Ime Mleci dobio je jer se radi o malom kvadratnom otočiću na kojem se nalazi kuća, što podsjeća na domove Venecijanaca
Južni dio Gruškoga zaljeva zove se Lapadska obala, tj. Batala. O ljetnikovcu (dvorcu) Paska Frana Sorkočevića (Sorga) napisao je vrlo temeljito djelo, izdano 2002., decentni gospar Tomislav Kuljiš (1930. – 2021.).
Tomislav Kuljiš, profesor, pisac i povjesničar kulture rođen je u Dubrovniku; u Zagrebu je diplomirao jugoslavistiku i književnost, te magistrirao povijest umjetnosti u Zadru. Objavio je knjigu o hrvatsko srpskim jezičnim prijeporima “Jezik naš hrvatski”, niz zavičajnih novela “Vjetar ide za suncem”, eseje o Gunduliću i dr. Suosnivač Društva dubrovačkih pisaca 2009. godine.
Ime lapadskoga ljetnikovca mijenjalo se kroz stoljeća, 1622. Mnezi, 1623. Mlezi, 1648. Mletki, 1698. Mlezzi, 1717. v Mleziem. Iz 1871. je izreka: “bit u Gružu, a ne vidjet Mletke”, 1903. “Mleci”, 1911. Picola Venezia (mala Venecija), te od 1947. Mala Venecija.
Ime Mleci dobio je jer se radi o malom kvadratnom otočiću na kojem se nalazi kuća, što podsjeća na domove Venecijanaca. Zgodno je to za ribogojilište, a postoji mogućnost da se riba namami jestivom, pa zatvori prolaze natrag u zaljev.
Autor se služio tlocrtima gruške luke iz 1911., (Skurića i nepoznatog crtača), Vitteleschijem (arhitekt), katastarskom mapom iz 1837., te fotografijom iz 1880. i dr.
Mleci je hrvatska riječ nejasne etimologije, možda dalmatinsko – romanski ili grčki podrugljivi naziv za Venecijance. Molat (što akademik P. Skok nepravilno izvodi iz medeni), Mljet, Molunat, možda i Muo (u Boki, muo ili mul znači pristan) imaju valjda isti korijen. Od Veneti može lako doći Beneti, beneški, Bneci i njemački Benedig, ali Mletci nikako, s tim da u Dubrovniku m lako prelazi u n, ali i n u l. (Luncijata mjesto Nuncijata npr.). Niti za ime Batala mi nije jasno podrijetlo.
Iza 1570. započinje gradnju dvorca Pasko Frano Sorkočević. U blizini je prekrasni dvorac sa bazenom i vrtom Petra Sorkočevića iz 1521. godine. Malo dalje bio je ljetnikovac zvan Lorko koji je srušen od strane bogataša povratnika iz Čilea Mitrovića, čija vila danas služi kao Ekonomski fakultet. Radi se o impozantnoj kući sa velikom lođom u stilu fin de sieclea. Sorkočević je imao vjerovnika Šišmunda (Sigismondo) Gučetića kojemu je morao prepustiti ljetnikovac. Do 1592. ga drži drugi ogranak Sorkočevića, pa zatim pl. Gradići do 1771. (povremeno i pl. Beneša), da bi ga od 1784. do 1879. držali potomci pl. Giorgi. (Đurđevića)
Godine 1911. kupuje dvorac poduzetnik iz Beča Wilhelm Lerch, 1918. Srpska centralna banka za Primorje, 1922. Srpska Trgovačka banka dioničarskoga društva u Dubrovniku, 1942. Trgovačka industrijska banka d.d u Zagrebu, 1946. Državni erar FNR Jugoslavije, 1971. HTP Dubrovnik itd.
Dana 23. ožujka 1914. javnost je prosvjedovala zbog njemačkoga natpisa “Weisses Scloss”, pa je stavljen hrvatski natpis “Bijeli dvorac”. Srbi su pak nabili ćirilična pisma 1922. “Grand Hotel Lapad”, te kapelicu pretvorili u kuhinju.
