Ne prestaje muslimansko-bošnjačko uhljebljavanje zaslužnih ubojica i barbara
I dok se cijeli svijet slobodne zapadne civilizacije, vrijednosti ljudskih prava i sloboda, demokracije i mira, bori protiv najveće svjetske opasnosti za budućnost, islamskog terorizma i barbarizma kakav ljudska povijest nije zabilježila od pada Osmanskog carstva koje je bilo oličenje svakog terorizma i barbarizma, “mali teroristički muslimanski otok”, dio nekadašnje Bosne i Hercegovine, sigurno je sklonište najopasnijih muslimanskih terorista, i ratni zločinaca. Napose je beha dio pod muslimansko bošnjačkom vlašću dinastije Izetbegović, onaj kojeg su etnički i vjerski očistili od Hrvata katolika u periodu vjerskog beha sukoba za teritorij sigurno atomsko sklonište za najkrvavije i najbrutalnije muslimanske ratne zločince, koji su sa hrvatskih teritorija prognali ili poubijali, pa gotovo sve, Hrvate.
Uz zločinačko terorističko crnilo kojim su ih muslimanski zlikovci ritualnim ubijanjem hrvatskih civili žena, djece, stari i bolesni, te poglavito brutalnim smaknućima hrvatskih branitelja i bosanskih fratara označili, ti su neki prostori i dalje sablasno pusti zbog muslimanske opstrukcije povratka, i brutalnim ubojstvima onog malog broja stari hrvatskih povratnika. Velik je dio tih hrvatskih teritorija danas groblje skrivenih masovnih grobnica hrvatskih žrtava velikomuslimanskog nastavka osvajanja Europe, zaustavljenog oslobađanjem Bosne i Hercegovine od turskog genocidnog okupatora.
Potomci tih zloglasnih Osmanlija, kako sami sebe nazivaju muslimani Bošnjaci u današnjoj daytonskoj Bosni i Hercegovini, tu europsku periferiju izgradili su i još uvijek izgrađuju velikim odmorištem za muslimanske ratne zločince i džihadiste svih kategorija kako bi bili odmorni i spremni na pohod osvajanja Europe i uništenja kršćana i kršćanstva, za koje tvrde da nema mira u svijetu dok njime ne zavladaju muslimani i islam.
Dinastija
Ojačavani stalnim dolaskom, od Erdogana poslanim, od muslimana Bošnjaka bratski dočekivani iskusnih migrantskih isilovaca dobro uvježbanim i najnovijom komunikacijskom tehnikom opremljeni, dočekani sa najtoplijom dobrodošlicom muslimansko-bošnjačkih heroja ratnih zločinaca, počasnih građana danas etnički čistih muslimanskih gradova, uživaju i žive kao najpovlaštenija kategorija muslimansko-bošnjačkog društva. A one koje ratna i poratna dinastija Izetbegović ne može zaštititi i osigurati im udoban i siguran život na svom beha teritoriju do izvršenje zadatka za koji ih se priprema i oprema, sin ratnog zločinca i veleizdajnika beha zajednice islama i kršćanstva turskom okupatoru Alije Izetbegovića, Bakir otprema i šalje u svoje dvorce u Tursku. Sve u svemu sigurnost i udobnost ratnim i poratnim muslimansko-bošnjačkim zločincima je osigurana, i nju plaćaju i hrvatske žrtve kroz harače i namete nezasitne diktatorsko centralizirane, građanizirano unitarizirane bošnjačke vlasti.
I što je zločinac krvavijih ruku od hrvatskih žrtava bilo iz vremena vjerskog beha sukoba za teritorij, ili iz perioda nepravednog daytonskog primirja i pristranog suđenja Haaškog suda, čime je beha problem trajno zamrsio, time mu je sigurnost veća, i život udobniji uz velike benificije i povlastice. Svi su oni muslimansko bošnjački heroji, i haaški slobodni građani, jer eto i pored užasnih slika hrvatskih žrtava što ih muslimanski barbari oslikali “nema dokaza”. Svaki dokaz o počinjenim muslimanskim zločinima nadmašuju i skrivaju lobiji islamskih zemalja u svjetskim političkim centrima i Haagu koji se u svom radu služi turskim načinom suđenja u prošlosti okupirane kraljevine Katarine parolom “kadija te tuži kadija ti sudi”.
Ipak, nažalost, ta istina nije promijenila niti svjetsku politiku, niti rad Haaškog tribunala u odnosu prema beha stoljetnom problemu.
Ono što je i do sada ostajalo iza tuđinaca, a koji su ulazili u beha problem, navodnoj s dobrim namjerama, i iza ovih današnji koji protektiraju njome i u njoj, ostat će samo zamršenija situacija, veća međunacionalna i međuvjerska mržnja. Problem će ostai zamršeniji, i vrijeme će prolaziti u pripremama za novi, odnosno za nastavak zaustavljenog rata.
