Pismo braći u Imotska Poljica
I dok ruka pušku steže,
suza suzom oko guši,
nema praga što me veće,
snovi teški sve se ruši.
Obiš’a sam mnogo vrata,
nemam kuda ali moram proći,
u Poljice moga brata,
ovo pismo mora doći.
Ne tuguj mi moj Ivane,
moj Josipe još nas ima.
Ne telugu mi moj Mladene,
ja ostavljam zavjet svima.
I dok padam ja se dižem,
u pomoć vas moram zvati,
uvijek prvi drugog stiže,
gdje će zadnji život dati.
Ne telugu mi moj Ivane.
Hrvatska je naša nada.
Idi dolje, liječi rane.
Evo Hrvat za dom pada!
(Pjesma pronađena 1945. godine u džepu poginulog hrvatskog branitelja Miroslava Gudelja)
