srpska pravoslavna crkva ima status paradržavne organizacije preko koje Beograd utječe na događanja u susjednim zemljama

Rusija vješto koristi i pothranjuje srpsku frustraciju i podupire tezu da je Jugoslavija bila srpska zabluda. Isto tako i tezu o umjetno stvorenim nacijama, poput, na primjer, Crnogoraca, Muslimana, Makedonaca….

 

Sonja Biserko predsjednica je Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, ali je i osoba koja je već dugo vremena na antiratnoj sceni, te je svjedokinja od samog početka kada je sve krenulo da se raspada u komadiće do danas kada se stare politike ponovno recikliraju. Razgovor smo započeli od svježih informacija. Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Republike srpske Milorad Dodik i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije sastali su se prije nekoliko dana. Ne zna se što su sve točno pričali, ali su svakako za medije saopćili da će Dan sjećanja na pobijene tijekom Oluje održati u Prijedoru.

Na pitanje kako komentira tu izjavu, ukoliko se uzme u obzir što se sve u Prijedoru dogodilo tijekom rata u Bosni i Hercegovini, naša sugovornica kaže da je „Srbija odgovornost za izgubljene ratove devedesetih transferirala na susjede i vanjske sile – koje su spriječile ostvarenje njenog sna o ujedinjenju“.

 „Narativ srpskih nacionalista o ratu u Bosni, kako u Srbiji tako i u Republici Srpskoj, svodi se na to da je Bosna neodrživa i da je njen raspad neminovan, da su Muslimani srušili Jugoslaviju – teza koja se sve više koristi u Beogradu, da je Bosna regresivna, da je Republika srpska stvorena kako bi se spriječio genocid, da nema odgovornosti čelnika bosanskih Srba za izbijanje rata 1992., te da je rat u Bosni bio oslobodilački rat Srba. Posebno se ističe da vanjski interesi diktiraju historijsko nastajanje predstave o srpskoj krivnji“, kaže ona.

Dodaje da „takva racionalizacija prošlosti u fokus je stavila isključivo srpske žrtve bez ikakve kontekstualizacije i kronologije“.

„Zato je blasfemično da se u gradu – u čijoj blizini su se nalazili najveći srpski logori za Muslimane i Hrvate, ali i jedna od najvećih masovnih grobnica – Tomašica – planira komemoracija žrtvama Oluje. Oluja uz Jasenovac u službenom narativu Srbije predstavlja  najveći simbol stradanja Srba. Dakle, radi se o poricanju bilo kakve uloge Srbije u tim ratovima i posebno njenog destruktivnog imperijalnog nacionalizma koji je još uvijek na djelu“, rekla je Sonja Biserko za Slobodnu Bosnu.

  • Zašto ljudi u Srbiji mahom ne znaju za Prijedor i koncetracijske logore koji su bili otvoreni oko tog mjesta?

Na djelu je sistematsko zataškavanje, prešućivanje ili poricanje. Sve se svodi isključivo na žrtve Srba – victimhood nacionaliazam. “Istinu” o ratu iznose ratni zločinci koju su odležali svoje kazne, a sada su glavni interpretatori. Najveći su problem mlađe generacije koje su odrasle na matrici poricanja i laži. Najbolji primjer su dvije mlade studentice iz Sarajeva koje su glorificirale Ratka Mladića i promptno dobile ponudu od Aleksandra Vulina da nastave studije u Beogradu. Istovremeno, fakultet je u Sarajevu izdao zabranu za njihovo vraćanje na fakultet. Mislim da su reakcije trebale biti drugačije i da visoki predstavnik treba pokrenuti reformu obrazovanja i kulturnih politika, i da na sve moguće načine spriječi da “srpski svet” ovlada medijskim i javnim prostorom u Republici srpskoj. To podrazumijeva i promoviranje objektivnog narativa o ratovima u Bosni. Neophodna je i depolitizacija tog narativa jer upravo inzistiranje na žrtvama na način na koji se to radi samo narušava njihov dignitet, i služi za opstruiranje normalizacije odnosa u Bosni. Potrebno je raditi sa mladima, učiti ih vrijednostima i istini, koje će povratiti međusobno povjerenje u Bosni.

