Razbacane kosti
Noć stisnula se
u beskvasno tijesto tame
pojela za večeru Mjesec
za desert
progutala blistave zvijezde
kao jabuke
s nedodirljive Edenske grane
sablasti bez očiju
koje ismijavamo karikaturama
izronili iz kozmičkih jama
opsjeli valove
ušli u vjetar
zavijorilo bezbroj crnih zastava
na njihovoj giljotini
nevinog cvijeća padaju glave
čvrsto zatvaram prozore
tamjanom kadim
molitve žarom vjere žarim
dušu bodrim
umjesto zvijezda neka sjaje
obješena o krila
Noine mitske golubice
anđelima upute daje
kako se ne bi smeli
zalutali
po tko zna koji put zakasnili
našli opustošene domove
razbacane kosti
i uvelu kosu
na ovoj
mučenici zemlji
