Zar Isus nije raspet na križ za sve ljude, bili oni bijeli, crni ili žuti?
Već od samog početka pontifikata pape Franje, otkad je izjavio, da su i istospolci djeca Božja i da ih se ne smije odbaciti, počeo se širiti narativ, da će on promijeniti crkveno stajalište o istospolnom braku, da će ga dopustiti, da će dovesti mnoge crkvene dogme u pitanje i da će odvesti Crkvu u herezu. Odmah su mu se počele lijepiti etikete nezakonitog Pape, heretika, komunista, pedofila i svega drugog između. Ovaj se narativ uvelike povećao, kad je objavljena Deklaracija Fiducia Supplemens, koja tumači stajalište Crkve o blagoslovu istospolnih ”brakova”.
Da bude još gore, kad je Radio Vatikan 26. 1. 1924. objavio Papinu poruku – blagosljivajte osobe, a ne njihov ”brak”, Papi se nije nitko ispričao, dapače, optužbe su se nastavile kao i prije. To me nije iznenadilo kod masonskih i protestantskih medija, ali, nažalost, to su nastavili i mnogi katolički mediji, dajući još više prostora svim neprijateljima Crkve.
Umjesto isprike, pokrenuta je peticija, da bi Papa opozvao Deklaraciju, jer, eto, da bi se umanjio skandal. Skandal je već postignut, ali, pitaju li se potpisnici peticije, da baš oni nisu uzrok skandala, jer, ili Deklaraciju nisu pročitali, ili su je slabo shvatili i protumačili, ili imaju neku agendu, jer, ja ne mogu shvatiti, da tako visoko naobražene osobe nisu razumjele smisao i sadržaj Deklaracije.
Tko je od nas ovlašten baciti prvi kamen?
Neka mi dokažu, da je jedan paragraf (stavka), od njih 45, suprotan Sv. Pismu i nauci Crkve.
Stavka 4 izričito kaže, da je spolni čin bilo koje vrste (mišlju, riječju, djelom) izvan bračnog okvira grijeh i da tu Crkva ne mijenja svoju doktrinu. Zar tu nije sve rečeno?
Stavka 5 kaže, da Crkva nema autoritet sklopiti istospolni brak. Zar to nije potvrda, da za Crkvu istospolni brak ne postoji? Kako će, dakle, blagosloviti nešto, što ne postoji?
Stavka 31 kaže, da se mogu blagosloviti OSOBE, a ne njihov brak i to samo, ako su skrušeno došle iskati Božju milost i pomoć, da bi izašle iz svog grešnog stanja i vratile se na pravi Božji put.
Stavka 38 kaže, ako se tim osobama podijeli blagoslov, da to bude spontano, bez nekih ceremonija,da bude kao težnja za postizanje Božje milosti.
Pitam se, tko je to od nas ovlašten baciti prvi kamen? Tko to ima pravo nekoga samo tako odbaciti i osuditi? Zar Isus nije raspet na križ za sve ljude, bili oni bijeli, crni ili žuti? Zar nije On došao na ovaj svijet spasiti i bludnike i silovatelje i ubojice i pedofile i lopove i homoseksualce i heteroseksualce i sve ostale grešnike, ma koje oni bili vrste i nacije?
Zar ponekad ne vidimo za vrijeme sv. Mise, kada se dijeli sv. Pričest, da neke osobe pristupaju k oltaru prekriženih ruku na prsima, da bi primile Božji blagoslov, jer znaju, iz njima poznatog razloga, da ne mogu primiti Isusa. Svećenik ih ne pita o njihovu bračnom stanju i podijeli im blagoslov, kao i svim vjernicima na završetku sv. Mise.
Jedni smišljeno šire laži, klevete i optužbe na Papu, a drugi to uzimaju za gotovo i ne pokušavajući istražiti istinu.