Muslimani – remetilački čimbenik

  • Prije dvije godine ste rekli da “retorika protiv muslimana još uvijek opstaje, u raznim krugovima, akademskim, prije svega. Oni još uvijek žive na tezi o muslimanima kao remetilačkom faktoru”. Zbog čega se akademska zajednica nije uspjela reformirati i emancipirati, već je ostala u kandžama nacionalističkih pobuda?

– Akademska zajednica je imala jednu od ključnih uloga u definiranju i promoviranju srpskog nacionalnog programa krajem XX. vijeka, a i ima ga i danas tako što ga drži još uvijek aktualnim. I kao što vidimo vrlo je aktivna u realizaciji “srpskog sveta”. Oni su kreatori svih važnijih dokumenata koji se odnose na mehanizme koji trebaju osigurati ekonomsku, kulturnu, obrazovnu, informativnu integraciju svih Srba do trenutka kada će biti moguća i njihova politička integracija. To su, prije svega, Strategija za odnose sa Srbima u regiji, Povelja srpskog kulturnog prostora, Kulturna strategija Srbije 2021.-29…

Značajnu ulogu imaju i nacionalni historičari koji su kroz “politiku historije” vratili diskurs u opskurne periode prošlosti, manipulirajući ključnim događajima, kako bi se branili “opravdani” zahtjevi Beograda za realizacijom “srpskog sveta”. Kultura je, kao i tijekom osamdesetih, glavno polje mobilizacije društva za određene ciljeve. Oni veoma selektivno biraju datume i događaje na kojima grade novi identitet i konstruiraju narativ, uključujući i onaj koji se odnosi na ratove devedesetih. Tako su, na primjer, ključne godine 1914., 1941., 1995. i 1999., zato komemoracija Oluje ima važan simbolički značaj.

  • Dobro, ali kako je moguće da Srpska pravoslavna crkva ni u jednom trenutku nije imala moment pomirljivosti, pokušaja preobražaja, već je sve vrijeme pratila liniju uspostavljenog kontinuiteta od osamdesetih?

– Kao i kulturne i intelektualne elite, tako je i SPC imala važnu ulogu u promoviranju srpskog nacionalnog projekta. Njena ključna uloga je bila u mobilizaciji srpskog naroda u Jugoslaviji na žrtvama iz Drugog svjetskog rata, posebno Jasenovcu. To je i dan-danas jedan od glavnih argumenata za “osvetu” i pravo na “reviziju poraza”. SPC je podržala rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Ona nikada nije priznavala avnojevske granice i u tom smislu ona djeluje u kontinuitetu na ujedinjenju srpskih zemalja.

Teološko modeliranje javnog prostora u Srbiji je počelo nakon 2000. godine, kad pravoslavlje s političkim posezanjima počinje oblikovati javni, društveni prostor, pri čemu se ugrožavaju prava drugih na vlastiti identitet. Odbacuju se sekularne vrijednosti građanskog društva – demokracija, civilno društvo, pluralistički diskurs, sekularna i vjerska tolerancija i individualna ljudska prava. U skladu s tim, mlađe generacije su konzervativne i naglašeno nacionalne, ali i konfuzne, a ideološki predstavljaju kombinaciju ljevičara i desničara.

SPC ima ključnu ulogu i u provedbi “srpskog sveta” kao jedina legitimna prekogranična institucija. Ona zapravo ima status paradržavne organizacije preko koje Beograd utječe na događanja u susjednim zemljama. To je danas posebno vidljivo u Crnoj Gori.

Rusija želi rat na Balkanu

  • Srbija nikada nije službeno ratovala tijekom devedesetih, česta je krilatica, već se samo branila gdje je trebalo. Danas se ta država ponovo naoružava i rečenice koje dolaze sa vrha opet podsjećaju na tu rečenicu iz prošlog vijeka. Postoji li ikakva opasnost od novog sukoba na Zapadnom Balkanu?

