Veliki broj naših povjesničara živjeli su od pretjerivanja
Dubrovačka “Prava Crvena Hrvatska” od 12. rujna 1908. donosi zanimljiv članak s podnaslovom “Talijan g. Cesana o Hrvatima”.
“Tršćanska se “Edinost” (slovenski list značenja Jedinstvo) osvrće u članku “Oponašaoci heroja treće Italije”, na lažno izvješćivanje talijanskih novina i navagja ovaj list iz povijesti. “Za naše ljude – veli “Edinost”, koji ne znadu kakove učitelje imituju “Piccolo” i “Indipendente”, prenašamo par redaka iz zlatne knjige talijanskoga novinara A. Cesana (Giussepe Augusto Cesana (Torino, 1821. – Rim, 1903.), novinar poduzetnik i pisac, aktivan i na izgradnji željeznica.
Sudjelovao u ustanku Talijana protiv austrijske vlasti 1848. godine u Milanu, pridružio se Garibaldiju. Vodio cijeli niz poznatih talijanskih časopisa, pa i humorističkih. Nastojao biti vanstranačka osoba, bio cijenjen po svom stilu i jasnoći izraza. Izgleda da je sudjelovao u nezakonitim spekulacijama sa željeznicom Sin Luigi pokrenuo poznati “Il Messagiero) : “Ricordo di un giornalista (1821. – 1851.)” (našao sam na internetu tu knjigu sa logičnijim godinama, 1851. – 1871., op.,T.T.).
U toj knjizi opisuje Cesana – koji je požrtvovno djelovao za slobodu svoje domovine – iskreno kako i zašto su pisali talijanski žurnaliste o strahovladi barbarskih “Croati”! U Torinu je izlazio list “Concordia” (kojemu je Cesana bio urednik, op., T.T.). U tom listu je Cesana pisao rubriku “Lutti di Lombardi”. (Oplakivanje Lombardije) (preskačem talijanski original i dajem prijevod “Prave Crvene Hrvatske, op., T.T.).
“Ja sam morao – kaže Cesana – čitaocima “Concordie” pripovijedati sva nasilja, okrutnosti, zločine itd itd koje bi varvar Hrvat u Lombardiji činio, ali, da članak bude zanimljiviji, ja bi od svoje (mašte, op., T.T) nadostavio i nasilja i okrutnosti i zločinstva itd itd koje varvar Hrvat ne samo da nije činio nego mu se nije ni snijevalo činiti. To je služilo da se uspiri rodoljublje i mržnaj na prokletoga inostranca. Trebalo je pripraviti Talijance da se pobune.
Bože moj! Bože moj! Koliko sam ih činio objesiti, prostrijeljati, tući, utamničiti! Koliko sam dječice činio proparati č.kr (cesarsko kraljevskim, op., T.T.) bajonetama! Koliko kuća oplijeniti, koliko djevica … ali dospimo, ostavimo!… A publika je vjerovala sve te moje izmišljotine, i drugi su ih listovi prenašali.”
Postoje i podmuklije metode kada se istinito zlo preuveliča, ili pak organizira i dopusti. Pogledamo li biografiju znamenitoga Pulitzera vidjet ćemo medijsko žutilo i čistu laž koja je izazvala američko-španjolski rat. Curzio Malaparte (pravim prezimenom Suckert, prezime kao parodija na Bonaparte – dobar dio, strana ide u Malaparte – loš, zao dio, strana, – 1898. – 1957.) i Lordan Zafranović (1944.) živjeli su od pretjerivanja, kao i masa naših tzv. historičara koji su imali zadatak stavljati sol na ranu i preuveličavati ustaške zločine.
Postoje i perfidnije metode od laži i pretjerivanja; organizirati korisne budale da učine štetu.
