Metropolit Joanikije se pokazao antisemitom jer je u svojim čestim javnim osudama komunizma govorio da su Židovi krivi za nastanak te ideologije
U dokumentarnom serijalu TV Crne Gore „Cetinjska mitropolija“ iz 2006. godine, za koji je tekst napisao povjesničar Živko Andrijašević, u 4. epizodi, između ostalog, rečeno je: „Cetinjska Bogoslovija bila je jedina bogoslovija Srpske pravoslavne crkve koja je radio tijekom Drugog svjetskog rata stopa. Među sveštenstvom Crnogorske mitropolije nije bio mali broj protivnika ovog mitropolitovog odnosa prema talijanskom okupatoru. A bilo je svećenika koji su otvoreno podržavali partizanski pokret. Mnogi od njih stradali su zbog suprotstavljanja okupacijskom režimu, dok su neki stradali u redovima partizanske vojske. Prema službenoj statistici, 34 pravoslavna sveštenika Mitropolije crnogorsko primorske sudjelovala su u partizanskom pokretu, a šestorica su nakon rata dobila Spomenicu 1941. godine.
Historičar Dragutin Papović piše: „Mitropolit Joanikije je prema Nijemcima koristio istu taktiku kao i prema Talijanima. Zbog oportunizma je bio slatkorječiv, pa je u božićnoj poslanici 1944. spomenuo “genijalnog Goethea”, Herdera i “slavnog znanstvenika Leopolda Rankea” te osudio Židova Karla Marxa.
Ova suradnja otkrila je još jedno velegradsko uvjerenje. Metropolit se pokazao antisemitom jer je u svojim čestim javnim osudama komunizma govorio da su Židovi krivi za nastanak te ideologije i da su oni među glavnim huškačima rata. . . Mitropolit je ostao s Nijemcima do njihovog odlaska iz Crne Gore krajem prosinca 1944. S četnicima, njihovim obiteljima i u pratnji 60 svećenika povlačio se kroz Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju. Početkom svibnja 1945. jedinice Jugoslavenske armije zarobile su i bez suđenja ubile 56 svećenika Mitropolije crnogorsko primorske kod Zidanog mosta. Nakon zarobljavanja mitropolit Lipovac je odveden u Aranđelovac, ponižen i likvidiran sredinom lipnja. (Dragutin Papović, duhovni vođa četničkog pokreta, tjednik “Monitor”, 11. veljače 2011.)
Pisac ovih redaka nema ništa protiv da bilo tko i bilo kada, u normalnim okolnostima, govori protiv socijalizma i komunizma, jer je “znanost” Karla Marxa najveći šarlatan u povijesti. Ali pozivati na borbu protiv partizana usred Drugog svjetskog rata značilo je uvelike poticati bratoubilački rat, a nema sumnje da je Lipovčeva agitacija promicala bratoubojstvo. Mislim da se Lipovac za vrijeme velikog krvoprolića u Drugom svjetskom ratu trebao povući u samostan i iz samostana izdavati objave pozivajući na mir svim stranama u sukobu, te da je to trebala biti cjelokupna njegova djelatnost tijekom rata. Umjesto toga, Talijani i Nijemci su ga poveli sa sobom i igrali se s njim kao marionetom. I zbog toga su komunisti bili bijesni na njega i besmisleno su ga ubili, a da mu nisu ni sudili. Falsifikati Velibora Džomića i Aleksandra Stamatovića: Jedan od najznačajnijih sofista u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj je Velibor Džomić. Džomić je rođen u Kraljevu 1969. godine. Godine 1996. objavio je knjigu „Golgota mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija (1941-1945)“. Na blagdan Male Gospe – (28. kolovoza 1998.) postao je đakon Srpske pravoslavne crkve. Knjiga je vjerojatno podijeljena episkopima Srpske pravoslavne crkve, a oni su na svibanjskom sinodu 1999. Joanikija Lipovca (na slici) proglasili svetim, a za nagradu je Džomić odmah, tih dana, u svibnju 1999., ostao bez ikakve teološke naobrazbe. , bez završene bogoslovije i bez završenog bogoslovskog fakulteta – unaprijeđen u sveštenika Srpske pravoslavne crkve, hirotoniju je izvršio veliki prijatelj Amfilohija Radovića, episkop Atanasije Jeftić. Moguće je da je mitropolit Amfilohije izbjegao da ga zaredi da ne bi otvoreno omalovažavao sveštenstvo svoje mitropolije, koje, po običaju, mora više godina pohađati bogoslovske škole da bi dobilo svećenički naslov.Pomenuta knjiga zbog koje je zavolio mitropolita Amfilohija, knjiga zbog koje je Joanikije Lipovac proglašen svetim, a nasmijala i samog Džomića, ne bi nastala da nije bilo jedne izjave koju je pop Velibor iznio u toj knjizi. . Stoga u knjizi o Lipovcu gospodin Džomić piše: „Da je mitropolit Joanikije bio sluga okupacije, sigurno bi učestvovao u Petrovdanskoj deklaraciji tzv. “Nezavisnu Državu Crnu Goru” proglasila je Crnogorska federalistička stranka na čelu sa Sekulom Drljevićem u dogovoru s talijanskim okupacijskim snagama.
(Svršetak u sljedećem broju)
