Oswald Spengler je tada zapisao: Ti umireš. Vidim u tebi sve značajke stigmi propasti…
Njemački politolog Oswald Spengler (na slici) po završetku Prvoga svjetskog rata napisao je svoje čuveno djelo „Propast Zapada“. Naravno, motiva mu nije nedostajalo – uvidjevši sve strahote kroz koje je upravo prošao Stari kontinent, nakon kojih je njegova domovina ostala poražena, opustošena, ponižena i trajno moralno osakaćena, piše Zoran Meter na geopolitika.news. Govoreći o „dobroj staroj Europi“ Spengler joj je posvetio slijedeće riječi: “Ti umireš. Vidim u tebi sve značajke stigmi propasti. Mogu dokazati da:
- tvoje golemo bogatstvo i
- tvoje golemo siromaštvo,
- tvoj kapitalizam i
- tvoj socijalizam,
- tvoji ratovi i
- tvoje revolucije,
- tvoj ateizam,
- tvoj pesimizam i
- tvoj cinizam,
- tvoj nemoral,
- tvoji uništeni brakovi i
- tvoja kontrola rađanja,
cijede iz tebe i posljednju kap krvi odozdo i ubijaju te odozgo, ubijaju te u mozak i istrijebit će te – mogu ti dokazati da se kod tebe vide svi znakovi umirućih zemalja iz davnih vremena – Aleksandrije, Grčke i neurotičnoga Rima.”
Složit ćete se: da ne znate o čemu je riječ, pomislili biste da netko govori o Europi današnjice – preciznije „kolektivnom Zapadu“ koji se našao u vrlo sličnoj situaciji, o kojoj tako nihilistički piše njemački politolog. Jer ono što su europljani, odnosno njihove elite sposobne učiniti sebi ali i „ostatku svijeta“ (sjetimo se europskih kolonijalnih sila i zala koja su nanijele diljem kugle zemaljske čiji narodi zbog toga negativne posljedice osjećaju do danas), vjerojatno ne može nitko (30. VIII. 2023.).
Umjesto komoditeta – u Treći svjetski rat!
Europljani su navikli na komfor i siguran život u kojem su uživali više od pola stoljeća i kada su – mnogi su pogrešno vjerovali – izvukli pouke iz svoje krvave i opterećujuće prošlosti, prije svega pakla Drugog svjetskog rata u koji ih je uvukao Adolf Hitler i njemačka nacistička ideologija, i koji im je još bio urezan u sjećanje. Ali sjećanja blijede, a s njima i oprez, pa tako svemu lijepom jednom dođe kraj.
„Veliki brat“ upravo je europljanima objavio kako je došlo vrijeme da se za „sigurnosni kišobran“ ispod kojeg su desetljećima besplatno živjeli i razvijali se – od sada mora plaćati. Štoviše! Za njega će se oni morati žrtvovati ne samo novcem, već i ljudima i materijalnim sredstvima. Jer novi veliki rat ponovo je pred vratima – kaže on, čineći sve da to toga i dođe – naravno, u Europi.
Zapravo, kako je papa Franjo kazao još prije desetak godina – Treći svjetski rat već je počeo. I sigurno to nije rekao bez razloga, ne shvaćajući što se događa, i koje zle sile manipuliraju današnjim svijetom želeći ga odvesti u propast. A ona je bliža nego ikad, a prema njoj vode i u tu se svrhu koriste svi manipulativni instrumenti: od ideoloških, do manipulacija (geo)političkim i ekonomskim interesima – uvlačeći u taj smrtonosni vrtlog beskonačnih podjela, mržnje i borbi sve veći broj naroda i zemalja, pri čemu se tome više nitko nije u stanju suprotstaviti.
To je i najbolji znak da sve ovo poprima i kozmičku dimenziju borbe dobra i zla, u kojoj se do krajnosti izmanipulirani ljudi više ne snalaze, kritički ne žele ili nisu sposobni razmišljati, ne razlikuju laž od istine i radije se prepuštaju „matici“ – time nesvjesno pomažući nadolazećem kaosu.
Na europskom se kontinentu upravo spušta nova željezna zavjesa. Za sada još prilično oprezno, da njezin tresak ne bi zgnječio nekoga koga ne bi smio. Ukrajinski sukob je onaj koji će odrediti njezine konačne granice, koje bi, prema zamislima moćnika, za dugo vremena trebale ostati neprobojne.
Međutim, neprobojna ostaje samo ljudska glupost koja je do toga i dovela, i koja iz povijesti ne uči ništa – uvijek spremno ulazeći u rizike koji redovito završavaju katastrofom. A nema baš nikakvog razloga da tako ne bude i sada. Za to su postavljene sve potrebne kulise, uloge su podijeljene, a akteri poznati.