– Balkan je svakako “nezavršen posao” ili “unfinished business”. To se aktualiziralo ruskom agresijom na Ukrajinu. Od tada brojni analitičari govore i o mogućnosti otvaranja druge fronte, prije svega na Balkanu. S obzirom na infiltriranost Rusije u Srbiju i Republiku srpsku, takva nagađanja su realna, posebno u Bosni. Zapad se promptno vratio na Balkan početkom 2022., odnosno dolaskom Bidenove administracije i to prije svega zbog sigurnosnih razloga. Ruski interes je da demonstrira slabost i neodlučnost zapada i NATO-a. Radikalizacija u Bosni, a i na Kosovu nose potencijal sukoba. Do sada smo imali brojna upozorenja Zapada, ali nema još odlučne reakcije na Beograd. Jedan njemački parlamentarac je u Bundestagu izjavio da je Srbija odgovorna za 80 posto problema na Balkanu. Činjenica je da Srbija sprječava konsolidaciju susjednih država i da preko kontrole srpskih zajednica u tim zemljama sprječava njihovu integraciju u ta društva. Srbija je sebi dodijelila ulogu regionalnog lidera, pa i vojnog. Već godinama se naoružava sa svih strana. Često se širi narativ o vojnoj opremljenosti Srbije u odnosu na susjede. Projektirajući sebe kao vojnu silu, Beograd održava tenzije i atmosferu nezavršenog rata. Nažalost, zemlje zapadnog Balkana su potrošile svoje unutarnje potencijale za promjene, i zato je ključno kako će se SAD ophoditi prema Zapadnom Balkanu u tijeku naredne godine. EU nije do sada pokazao spremnost niti sposobnost da mobilizira građane za evuopsku opciju. Naprotiv, njena neodlučnost i neuvjerljivost dovela je do razočarenja, i zato je podrška za europske integracije tako mala u Srbiji.

  • Kada smo već spomenuli Rusiju, pojedinci govore da bi njoj odgovaralo da se ovdje otvori nova fronta. U pogledu toga, građani Srbije i Republike srpske ne skrivaju svoje simpatije prema agresiji na Ukrajinu. Kako Vi vidite to slijepo obožavanje Vladimira Putina i njegove države?

– Rusifikacija Srbije traje od dolaska naprednjaka na vlast. To ne znači da Srbi nisu imali emocije za Ruse i Rusije, ali nikada u ovolikoj mjeri. Dakle, to je rezultat politike Aleksandra Vučica. To se, naravno, odrazilo i na stavove građana u odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu. Osamdeset posto podržava Rusiju i smatra da je zapad kriv za taj rat. Režimski mediji, a oni su većinski, dnevno šire narativ o ruskoj nadmoći, te njihovoj neminovnoj pobjedi. I pored navodno neutralne politike Beograda, očigledno je da Srbija navija za Rusiju i da nema namjeru, kako izgleda, da joj uvede sankcije.

Amerikanci su izgubili na prestižu

  • Vratimo se malčice na dnevnu politiku. Aleksandar Vučić u svom okruženju bliskih suradnika ima dvojicu koji su pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država: Milorada Dodika i Aleksandra Vulina. Kakvu to poruku američka administracija šalje ovdašnjem establišmentu?

– Po onome što te sankcije podrazumijevaju, to je ozbiljna opomena i Beogradu i posebno predsjedniku Vučicu. Međutim, do sada nema naznaka da će se on njih odreći. Nije samo riječ o tim sankcijama, već i o nizu tekstova (kao onaj u New York Timesu), svi oni upućuju na involviranost predsjednika u brojne afere. Nedavno su održani i brojni hiringsi o američkoj politici prema Balkanu (Senat, Kongres), te reakcije brojnih međunarodnih analitičara na podilaženje Srbiji na račun drugih – sve to ukazuje da je na pomolu zaoštravanje američke politike prema Balkanu. Bez SAD-a i nije moguće zatvoriti balkansko pitanje. Osim što je jedini faktor koji regija percipira kao relevantan, jedino SAD i ima načina da to provede. Činjenica je, međutim, da je njihov međunarodni prestiž u mnogome poljuljan i da to nosi određena ograničenja na koja Beograd i računa.