U blizini je i Mitrovićeva (naši iseljenici u Čileu iz Slanoga) vila Tamarix sa đardinom (vrtom, ex pl. Bassegli) u kojoj je njegova udovica živjela sa znamenitim hrvatskim književnikom svetskoga glasa Josipom Kosorom, lijepi su kvazigotički prozori tog ljetnikovca. Ljetnikovac češkoga Nijemca Olafa Jordana (1902. – 1968.) imao je divnu šetnicu koja je devastirana. Čovjek nije imao sreće, završio je kao izbjeglica u Švedskoj. Klasicistički ljetnikovac na Ribnjaku je srušen da bi na njegovom mjestu, unatoč suprotnim obećanjima konzervatora osvanuo stakleni pravokutnik.
Bezdušne šablonske betonske kocke i pravokutnici zagospodarili su ovim nekada uspavanim aristokratskim mediteranskim priobaljem dvoraca, đardina, ribnjaka i ljetnikovaca. Kuća Zajec ima lijepi barokni orsan (arsenal), Ivan Zajec je s prozora gledao na ulicu Ivana pl. Zajca, prema Orsanu i Pomorskoj školi.
Gradići su na zdencu preklesali grb Sorkočevića (vanitas!) i postavili svoj grb, nek se zna tko je vlasnik. Ljetnikovac je preživio potres 1667., iako je potrošeno dosta za obnovu, ali i pljačkanje i palež Rusa, Crnogoraca i Srba 1806 g.
Posljednji knez dubrovački u mjesecu ukinuća Republike Sabo Giorgi (1745. – 1821.) priređuje i balove za Francuze; poziva maršala Marmonta na jedno “naslagjenje od ribagna”, tj “divertimento pescherico” u Rijeci. (Ombla)
Ples i riba na gradele u ljetnikovcu za okupatore koji mu ukidaju državu u kojoj je knez. Pragmatičan tip. Giorgi je ukidanjem Republike odmah imenovan za gradonačelnika, ali kada je delegacija “Ilirije” bila na prijmu kod Napoleona uvrijedilo ga je što je “preskočen”, odnosno nije mu dana zaslužena pažnja. Imao je francusko plemstvo, kojega se kasnije odrekao i tražio austrijsko. Nije ga dobio, ali mu kao bogatom rentijeru, nije ni trebalo. Generalu Todoru Milutinoviću, hrvatskom Srbinu, odbio je zapovijed da skine zastavu Republike. Milutinović je bio sirov čovjek, ne ću navoditi primjere njegovih postupaka.
Na slici vidimo čovjeka (Sabo Giorgi) od kojih 40 godina (u vrijeme pada Republike preko 60 je imao) kako drži ruku u njedrima poput Napoleona (masonski znak), dugo lice, ravan nos, grčke usne, samozadovoljan smiješak, lukavo i oprezno držanje.
Made Giorgi udala se za venecijanskoga plemića Maynerija (kud će suza nego na oko!), ali mala Venecija brzo prelazi u ruke Wilhelma Lercha, nakon što je gospođi Madi odbijen niz neukusnih i neprimjerenih preinaka od strane Dubrovačkoga općinskoga povjerenstva za ures. Fotografiju nje i kćeri Rite ne komentiram.
Ipak prozori postaju gotički i rade se neke betonske preinake na kapelici.
Madinoga sina Felicea Luciana Maynerija (1881. – 11. XI. 1943.) su na Orebiću ubili komunisti. Suprug Augusto Mayneri je napravio vrlo lijepi i veliki park sa pinijama blizu ljetnikovca Giorgi.
Obala lapadska se nasipa, da bi danas Pašalićeva marina djelovala izrazito ružno i blokirala pogled okolnim kućama na more. I Uvala Lapad je opustošena neprimjerenim gradnjama, posebice kupalište kojemu je oduzeto zelenilo, napravljene asimetrične i besmislene betonske ogradice i sve ostavilo u financijskim dubiozama u skladu sa imenom Dubrovački zalasci sunca.
Plemići su mahom izumrli, neki su se ženili rodicama, neki izmiješali sa strancima i rasuli po bijelom svijetu. I bolje, bar ne gledaju Dubrovnik turbofolka, betona i Amerikanada koji se više po ničemu, osim po vjeri, baštini i dobroj nogometnoj reprezentaciji ne razlikuje od okolnih kasaba.