Sada su se pojavili i oni, koji nam nude instrukcije i objašnjavaju biskupima, svećenicima i vjernicima, kako vršiti neposluh, jer eto, oni toliko ”brinu” o katoličkim doktrinama i crkvenom moralu, da nas vraćaju u davna vremena reformacijskih dana Martina Luthera. Čak i oni spominju onu Isusovu – Ni vrata paklena…
Eh, draga gospodo, ni vi ni vaše laži ni klevete ni VRATA PAKLENA ne će ju nadvladati.
Kad je Papa blagoslovio Rusiju i Ukrajinu pred likom Majke Božje, optužili su ga, da je obavio obred pred likom Pačamame, kao što su ga optužili, da je blagoslovio idolopoklonstvo amazonskih plemena i njihove idole i božanstva. Prije svega, amazonska plemena nikada nisu slavili nikakva božanstva ni idole. Oni su slavili samo prirodu i prirodne blagodati. Pačamama je kod njih dospjela iz kulture starih Inka, koji su je slavili kao Majku Zemlju, koja im po milosti Božjoj daje sve blagodati za život.
Poruke pape Ivana Pavla II. iz Perua i Bolivije
Svetac, papa Ivan Pavao II. u propovijedi u Peruu 3. 2. 1985. je rekao: ”Vaši predci, dajući počast zemlji (Mama Pača) nisu činili ništa drugo, nego priznanje Bogu za darove koje im daje i plodove sa zemlje, koju obrađuju.” Isti je Papa u Boliviji rekao 11. 5. 1988.: ”Bog zna, što nam je potrebno od hrane i plodova, koje dariva zemlja, koju su vaši predci zvali Pača Mama, kao providenciju i dobro živih bića. To je rekao svetac i ne znam, koliko je bilo negativnih komentara na njegove propovijedi, ali kad se radi o Papi Franji i blagoslovu amazonskih plemena, onda laži i klevete ne prestaju.
Uostalom, tom prigodom su bili svi sudionici amazonski katolici. Sve molitve i pjesme su bile katoličke i nije bilo nikakvih idola ni idolopoklonstva. Na platnu je prikazana mapa Amazone, na kojoj su ležali ornamenti i logotipi amazonskih institucija. Vide se figure amazonskih mučenika, koji su mučeni i ubijeni, jer su štitili amazonska plemena i njihov okoliš. Vidi se slika časne sestre, koja je izgubila život, jer je, isto tako štitila amazonska plemena i okoliš od gramzivih korporacija. Vidi se kipić Majke Božje, koji je lokalni umjetnik poklonio i označio kao Pačamamu. U jednom uglu se vidi figura muškarca, koju su lažni mediji prikazali kao reklamu za viagru, jer eto, željeli su prikazati nešto kao muški spolni organ, a ustvari, kad pogledate iz drugog kuta, vidi se ruka naslonjena na tijelo.
Dakle, tu nije bilo nikakva idolopoklonstva. Ples, kola i pjesme, ili su bile folklornog, ili vjerskog sadržaja, kao što i mi Hrvati imamo bezbroj narodnih kola i pjesama. Na koncu, pri oproštaju s Papom, svi dobivaju blagoslov. Papa dobiva ogrlicu s figurama amazonskih mučenika, koji čekaju proglašenje svetima. Glavna organizatorica se poklanja Papi, dobiva blagoslov, prekriži se i odlazi. Pitam se:’ ‘Gdje je tu idolopoklonstvo?
Eto, dragi teolozi i ”teolozi”, javne klevete i laži traže javnu ispriku, jer se radi o teškim grijesima, pa ako nemate za to snage, a ono bar skrušeno u ispovjedaonicu, jer ne znamo ni dana ni časa.
P.S.: Reče mi jedanput jedan svećenik, da se među teolozima nađe i po koji nevjernik, koji mnoge stvari iskomplicira i iscjepidlači do te mjere, da se i sam uvjeri, da bi zec mogao biti magarac, jer ima duge uši.