  • Nekada je Slobodan Milošević bio centralni igrač, doduše jako kratko, kome su se iz Europe i Amerike obraćali svi i tražili od njega da donosi ključne odluke. Je li Aleksandar Vučić danas u toj ulozi? 

– Treba priznati da je Aleksandar Vučić spretno iskoristio strateški vakuum, koji su iza sebe ostavile EU i SAD, kada su se dezangažirale na Balkanu zbog svojih drugih prioriteta. COVID, a nakon toga i ruska agresija, otvorili su novo poglavlje u međunarodnim odnosima. Radi se o novoj paradigmi i novim izazovima na koje nema još pravih odgovora. Bez obzira što zemlje nasljednice Jugoslavije nemaju nikakvu međunarodnu relevantnost, ipak je brutalni raspad te zemlje eksponirao sve probleme pred kojima danas svijet stoji. Zato je važno kako će SAD, EU i NATO privesti kraju balkansku agoniju imajući u vidu sve što je posljednjih trideset godina na Balkanu primijenjeno. Samo se nadam da ne će doći do izmicanja pred srpskim imperijalnim nacionalizmom.

  • Jako ste dugo u društveno-političkoj atmosferi, možete li da povučete paralelu između vremena devedesetih i sadašnjice, budući da se ono dosta uspoređuje i mjeri je li tada bilo gore ili sada?

– Mislim da se, ipak, radi o različitim fazama srpskog imperijalizma, koji je bio podcijenjen od strane međunarodne zajednice. Milošević je obavio samo prvu fazu tog programa. Poslije toga slijedi druga i treća. Druga je bila neka vrsta konsolidacije Srbije nakon poraza, pokušaj reformi i ubacivanje u europski vlak, što nije uspjelo. Treća faza dolazi u vrijeme zapadnog dezangažmana i oživljavanje srpskog programa, sada “srpskog sveta”, koji dobiva podršku Rusije. Upravo oslanjanjem na Rusiju dolazi do totalnog preokreta u odnosu na nedavnu prošlost, tumačenje ratova devedesetih, promoviranje teze o srpskoj nedužnosti i “okruženosti”, totalnom obesmišljavanju rada Haaškog tribunala, glorifikacije ratnih zločinaca i njihovo promoviranje u glavne tumače prošlosti.

Rusija vješto koristi i pothranjuje srpsku frustraciju i podupire tezu da je Jugoslavija bila srpska zabluda. Isto tako i tezu o umjetno stvorenim nacijama, poput, na primjer, Crnogoraca, Muslimana, Makedonaca…. Pokreće se pitanje crnogorske državnosti koja nikada nije ni prihvaćena, a prijam Crne Gore u NATO percipira se kao odvajanje od Srbije i srpskog identiteta. Istovremeno, utjecajni proruski konzervativni blok proizvodi utisak o identitetskoj “rusizaciji srpske nacije”, čija je osnova superiornost pravoslavne civilizacije, bizantsko nasljeđe, slavenstvo, uzajamna historijska pomoć.

Milorad Belančić, filozof i pisac, ističe da je “problem manje-više svakog nacionalizma u tome što svoju kvazi-religiju ne želi podvrgnuti sekularnim, građanskim ograničenjima, već bi htio da sve pojedince, strukture i djelatnosti u društvu asimilira, da ih prožme jedinstvenim i zapravo jednoumnim duhom, da ih prinudi na permanentno zaklinjanje nacionalnom identitetu”.

Nikola Krstić, slobodna- bosna.ba/vijest/311889/sonja_biserko_za_sb_srpska_pravoslavna_crkva_ima_status_paradrzavne_organizacije_preko_koje_beograd_utjeche_na_desavanja_u_susjednim_zemljama.html

Povezane objave

Cvijeće nas prati od rođenja pa do groba

hrvatski-fokus

U rudniku Pečovniku zatrpano je i zabetonirano više od 12.000 Hrvata!

HF

Kulturna baština može biti snažan pokretač ekonomije i gospodarstva

hrvatski-fokus

Najvećim dijelom usmjeren sam na apstrakciju

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više