Hiperprodukcija summita kao zlokobni signal
Proteklih desetak dana u svijetu su, kao nikad prije – održana čak četiri velika i važna međunarodna summita (po redoslijedu održavanja: BRICS, G7, NATO i summit Kaspijskih zemalja). Oni najbolje svjedoče kuda nezaustavljivo ide današnji svijet: prema podjeli, razdoru i neizvjesnim sukobima.
Ovi sastanci globalnih moćnika poprimaju nekakvu grotesknu formu. Svojevrsnu smjesu zveckanja oružja i farse. Parade ozbiljnosti i infantilnosti istodobno. Dječačke zaigranosti zbog napokon postignutog jedinstva koje to zapravo nije. Lažnih osmjeha u situaciji u kojoj nikom normalnom nije do smijeha. Prije svega tu mislim na zastarjeli format G7, formiran davne 1973. g. od strane tadašnjih najjačih ekonomija svijeta (SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Japan) od kojih to neke već odavno nisu (što npr. prema kineskoj, znače ekonomije jedne Kanade, Italije, …?) – čiji se čelnici, u naizgled ležernoj i opuštenoj atmosferi pred televizijskim kamerama – svim silama upiru održati dosadašnji svjetski poredak u kojem oni imaju dominantnu ulogu i određuju pravila. Ali nije im pošlo za rukom – sastanak je bio pravi fijasko, o čemu nešto više kasnije u tekstu.
Međutim, usprkos neskrivenom zadovoljstvu o uspostavljenom jedinstvu po pitanju Ukrajine (kojoj je obećana svekolika pomoć koliko to god bude potrebno u njenoj borbi s Rusijom), nervoza je na vrhuncu jer je svijest o neizbježnim velikim globalnim promjenama duboko prisutna u svakome od njih i nemoguće ju je prikriti, kao što je nemoguće prikriti i duboke probleme u njihovim društvima.
Dovoljno je kazati kako je:
- talijanski premijerMario Draghi morao prije vremena napustiti summit zbog krize talijanske vlade: koalicijski partner – raspadajući se Pokret 5 zvjezdica, zaprijetio je izlaskom iz vlade ako se Ukrajini nastavi isporučivati oružje i nastavi kaos s novim migrantskim valom iz Afrike.
- Nešto ranije pala je bugarska vlada, a u
- Bruxellesu su održani masovni prosvjedičak 80 000 ljudi zbog pogoršanja socijalnog stanja.
- U Njemačkoj, golemi i najveći svjetski kemijski koncern BASF – star više od jednog stoljeća, koji je temelj njemačke industrije, zbog nestašice ruskog plina prošli je tjedan najavio moguće zatvaranje – po prvi put u svojoj povijesti. Apsurd je u tome što je ruski plin Nijemcima nadohvat ruke, u napunjenim cijevima novog plinovoda Sjeverni tok 2spojenog s njemačkim teritorijem i spremnim za eksploataciju u roku odmah. Ali ne – nova njemačka vlada odrekla ga se i prije ruske intervencije u Ukrajini koja joj je samo poslužila kao kulisa za provedbu – od ranije definirane odluke.
Dovoljno se prisjetiti da su i Zeleni i Slobodni demokrati, kao dio SPD-ove koalicijske vlade, i prije nego su u studenom prošle godine došli na vlast najavljivali zatvaranje tog plinovoda, a da je državni mrežni regulator još u listopadu donio odluku o odgodi certifikacije plinovoda „do daljnjeg“ nakon što su protiv njega oštre sankcije uvele Sjedinjene Države.
U Velikoj Britaniji priprema se prvi opći (generalni) štrajk još od 20-ih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu je pao i Boris Johnson.
U Francuskoj je Macron nedavno izgubio nadzor nad parlamentom ostavši na izborima bez čak 100-tinjak svojih zastupnika, a krajnja ljevica i desnica Marine Le Pen – obje snažno za suverenističku francusku politiku, ostvarile su povijesne rezultate, ovladavši parlamentom.
Istodobno EU i Josep Borrell najavljuju mogućnost ukidanja nužnog konsenzusa po vanjskopolitičkim pitanjima i uvođenja instrumenta kvalificirane većine kao preduvjeta za buduće širenje EU. Hoće li jedna Francuska željeti predati i taj jedini preostali element suvereniteta bilo koje zemlje članice u vrijeme kada su u njoj spomenute suverenističke političke snage po prvi put nadjačale one atlantističke, ili joj možda prije prijeti Frexit?
Sve su to pitanja i problemi na koja europske elite nemaju jasnog odgovora, ali se zato njihovi politički namjesnici pred kamerama rado kese i raduju naglo postignutom jedinstvu – kao da ih se sve to što se kod njih doma događa uopće ne tiče, ili nije važno. Jer cilj je zadan i on je samo jedan: poraziti Rusiju pod svaku cijenu – makar to značilo i europsko samoubojstvo.