Pjesmica bremenita značenjem i vjerojatno domaća rugalica koja motiv nalazi u mornarskim naklapanjima u udaljenoj Raguzi
Pozivam se prije svega na tekst Pata Rogersa iz 2016. godine. Pat Rogers je profesor emeritus, stručnjak za englesku književnost XVIII. stoljeća. Postoji sarkastična pjesma Alexandera Pope a (1688.-1744.), prosvjetitelja i savršenoga stihotvorca, o Čudovištu iz Dubrovnika (The Monster of Ragusa). O tome je pisao naš cijenjeni anglist Josip Torbarina (Račišće, 1902. – Stratford /Shakespearov!/,Engleska, 1986-)
Balada pod naslovom “Čudovište iz Raguze” prvi put se pojavila u “Poems on Several Occasions” koju je objavio Bernard Lintot 1717. godine. U tom zborniku bilo je nekoliko Popeovih pjesama. Između 1752. i 1935. godine pjesma nije tiskana; tada Norman Ault dokazuje autorstvo Popeovo po citatu iz autorova pisma Swiftu, te poredbom sa drugim pjesmama. Josip Torbarina stvar je detaljnije dokazivao 1979., ali nije imao utjecaja na stavove vodećih anglista.
Pat Rogers nastojao je uloviti povijesnu pozadinu (Venecija, Austrija i Osmansko carstvo na Jadranu 18. stoljeća), povezati temu sa Popeovim sukobom sa vigovcima, posebno sa Ambroseom Philipsom (1674. – 1749., pisao je i on neke “rim tim tami dim”) iz Addisonova kruga (Joseph Addison,1672. – 1719., pisac engleski), usporediti njegovu tehniku pisanja i stil, osobito lažni arhaizam.
Mornarska priča o divu prekrivenom školjkama koji u po bijela dana terorizira Dubrovčane (pored tolikih mornara, ribara i topova!), te da navodno jede živu malu djecu. Čudni obojeni znakovi na nebu i potresi uznemirili su pučanstvo dodatno. Koji bi tu mogli biti elementi istine? Potresi su u našem kraju česti, a i sredozemna medvjedica je tu obitavala i djelovala na priče praznovjernih ili pripitih ili maštovitih ribara i mornara, koji su se dosađivali. Bilo kako bilo prijeđimo na Popeovo djelo.
Preveo sam bez rime, tek toliko da tekst bude shvatljiv.
“Apolona ne ću preklinjati jer se on u basnama ima udjela, i tog čovjeka kojeg se gadim, autora Perzijanskih priča. (ne znam na što misli, Pisma iz Perzije tek je 1721. objavio Montesquieu (Charles Louis, 1689.-1755.), pa to ne može biti žalac).
Tkogod je zadnje veljače u “Flying postu” (sumnjam da je takva novina postojala, neprevediva igra riječi; fly je muha, flying je leteći) vidio novosti, čitao je sa zebnjom zgrožen o čudovištu iz Raguze (valjda i Hvar ima kakvo čudovište, pa i Korčula op., T.T.).
Kako Protej (morski Bog mijenovita obličja) ostavi svoju voden kočiju, kako kaže paganski pjesnik, imajući više oblika nego Skaramuš (komični lik u kazališnim i lutkarskim predstavama, hvalisavi brkati vojnik, Scaramuzza, Scaramouche) i u dubinama boravi. Njihov Protej i stado mu čedno, njihov Neptun i Triton, kad ih sa divom usporediš možeš ih zastidjeti. (sh – on je valjda shame on?)
Stas mu tako čudno visok kao kula Babilonska, tako da glava mu podupire nebesa, moguće najveća svjetska tjelesa, na kitovim leđima sjedaše punim plućima, delfin mu bijaše pas, sa kabelom od jarbola bičevao je kita. Pod rukavom mu napeti mišići sa kojih ugori kao na sisi vise, a na zadnjci tabinje (jeguljasta riba). Kamenice su na njemu prilijepljene kao bradavice, jegulje mu se vrte oko repa, rakovice se pentraju po genitalijama, i on ih krcka noktom. Njegovo kihanje je zahvatilo obalu, kašalj mu para zemlju, glas mu je kao grohot topova, i reže vjetar poput groma. Nitko ga nije vidio, stajao mu blizu, ili ga čuo zboriti, rijetki ga vidješe i čuše od izumrlih naroda
O čudovište tko bi znao riječ od tebe danu, Rim il` Jeruzalem oboje začuše i kazaše slavu. Mnogi ga drže za četvrtoga Antikrista, mnogi za Pretendera (engleski može značiti aspirant na neko mjesto ili prijestolje, licemjer, prijetvornik, dvoličnjak), mnogi za sjevernoga kralja što jednom logova u Benderu (u engleskoj označavaše bender sitan novac od 6 penija, ali i teško pijanstvo. Ne znam korijen te riječi, a ne zna je ni Ostap Bender, turski podanik iz “Zlatnoga telića” Iljfa i Petrova, ne Boža op. T.T.) Razgovarao je o francuskom kralju, razgovarao je o torijevcima i vigovcima (konzervativcima i liberalima) u Engleskoj, i kako njihovim ćupovima (ili staklenkama, jars) daje mnoge prednosti britanska slava i moć. (možda je asocijacija na francuske protestante hugenote čije ime potječe od proste zemljane zdjele).
Papina bludnica babilonska (ovdje je zanimljivo da se Papa engleski piše Pope, kao i prezime pjesnika Popea koji je i po majci i po ocu katolik!), Turcima on je Židov, Kršćanima nevjernik, koji sjedi u crkvenoj klupi. I još će Papa kršćane pokrenuti u nadi vječnog spasa
As – l (Azriel?) isto tako i T – d (Talmud?) spaljen ulog za otkrivenje. protiv slika i igraonica on prodikaše, suknji sa obručima i čaja, vinogradari podli (vidi u Bibliji – vinogradari ubojice), zatrovani puk, uživaoci burmuta (ljudi su mirisali i žvakali duhan) i sodomiti. To rekavši u more zaroni, ali prije pojede 50 ovnova i njegov rep podiže vrh veći od crva kod B – n`s (Britains, ili prezime O`Bannon, ili koju asocijaciju ima autor?)
O B-n ne oglašavaj, niti se tvoj golemi crv tako hvali, ovaj div lišen veličine, moćni leteći zmaj. I njegov trbuh učini golemu riku, podigne najglasniju oluju, koju nije znao ni John More (? engleski sudac iz 15 stoljeća, otac Thomasa Morea), niti gutati prašak crva. (powder je prašak, ali i barut u aferi kada su tobože isusovci htjeli dignuti Parlament engleski u zrak, kao i kralja Jakova I. za kojega se smatra da je bio homoseksualac 1605. godine).
Ova pjesmica je bremenita značenjem i vjerojatno domaća rugalica koja motiv nalazi u mornarskim naklapanjima u udaljenoj Raguzi.
