Od gubitka svoje samostalnosti pa sve do 10. travnja 1941. srce Hrvatske: Herceg-Bosna živjela je odvojeno od Trojednice
DRŽAVNI SABOR – Hazim Šabanović, „Osvit“, Sarajevo, broj 1 – 22. veljače 1942., Sarajevo, 22. veljače 1942.
Sjutra se sastaje u Zagrebu prvi Hrvatski Državni sabor u oslobođenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To je poslije 10. travnja, kad je velebitska vila objavila uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske, jedan od najznamenitijih događaja u hrvatskom državnom životu, jer je taj život kroz vijekove naše povijesti bio srastao s hrvatskim državnim saborom. Od vremena, kada se sastao prvi hrvatski Državni sabor, pa sve do 1918., na hrvatskim su se Državnim saborima raspravljali svi najvažniji poslovi hrvatskog državnog života tako, da je rad tih sabora najvjernije ogledalo hrvatskog državnog života u prošlosti. Država je hrvatska preko hrvatskog sabora donosila samostalne zaključke u svim pitanjima državnog života tako, da se ni jedno krupno pitanje hrvatske državne politike nije nikada riješilo izvan Hrvatskog državnog sabora. U tome je povjesna uloga hrvatskog državnog sabora.
Najveći značaj hrvatskog državnog sabora je u tome, što je on najbolje predstavljao neprekinuti kontinuitet hrvatske državnosti kroz vijekove, jer je on potpuno samostalno odlučivao o svim državnim poslovima, od izbora kralja i ustrojstva hrvatske vojske, pa do najsitnijih državnih poslova.
Uz ovu bitnu značajku Hrvatskog državnog sabora, koja pripada povijesti, a koja i danas imade istu važnost, pridolazi sada još jedno važno obilježje. U hrvatski Državni sabor dolaze danas i predstavnici Bosne, koja već više stoljeća nije bila u njemu zastupljena, jer nije bila ujedinjena sa Trojednicom. U hrvatski državni sabor dolaze po prvi puta zastupnici islamskih Hrvata, pa makar sticajem okolnosti i u neznatnom broju. I mi, kraj svih teških okolnosti u kojima se sada nalazimo, s puno nade očekujemo, da će naš sabor uz ostalo postaviti i pripremiti sve preduvjete za izgradnju granitnih temelja narodnosnog i državnog jedinstva cjelokupnog hrvatskog naroda; da će naći načina kako se imade uspostaviti i osigurati javni red i sigurnost života i kretanja i u onim našim krajevima, koji danas toliko podnose, samo zato što u njima žive Hrvati, koji hoće takvim i ostati.
Hrvatski je narod u prošlosti sticajem povjesnih okolnosti bio raspet između Istoka i Zapada; izvrgnut svim mogućim kulturno-religioznim i društvenim utjecajima, te je posve razumljivo u mnogome izgubio svoju povezanost i jedinstvo. Sticajem posebnih geopolitičkih momenata, koji su oduvijek pogodovali radu centrifugalnih elemenata u našem narodnom organizmu, dva velika dijela hrvatskog naroda išla su tijekom više stoljeća svojim posebnim putevima: Trojednica s jedne, a Bosna i Hercegovina s druge strane vrlo brzo, osobito pod utjecajem različitih i skroz oprečnih religioznih ideja predstavljale su po svom vanjskom izgledu i obliku kroz čitavu povijest dva različita svijeta.
Od gubitka svoje samostalnosti pa sve do 10. travnja 1941. srce Hrvatske: Herceg-Bosna živjela je odvojeno od Trojednice. Tek uskrsnućem Nezavisne Države Hrvatske nakon toliko stoljeća ponovno smo doživjeli ostvarenje teritorijalnog i državnog jedinstva. Sada je na novom pokoljenju, da u slobodi ostvarimo nutarnje narodno jedinstvo. Kao suradnici u izgradnji Nove Europe mi kidamo sa starim pojmovima nacionalizma, koji je gotovo uvijek, a osobito kod nas, bio identificiran s pojedinim vjerama. U Novom poretku vjera nikome ne priječi biti pripadnikom svoga naroda; ona nas ne smije razdvajati. Mi kidamo sa svim negativnim ostatcima prošlosti, težeći našem punom narodnom jedinstvu. Vidno ispoljavanje ovih novih stremljenja u našem narodnom životu će — to s punim pravom očekujemo — biti Državni sabor, u kojem po prvi put u našoj povijesti sudjeluju i pripadnici islamskog dijela našeg naroda.
I upravo od svih predstavnika Bosne i Hercegovine u saboru očekujemo mnogo. Bosna i Hercegovina je mnogo prepalila, a i danas j najviše trpi; velike su njene potrebe, ona traži nekoga tko će je razumjeti i pomoći, a da će u našem saboru naići na puno razumijevanje, mi u to vjerujemo.
Jamstvo za to nam je naš Poglavnik, dika naša.
