Zaslužuju li saborski zastupnici nakon dvije godine saborsku povlaštenu mirovinu?
“Ni med cvetjem ni pravice”,
rekel to je fijolice
smardlivi terputec,
jalnuš, tvardogutec.
Puni su portali napisa o mirovinama, njihovim međusobnim odnosima, povišicama po raznim osnovama, svakakvim i svakojakim dodacima… Od šume se ne vidi drvo, a trebalo bi se vidjeti. U oku mi zapinju mirovine bivših zastupnika u Saboru, koje po svojoj visini više od puta premašuju mirovine učitelja i profesora. Pitam se čime su to ti naši predstavnici zaslužili!? Po posebnim propisima idu u mirovinu i po posebnim propisima im se ta mirovina obračunava. Za dvije godine u Saboru dobije se basnoslovna mirovina. Neki od zastupnika nisu ni usta otvorili u cijelom mandatu. Dizali su samo ruke po dogovoru. Neki od njih su nekoliko puta pročitali nešto, što im je netko drugi napisao. Neki nisu dolazili redovno na sjednice. Neki su nabijali ogromne troškove. Neki su tamo zalutali. Rijetki su opravdali svoj rad i djelovanje. Čak ni oni po meni nemaju pravo na visoku mirovinu koju dobivaju.
Osim njih po posebnom propisu mirovine dobivaju :
- djelatne vojne osobe
- policijski službenici i ovlaštene službene osobe pravosuđa
- radnici na poslovima razminiranja
- hrvatski branitelji iz Domovinskog rata
- zastupnici u Hrvatskom saboru, članovi Vlade, suci Ustavnog suda, predsjednik Republike Hrvatske
- bivši politički zatvorenici
- redoviti članovi HAZU-a
- službenici u saveznim tijelima bivše SFRJ
- radnici izloženi azbestu, radnici ugljenokopa “Tupljak” i neke druge skupine
- osobe koje su ostvarile povoljnija prava prema ranije važećim propisima iz mirovinskog osiguranja (borci NOR-a, pripadnici Hrvatske domovinske vojske od 1941. do 1945. i pripadnici bivše JNA)
- pripadnici Hrvatskog vijeća obrane
- članovi posade broda u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi
- profesionalni vatrogasci
- vojne osobe prema Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
Za svaku od tih grupacija postoje opravdani razlozi za mirovine po posebnim propisima. Ne bih sad ulazila u detalje. Mene isključivo zanimaju saborski zastupnici. U ovih tridesetak godina naše neovisnosti i samostalnosti jedva bi se među saborskim zastupnicima moglo naći desetak onih koji su tu mirovinu stvarno zaslužili. Drugi se uz njih šlepaju. Poznajem nekoliko takvih. Najviše mi smetaju nekadašnji propali studenti koji su se uhljebili u politici i dogurali do sabora, uz stranačku iskaznicu. Danas se šepure velikim penzijama, dok većina građana jedva proživljava od svoje penzije, uz radni vijek i do 40 godina.
Istina, mirovine su zadnjih godina porasle. Međutim, sav taj rast i sve dodatke pojela je inflacija. Troškovi života, naročito prehrane su jako narasli. A. Plenković se hvali kako su u njegovom mandatu enormno svima porasle mirovine. Bilo bi dobro izračunati koliko se jaja, kilograma krumpira ili kilograma svinjetine, moglo kupiti 2016. od prosječne mirovine i kako je s tim danas. Naime jaja i krumpir je ono bez čega nema prehrane nikoga, a kamoli sirotinje. Ne zanimaju nas škampi, kavijar, šampanjac. Ne zanimaju nas niti šparoge, koje se prodaju po 15 eura za stručak (pušlek). Dakle za prosječnu mirovinu se danas može kupiti oko 35 stručaka šparoga. Od šparoga se ne živi. Možemo ih i zanemariti. Kruh, krumpir, grah, jaja, meso, riba, svaki dan su sve skuplji, kao i neki drugi artikli nužno potrebni za život. Toga se treba prisjetiti prije nego što se zaokruži ime političke stranke ili političke koalicije na glasačkom listiću. Biramo ljude koji će imati mirovinu po posebnim propisima i do pet puta veću od najniže mirovine u državi. Mnogi od njih se isključivo bore za sebe i nastoje ući u Sabor pod svaku cijenu. Njihovo opredjeljenje i uvjerenje je tu irelevantno. Ti i takvi ne će služiti narodu, već samima sebi. Odrade li dvije godine u Saboru, velika mirovina im ne gine. U mirovinu mogu isto tako po posebnim propisima. Tu do punog izražaja i u punom smislu dolazi ona latinska: Quod licet Iovi, non licet bovi (Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu).
Uz takav tretman saborskih zastupnika ispadamo volovi i to s punim pravom. Dovoljno je pogledati sjednicu Sabora i shvatiti tko nas sve tamo zastupa. Međusobno se prepucavaju, pljuju jedni po drugima, koriste ulični rječnik, razne prostote i uvrjede nedostojne čovjeka. Nije rijedak slučaj da je pojedini zastupnik pod utjecajem maligana ili nečeg drugog, što mu daje hrabrost, uz člansku iskaznicu. To je ruglo i sramota.
Istina ima zastupnika koji zaslužuju taj naziv, plaću i buduću mirovinu. Takvi baš i ne dolaze do izražaja. To su fini, obrazovani, ugledni i sposobni ljudi, koji se ne nadvikuju i ne nadglasavaju. Oni znaju svoju svrhu i imaju svoj cilj: služiti narodu.