Za to pripremno vrijeme nastavka utihnutog ili početka novog nacionalno vjerskog sukoba muslimani-Bošnjaci se već uveliko pripremaju i na način zaštite svojih ratnih zločinaca, pružajući im sve uvjete za životno uživanje, i sa krvavim rukama na masovnim hrvatskim grobnicama koje trideset godina poslije počinjenja skrivaju. Muslimansko-bošnjačke pripreme za vjerski rat odvijaju se i na način, ne samo nekažnjavanjem imenom, prezimenom i počinjenim zločinom poznatih zločinaca, nego i njihovim unaprjeđenjima na listi općinskih, županijskih ili državničkih položaja, bilo kao počasni građani etnički čisti muslimanskih gradova, bilo na političke položaje na svim nivoima vlasti.
Sve je više znakova da ti muslimansko-bošnjački zlikovci najbolje žive i uživaju u muslimansko-bošnjačkom društvu, čime se potvrđuje da je ono društvo zločinaca i terorista. Armija je to muslimana Bošnjaka koja neda da vjerski beha sukob prestane, i koja neprestano agresira kroz politiku centralizacije, unitarizacije i građanizacije, odnosno islamizacije, na hrvatski narod i njegov suverenitet i konstitutivnost. Planska je to politika ratnog zločinca Alije Izetbegovića spaljenih i opustošenih hrvatskih sela u Lašvanskoj dolini, gdje su sa britanskom i iranskom obavještajnom službom izrežirali, po svjedocima hrvatskog naroda koji je preživio te pokolje i hirošimsko stradanje, i (su)izveli zločin u Ahmićima, a kasnije u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Dubravici, Vitezu i svim drugim hrvatskim mjestima muslimanskog konclogora za Hrvate u Lašvanskoj dolini.
Sve do potpisivanja Washingtonskih sporazuma, kada je Aliji prijetila opasnost za Bihać s posljedicama srpskog genocida u Srebrenici, Muslimani drže u konclogoru Lašvanske doline više od 70 tisuća Hrvata, nad kojima se iživljavaju najekstremniji strani i domaći džihadisti hamasovih i isilovskih brutalnosti. I danas su ti domaći i strani zlikovci na visokim političkim i drugim položajima, a njihovi suratnici čak i na hrvatskim položajima u institucijama vlasti kakvo je i danas dvotrećinsko muslimansko-bošnjačko Predsjedništvo beha, kojeg čine dva muslimana Bošnjaka i jedan Srbin. Zapravo jedan Janjičar, jedan musliman Bošnjak i jedan Srbin.
Ne prestaje stoga muslimansko-bošnjačko uhljebljavanje zaslužnih ubojica i barbara i na način edukacije da uvečer legnu kao Muslimani ili Bošnjaci a ujutro se probude kao katolici ili Hrvati i tako dobiju politička hrvatska mjesta na svim razinama vlasti koja im se svide i na koja pokažu. I takvi suncokreti su muslimansko-bošnjački junaci sa svim povlasticama i beneficijama.
A kada političkim konvertiranjem na hrvatsvo, što im je očito specijalnost, otmu Hrvatima mjesta u vlasti odlučivanja tada konvertiraju u “građane” i “ostale” i pljačka hrvatskih položaja se nastavlja, i trajat će sve do potpunog etničkog čišćenja Hrvata kako u politici tako i na terenu, u čemu su se pokazali i dokazali u vjerskom beha sukobu za teritorij, a u primirju za konvertitsko osvajanje vlasti.
Muslimansko-bošnjačka agresija na hrvatski narod i njegov nacionalni i vjerski identitet ne prestaje ni u tridesetogodišnjem primirju kojeg čuva svjetska zajednica, što upućuje na zaključak kako je i ona sudionik najbrutalnijeg mirnodopskog rata etničkog čišćenja autohtonog naroda u Europi.
Hrvatski narod u beha zajednici pod muslimansko svjetskoj političkoj agresiji etničkog čišćenja prolazi sudbinu Armenaca u Gorskom Karabahu, u kojem su islamisti u Dvadeset i prvom stoljeću izbrisali im svaki nacionalni i vjerski rag, i gotovo ponovili nad tim kršćanima genocid gladomora, nešto što su Muslimani činili tijekom agresije na Hrvate u Lašvanskom konclogoru. Za taj konclogor za kršćane u Lašvanskoj dolini za muslimane Bošnjake heroji su Genjac, Džaferović, Mahmuljin, Mlaćo, Cikotić, Lendo, Mehmed Alagić i cijeli niz nekažnjenih ratnih muslimanskih zločinaca.
